Pšenica - sve glavne aktere treba isključiti jer nitko nije bez putra

Točka je došla do ključanja. Seljaci se digli jedni protiv drugih. Čemu tolike tenzije. Pa ako imate recimo 5 hektara pšenice i prinos s nešto reduciranijom gnojidbom od primjerice 4,5 tona po hektaru ako zanemarimo troškove sušenja, očekujete 4.500 kuna po hektaru. Znači 22.500 kuna. Ako bi cijena bila veća za 10 lipa očekuje se 450 kuna više. Dakle 2250 kuna više. Dali bi ste se za te novce svađali. Tukli, vrijeđali ili išli pred Šaku sa srednjaka. Ne bi iz susjednog sela potegnuli ni do Širokog polja. Međutim, takvi seljaci koji su najčešći nikoga ne zanimaju. Koga predstavljaju Mavrović, Laslo, Zdravčević, Novaković i Mlinarić. Jesu li to seljaci ako imaju 100 hektara pšenice. Pa oni na 100 hektara postižu barem pet do šest tona po hektaru, a to je 500 do 600 tona, ili povećanje za 10 lipa pa je to 50 do 60 tisuća kuna više, a kada bi netko dodao još i do cijene od 1,25 cifra bi se vrtoglavo penjala. Zamislite koju su uslugu seljačke udruge učinile Agrokoru, Žitu i ostalim velikim kada su izborile da poticaj bude 2250 kuna po hektaru. Cifre su to da boli glava. I nije čudo da se uvijek jedni te isti ljudi tuku. I to grčevito. I zato gospodo seljački voždevi, vrijeme je da odete. Uvijek se borite samo za cijenu. Nitko se ne bori za položaj, sudbinu i budućnost većine. A to su oni seljaci s jednom kravicom, dvije krmače, ili par hektara zemlje. Njih tko šljivi. Je, imaju oni po koju šljivu, pa onda imaju i rakije tak da ne moraju dane tratitit pred seoskom trgovinom i plaćati pivo. Imati će svoje. Još da prije dođe EU i onda će ova gospoda i njihovu zemlju jeftino kupiti ili uzeti u zakup, pa će svoje dobiti upeterostručiti. Ovi vođe su biznismeni i sve što rade, rade dobro proračunato. Pa nije valjda seljak netko tko kao Mavrović svoje proizvode direktno prodaje Konzumu.

A tko brine o pravim seljacima?

Na javnom skupu seljaka nezadovoljnih otkupnom cijenom pšenice i ukupnim stanjem u agraru u Širokom Polju kod Đakova, ministar Čobanković kazao je da je država svjesna teške situacije te će uz poticaj od 0,15 lipa po kilogramu platiti i troškove skladištenja pšenice. No, ni Čobanković, ni Pankretić nisu baš bezazlene biljčice. I oni znaju kakvo je stanje, pa im donekle i odgovara da se malo zabave pšenicom i da stalno skreću pažnju s glavnine problema. Seljak nekome mora biti briga. I ona vojska malih koja je uletjela grlom u jagode u kredite za povećavanje svoga gospodarstva a sada zbog stanja u državi i sami imaju problema s opstojnošću. Zašto su ušli u takve investicije. Pa natjerani su stalnim tiskanjem da neće moći opstati nakon ulaska u EU. S pravom se danas seljaci pitaju zašto ići u neku zajednicu gdje oni moraju propasti, postati siromasi, socijalni slučajevi. Čudan smo mi narod. Znamo da ćemo tim činom gledati gladnu djecu, a ipak bi glasovali za ulazak u EU.

