Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Damir Rukovanjski
  • 10.05.2009.

Traže se Meksikanci

Nekad su u narodu znali reći - Čovjek je najbolja investicija. A danas bi dodali - zato treba ulagati u ženu. I tko je sve najbolji u berbi grožđa, obrezivanju vinograda, čišćenju inćuna. Pa jednostavno. Žene!

  • 1.766
  • 86
  • 0

Zid je najtvrđi u visini glave. Kako znamo? Pa kada udarimo glavom jasno nam je da boli. A ne budemo li radili udarat ćemo. Govorimo o recesiji, o nezaposlenosti, a neće nitko raditi. Neće nitko da za tisuću eura čuva ovce. Pa ne samo da neće iz okolnih mjesta u blizini mjesta rada, Neće ni i iz udaljenijih mjesta pa i ako im se da besplatan smještaj i hrana. Daju i kutiju cigareta na dan, pa opet nitko neće. Kada smo na Hvaru, u Starom Gradu posjetili tvornicu za preradu ribe vidjeli smo pogon, nešto ljudi, puno ribe, mnogo posla, ali i tračak pesimizma.

- Nema tko da nam radi! Odgovorio je tada direktor toga pogona. Ribe mogu, da tako kažemo, nasmagati koliko hoće, entuzijazma u upravi je i previše, tržište u svijetu, posebice u Italiji je osigurano i doslovce, gladno hrvatskih inćuna. No, ni u okolnim naseljima na Hvaru, a ni na kopnu nije moguće naći ljude koji bi radili za plaću od četiri ili pet tisuća kuna i imali plaćeno stanovanje. I što je najgore ljudi ne mogu sa sigurnošću obećavati unaprijed godinu ili dvije isporuku određenih količina, a to je ono što Europa, a za koju godinu i Europske unije ne mogu istrpiti. Prisustvovali smo tijekom prošlogodišnje berbe grožđa na Beljskim vinogradima testiranju u radu kombajna za berbu grožđa. Sada se mi pametni trebamo pitati a zašto bi uopće i angažirali takve skupe strojeve kada ljudi taj posao mogu odraditi i brzo i kvalitetno. Istina, mogu i brzo i kvalitetno. Ali ljudi koji bi išli raditi kao sezonci u berbu grožđa nema. A posebice ako znamo da ponekad enolog odredi trenutak berbe za «sutra» jer je upravo slador i kojekakvi drugi parametri baš tada dobro poslagani, onda nastupa problem. Ljudi se ne javljaju na pozive za odlazak u berbu. Nešto nam se slično događa kao kada su Meksikanci morali polovicom prošlog stoljeća ilegalno dolaziti u SAD u berbu pamuka i grožđa. No, mi nemamo Meksikanaca. Kada su u pitanju građevinski radovi radna snaga iz BiH dobro uskače. Ali za čišćenje inčuna ili berbu grožđa, ili pak za čuvanje ovaca rješenja je sve manje. Neki su ilegalno dovodili pastire iz Rumunjske, ali nema radnih dozvola, kvota za uvoz radne snage i sličnih gluposti. Privatni vinogradari se još mogu snaći. Za sve će njih reći da su angažirani kao rodbina koja im pomaže. Ali Belje to ne može napraviti. I nema drugoga nego li posegnuti za nabavom skupih strojeva koji zamjenjuju ljude.

Najbolje je ulagati u ženu

Nekad su u narodu znali reći - Čovjek je najbolja investicija. A danas bi dodali - zato treba ulagati u ženu. I tko je sve najbolji u berbi grožđa, obrezivanju vinograda, čišćenju inćuna. Pa jednostavno. Žene.
Strah od Europske unije slobodno bi se mogla nazvati nova bolest hrvatskog agrara. No, ta bolest i nije tako opasna jer su od nje bolovale i druge poljoprivrede. No, kako je naš agrar već od prije skrhan bolestima i slabašan i ta bolest može biti i te kako opasna. Starca će nekada ubiti i manja upala pluća. No, zašto se bojimo EU. Pa jednostavno zato što nužno komuniciramo s poljoprivrednicima iz okolnih zemalja koji su prošli golgotu prilagodbe i preživljavanja nakon ulaska u tu zajednicu naroda. Bolesne su poljoprivrede svih bivših zemalja Jugoslavije, a ništa nisu bile ni one koje su pripadale istočnom bloku. I rezultat je slijedeći. Golgotu prilagodbe uglavnom nisu prošli, jer se nisu ni uspjeli prilagoditi, a preživljavanje i za onaj ostatak koji su trenutno živi još je pod velikim upitnikom. Jedan nam je čelnik slovenske seljačke udruge rekao da je u deželi doslovce 400-tinjak seljaka dobro prošlo. Svi ostali nekako ili nikako. U Mađarskoj? U toj zemlji za svoje potrebe više ne proizvedu ni dovoljne količine svinjetine, paprike, krastavaca i gljiva u čemu su tradicionalno bili jedni od većih izvoznika. Stalo je sve i u Rumunjskoj, Slovačkoj ali i Češkoj.

Ne idite u Europsku uniju!

