Scila i Haribda Hrvatskoj - i životu u njoj

Nagrada od milijun kuna, Šešelj, konoplja, navijači, glazbeni show i gomila drugih dokolica. Daleko od gomile besmislica koje se lako i u velikim količinama plasiraju javnosti, sudbinsko je pitanje opstanka života na našim prostorima. Ono što je voda tijelu, to su obiteljska poljoprivredna gospodarstva Hrvatskoj. Prethodna tvrdnja zvuči prejednostavno, ali zar uspjeh nije u jednostavnosti?

Što je s nama?

Pitam se i prozivam: Vi, koji ne vidite što se kod nas stvarno događa! Vi, koji svoj i tuđi narod nazivate marginalcima te kojekakvim likovima! Smijte se ili budite ozbiljni u svojim lažima, glumite ili činite iz neznanja, ali molim vas, pobrinite se za sebe. Kupite si otok i budite na njemu. Kupajte se u mirisima s najugodnijom temperaturom vode, a vašim potocima neka teku med i mlijeko. Samo vas molim, ne pokušavajte nas naučiti da istina ne postoji te da je hladnoća razuma i srca za donošenje odluka mudra pretpostavka, a empatija i simpatija prema zajednici nepotreban izraz ljudskog stanja.

Nešto drugog reda. Vi, koji bi i ove očite apatije u našem narodu prodali ili monetizirali za mirnu budućnost koju nazivate mirovinom. Prodaja i koncesija obiteljskog srebra, uvjerili smo se u do sada napravljenim greškama, ne može biti temelj sigurne i mirne budućnosti. Ona se temelji na stvaranju novih vrijednosti, uzgojenog, proizvedenog, života s okolinom i skrbi o stečenom. Vi, koje prozivam i pozivam na promišljanje, ne trošite naše vrijeme! Ono je potrošeno za nekoliko generacija unaprijed. Naš kontinuitet je rastrgan. Politiko, budi ono što uistinu jesi. Političaru, budi ono što uistinu trebaš biti. Budite par! Skrbite o svojoj djeci, zajednici, budućnosti. Kažu da onaj tko zna slušati, zna i vladati. Poslušajte! Vi ste odgovorni.

"Sit gladnom ne vjeruje"

Poruka ove poslovice kod nas je danas više nego očita i istinita! Opet, množim misli u sebi, koristim priliku za pisanje i vraćam se na bačene udice (nama somovima)! Lovimo se. Trošimo vrijeme i energiju na zabavu koju nam plasiraju inkriminirana bića. Ona dolaze iz nekog drugog svijeta i žive za neki drugi svijet koji nama nije, niti treba biti, put i svjetlo. Imamo mi svojih vrijednosti koje teže za osjećajem, razumijevanjem, pažnjom, rješenjem, poticanjem, podrškom, medijima, svakodnevicom i strategijom. Imamo mi o čemu razgovarati.

Naime, silno želim reći da je naša stvarnost sve bliže tjesnacu s riječnim virovima (scila) u koje nas se usmjerava i zmajevima (haribda), a zatim nas se servira na pladnju.

S druge strane, naša sudbina je u čovjeku i ljudima koji su u doticaju s dnevnom stvarnošću. Ona je ondje gdje činjenice nisu samo fikcija, a televizija nije stvarnost (iz pjesme grupe U2). Naša sudbina je ondje gdje se nagomilanom šutnjom tek iskazuje pijetet prošlim vrijednostima, a glasom i argumentima podupire se svekoliki život i budućnost. Bit će bolje već, ako samo zaliječimo bolest hrvatske šutnje.

U Udruzi obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske Život nastojimo okupiti i zaobići neizvjesnost te bezizlaznost situacije koja se sama po sebi nameće svakodnevnim nestajanjem gospodarstava – života. Od 2002. godine, samo u proizvodnji mlijeka nestalo je oko 55 tisuća OPG-ova. Iz srpnja u kolovoz ove godine, životu je na svoj način, prestavši proizvoditi mlijeko, okrenulo leđa 167 OPG-ova. Ovo je nepovratno! Nestalo iz prostora u kojem je ostala grozna tišina i slika sive boje, bez glasa. To je istina. S tim u vezi upućujemo inicijative nadležnim institucijama. Jednu od njih možete vidjeti u prilogu kolumne, a izradili su je mladi iz Udruge Život.

Bio bih radosniji kada bi se u Hrvatskoj više javne pažnje odvojilo stvarnim životnim problemima (na koje sam se osvrnuo u samo nekoliko rečenica). Opet, radostan sam što smo kroz skupinu Živo selo i Udrugu Život, bez obzira na porazne činjenice stanja u poljoprivredi, uspjeli pažnju javnosti barem donekle usmjeriti na problem nestajanja života iz seoskih sredina. Na svoj način. Zahvaljujemo se svim medijima koji su nam u tome pomogli.

Danas u Hrvatskoj nije jednostavno živjeti kraj toliko teških sudbina. Zabrinut sam odlaskom iz zemlje pretjerano velikog broja mladih, ali i cijelih obitelji. Valja nam izbjeći to zlo bez obzira na poruku mitološke bezizlaznosti iz naslova kolumne. Valja nam.