Virtuelno zadrugarstvo za plasman proizvoda

Veliki broj malih poljoprivrednih proizvođača u Srbiji nude tipične proizvode, koji su karakteristični za prostor u kome žive i rade, kao što je homoljski med, leskovački domaći ajvar, pirotski kačkavalj, sjenički sir i mnogi drigi proizvodi biljnog i životinjskog porekla.

Oni najčešće nemaju velika finansijska sredstva za reklamiranje, niti za primamljiv dizajn ambalaže, ali uvek ponude autohtono, domaće i kvalitetno. Rešenje leži u tome da do kupca za proizvod ne dođu samo na sajmovima, pijacama i manifestacijama, za koje često nemaju vremena, već i virtuelno - uz pomoć informacionih tehnologija, a najviše društvenih mreža.

Neposredan kontakt poljoprivrednik - potrošač

Bilo bi poželjno da učešće uzmu institucije poput Ministarstva poljoprivrede i Poljoprivredno savetodavne stručne službe, da za početak pokrenu javnu debatu o virtuelnom zadrugarstvu kao mogućnosti za oporavak slabo razvijenih i nerazvijenih ruralnih područja.

Poljoprivrednike i potrošače potrebno je aktivno motivisati da ostvaruju kontakte kroz "virtuelnu zadrugu". Kroz nju poljoprivrednik može da se angažuje od kuće da bude posmatrač na tržištu, da ne mora da prelazi na stotine kilometara i da zapostavlja poljoprivrednu prozvodnju na gazdinstvu, a potrošaču je pružena šansa da komunicira direktno sa proizvođačem, isto kao što komunicira na pijaci ili manifestaciji.

Šansa za direktan kontakt je besplatna specijalizovana društvena poljoprivredna mreža, koju na našem sajtu možete pronaći na linku KLUB.

Ostvarivanje većih prihoda

Direktan kontakt i saradnja poljoprivrednika i potrošača predstavlja pogodnost za poljoprivredno gazdinstvo za ostvarivanje većih prihoda bez posrednika, koje mogu ulagati u razvoj gazdinstva, kao i u promovisanje lokalnih proizvoda sa kojim će se povećati njihova vrednost. Poljoprivrednik može da proda proizvod krajnjem potrošaču po realnoj ceni. Virtuelna zadruga omogućava besplatan nastup za široki prostor, bez granica.

Potrošač može biti siguran

Potrošačevo ponašanje i njegova očekivanja se menjaju danas brže nego ikada ranije. Iz godine u godinu su sve više informisani, obrazovani i postaju zahtevniji. Preferiraju jedinstveno mesto gde kupuju, jedan prostor. Manje se odlučuju da idu daleko, kako bi potržali lokalne poljoprivrednike, da menjaju prostore kada kupuju.

Ipak, poenta je da potrošač kupuje od poznatog proizvođača, da bude informisan samom proizvođaču koji proizvodi taj proizvod, kao i o onome čime se hrani i da zna da je to što kupuje domaće i određenog kvaliteta. Potrošač često bude izložen velikim troškovima da dođe do proizvoda koje proizvodi poljoprivrednik, a virtuelno zadrugarstvo moglo bi dati sigurnost potrošaču da će dobiti pravi proizvod po prihvatljivoj ceni.

Foto: geralt / Pixabay