Mađarska je poljoprivreda za nas ipak bila klasa iznad. I zato će trebati kupiti dobrog lijeka za EU strahove. Nije popularno danas reći da ne treba ići u Europsku uniju. No, možda treba sve hrabrije reći da valja pričekati. Da ne treba srljati grlom u jagode. Možda bi, kada bi to bilo moguće, ipak trebalo malo povući kočnicu ili barem provozati u leru. A pričao sam s mnogim slovenskim seljacima. I svaki od njih je bez ustezanja rekao da ne treba ići u Europsku uniju. I ako su pomislili da ih nisam dobro razumio, ponovili su mi to da se ne bi slučajno zabunio. U Mađarskoj je malo bila drugačija situacija. U prvom trenutku su svi bili oduševljeni. A danas sa seljacima ne možete ni razgovarati. Njih jednostavno nema. Zemlja je sva obrađena, uredna, ali sve je u rukama tvrtki, bivših kombinata i zadruga koje su danas mahom u vlasništvu stranog kapitala. U većini se radi o njemačkim, nizozemskih i u posljednje vrijeme ruskih lovaroša. Kad bi nam susjedi Slovenci još malo zakočili napredovanje dobili na vremenu za hvatanje što boljih startnih pozicija. Da stignemo sve posaditi što valja, da zamjenimo mehanizaciju i podignemo farme jer više niti jedna generacija neće imati ovakvu priliku kakva su kapitalna ulaganja u Hrvatskoj. A još bi nam bilo dobro da nam ojača i preradbena industrija.

Mućnuli su glavom i vratili se - seljaku

I što nam treba. Što više zadruga, udruga, klastera i slično. Nešto kao što je stvaranje KlasteraSlavonska jabuka”, ali i robne marke “Slavonska jabuka Dika”. Cilj udruživanja malih proizvođača jabuka u klaster je povećati mogućnost tržišnog plasmana jabuke, kao netipičnog proizvoda ovog podneblja, ali i ojačati sektor voćarstva i prerade stvaranjem dodatne vrijednosti proizvoda. Taj klaster trenutno ima 82 člana, te pokriva 80 posto proizvodnje jabuka na području Osječko-baranjske županije. A tek se zahuktalo i suradnji velikih tvrtki, lanaca i prerađivača. Nešto se pomaklo i kada bi malo dobili i tu bi se uspostavili dobri odnosi. Primjerice Podravka. Ta je tvrtka nekada bila oslonac povrtlarske proizvodnje cijelog kraja. Pa su se na kraju neki pametnjakovići s diplomama ekonomskih fakulteta iz Bosne i Hercegovine sjedeći u pametnim podravskim foteljama odrekli domaće sirovine pa uvozili. Što su radili? Ma čitaj uzimali provizije od uvoznika koji su pak tu istu robu dilali Podravki. No, plan se dobrano izmjenio. Nažalost, tek nakon što su lupili glavom o zid. Po tom se planu Podravka, uz pomoć lokalnih političkih struktura, vraća kooperantskoj suradnji s podravskim i prigorskim poljoprivrednicima koji obrađuju državnu poljoprivrednu zemlju i u budućnosti s tih površina planira otkupiti sav urod. To se ponajprije odnosi na povrtlarsku proizvodnju. Prvi korak u tom pravcu je proizvodnja graška na 75 hektara državne poljoprivredne zemlje za potrebe Podravkine tvrtke Kalnik u Varaždinu. Sve je veća i aktivnost beljske kooperacije. Netko je konačno shvatio da je krmača dobra u rukama beljskih stručnjaka, ali da je prascima i tovljenicima ipak najbolje u seljačkim svinjcima.

No, ovo sve neke dobre zrake na obzoru. Ali još uvijek nisu ni tople. Treba još mnogo zagristi. Trebaju se gospoda što voze one službene automobile s hrpom reklama malo otrijezniti i shvatiti da su za njega seljaci partneri a ne ovce za šišanje. Da mu moraju osigurati najbolje uvjete, najbolji tovni, sjetveni i drugi materijal. Naišao sam mnogo puta na svinjogojce koji samo što nisu zaplakali kada su vidjeli prasce kakve su im istovarili. Ali u ugovorima nikada ne stoji kome se žaliti ako mislite da to nije kvaliteta koju ste trbali dobiti. Lijepo je gdje pročitati u papirima da prirast može biti do toliko i toliko. No, a što ako bude manji da ne može biti manji. Tada gaće na štapu nosi seljak. To se neće smjeti događati u narednom razdoblju. Što se sve radi. Kupite traktor, a isporuče vam s manje utega nego li ste tražili ili uzmete klimu, a dobijete bez nje. Ili kupite prošlogodišnje sjeme manje klijavosti. Ili pak kupite novi stroj, a poslije zaključite da je rabljen. Poslije istjerati mak na konac nije baš ni lako. Za jednog dilera je poznato da svakome nešto na stroju ne isporuči, a toliko je neuhvatljiv da mu svi to oproste. A možete misliti kolika je to zarada na 100 traktora.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.


Tagovi

Politika Klaster Damir Rukovanjski

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dakle uspjeh je djelomičan. Prvo zahvala gđi Maji Celing Celić na savjetu i informacijama. Sjeme tikve sudovnjače je dalo rezultat. Ostalo sjeme (one tikve sa dugačkim vratom nisu uspjele, jako su se deformirale u oblik krastavca :-) ). U p... Više [+]