Koji projekat može da ojača zadrugarstvo u Srbiji. Model ministra Milana Krkobabića ili agroekonomiste Miladina Ševarlića?
Srbija se svrstava u red najagrarnijih evropskih zemalja. U Srbiji se danas svega 4,7% populacije mladih bavi poljoprivredom, u Evropskoj uniji 9%, a u Poljskoj je čak 14%.
Zadržati mlade u našoj zemlji na selima postaje sve više veliki izazov, pa mladi retko ostaju na selu, a i kad ostanu ne vide perspektivu.
Međutim, perspektiva postoji, imajući u vidu da velike privatne agrobiznis kompanije i velika porodična poljoprivredna gazdinstva, koja su opstala u tranzicionom periodu od 2000. godine do 2012. godine, svi zajedno ne raspolažu sa 30% zemljišta, a ostalih 70% odsto se drži potpuno neorganizovano i to čini većinski potencijal razvoja poljoprivrede Srbije.
Imamo dva pravca razvoja zadrugarstva u Srbiji. Jedan, u koji je uključeno Ministarstvo bez portfelja zaduženo za regionalni razvoj i rad javnih preduzeća na čijem je čelu ministar Milan Krkobabić. Drugi zagovara prof. dr Miladin Ševarlić, poznati agroekonomista i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Okupljanje malih i srednjih gazdinstava jedan je od načina da se u Srbiji stvori bolji ambijent, odnosno uslovi koji bi omogućili bolji život mladih poljoprivrednika i njihovih porodica. Mlad čovek, poljoprivrednik čuje mnogo informacija, ali - šta je dobro?
Ministarstvo bez portfelja zaduženo za regionalni razvoj i rad javnih preduzeća raspisalo je Konkurs za dodelu bespovratnih sredstava za osnivanje novih zadruga i investicione projekte postojećih zadruga u 2017. godini. Dodela bespovratnih sredstava sprovodi se u okviru projekta "500 zadruga u 500 sela Srbije".
Sa druge strane, Ševarlić je zagovornik da se osnuje jedna nacionalna zadruga za poljoprivrednike, državno - zadružno partnerstvo na primeru "Migros"a iz Švajcarske. Ova nacionalna zadruga ima milion i 220.000 članova, upravni odbor od 11 članova, 800 hipermarketa u vlasništvu, 80 preduzeća sa 85.000 zaposlenih radnika. Predlaže se učešće države u izgradnji infrastrukture (silosa, hladnjača, doradnih i pak centara) i za industrijsku preradu primarnih poljoprivrednih proizvoda u tržišno vrednije proizvode.
Blizu 2.000 sela u Srbiji nema nijednog stanovnika, dok u 200 sela nema nijednog stanovnika mlađeg od 20 godina. Inostrana iskustva su pokazala da je formiranje zadruge ključ ekonomske održivosti mladih u poljoprivredi. Dok se zadruga ne formira, potrebno je da neko preuzme odgovornost da obuči mlade buduće zadrugare kroz seminare.
Opstanak i razvoj poljoprivrednih zadruga nije moguć bez nastupa na tržištu sa finalnim proizvodom dobijenim iz više faze prerade. Da bi to uspelo, rešenje leži u pokretanju zajedničkog državno-zadružnog partnerstva.
Tako država može da izgradi centre kao jednu celinu gde bi se obavljao otkup, dorada, prerada i distribucija poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Zadrugari, poljoprivredni proizvođači, bili bi suvlasnici, koji bi posle određenog broja godina, kada postanu ekonomski jači, vratili taj novac državi, a ona bi ga usmerila na druge subvencije.
Foto: Danijel Grujić
Tagovi
Autor