A kako su sada iznijeli prljavo rublje jedni o drugima, trebalo bi svima nogu u stražnjicu. No, s njima šut kartu treba uručiti i Pankretiću, Čobankoviću, Friščiću i cijeloj Vladi. Nisu dorasli ničemu, pa ni organiziranju cijene pšenice. Kažu da nemaju instrumenata. Lažljivci. Pa Vlada nije isplatila ni prošlogodišnje poticaje'. Nisu u stanju vidjeti kada netko potroši u HŽ-u 10 milijuna kuna za uređaje kojim se SMS-om naplaćuju karte a da isti nikada ne prorade. Što je njima svima 10 milijuna. Pa to su ljudi koje trgovci zavaljaju pa im prodaju i satove po cijeni od 50 ili 100 tisuća kuna, a mogli bi ih nabaviti za 100 kuna ili manje. I zamislite mogli bi na njih gledati koliko je sati. Na ove svoje vjerojatno ni gledaju da ih ne bi oko srca diralo. Jer, sekirali bi se što su mogli kupiti i skuplji sat, ali nisu.

Za rušenje tražene cijene od 1,25 kn seljaci su optužili Željka Mavrovića, Slavka Novakovića i Matu Mlinarića zato što su svojim tajnim pregovorima s Agrokorom doveli do sniženja cijene. Isto tako, dio okupljenih seljaka članova HSS-a prozvao je i svoga predsjednika Josipa Friščića te rekao da HSS mora učiniti značajan zaokret u svojoj politici prema seljacima. I to je ono što smo govorili na početku priče. Kada su išli u koaliciju rečeno je da zaokret ide baš prema onima s nekoliko hektara. Očito da seljake svatko koristi za svoje interese. I tada su i HDZ i HSS to činili, a na skupu u Širokom polju ove pijune je iskoristio u svoje političke svrhe i osječko-baranjski župan i saborski zastupnik Vladimir Šišljagić. Vid sad njega velikog seljaka. Je po rođenju, ali njemu jednostavno sad baš i nije tu bilo mjesto. Iskoristo je to za svoj obračun s HDZ-om. Prozvao je ministra Čobankovića da kaže tko je dozvolio da se '55.000 tona ovogodišnje pšenice već izveze' te je upitao kada će hrvatska država konačno donijeti agrarni program u kojem će se znati što, koliko i za koje novce proizvoditi. Naglasio je da je nedopustivo 'poigravanje s poljoprivrednim proizvođačima jer je proizvodnja hrane od strateškog značenja za cijelu zemlju'. Mogao bi i on reći, jer to bolje zna od drugih, kako je uz pomoć njegova šefa Glavaša nestao Pik Đakovo, što se dogodilo s Valpovom. Znali su u Valpovačkoj dvorani pred radnicima kombinata i on i Glavaš vikati da im nitko neće uzeti njihov kombinat. I uzeo njihov čovjek. Pod njihovom paskom nestali su ribnjaci, poduzeća. Bolje da šuti.

Bolje im je da šute!

Potrebno je i provesti kontrolu dodijeljenih novčanih poticaja, jer je svima jasno da su do poticajnih sredstava došli u velikom broju i oni koji veze nemaju sa selom, zemljom i proizvodnjom hrane, te da su novce trošili na desete stvari". A da li su članice Žito zajednice doista bezobrazne. Jesu. Godinama lijepo zarađuju na seljacima. Moraju i oni nekada malo stegnuti remenje. No, mogla bi država, a posebice Ministar gospodarstva Polančec, pronaći način da nadoknade štetu mlinovima. A pekarima? Čovjeku dođe nekada da naizmjence plaće i smije se. Cijene pekarskih proizvoda nenormalno su skupe u cijeloj zemlji. Sve udruge se moraju aktivirati i ne dozvoliti da se ponovi i dalje priča koja uništava cjelokupno selo. Ne samo pšenicu. Sada je jasno da pšenicu koriste u političke svrhe i da igraju za velike.

Ako primjerice Petrokemija ne može raditi s gubitkom i drži cijene gnojiva ne mogu ni seljaci. Prošle smo godine imali cijenu od 1.50kn pa je ta prošlogodišnja cijena ipak malo amortizirala gubitak na ovoj. No, da vladina politika cijena s plavim dizelom nije jesenas doslovce zaronila svi bi lako pristali na 1,10. Valja podsjetiti da su seljaci jesenas sipali plavu naftu po 5,70kn a da je recimo samo gnojivo 15-15-15 sa nekih 220kn otišlo na nemogućih 450kn. No, ne postoji niiti volja države da uvede nekakav tržni red ili barem da napravi ozbiljnu 'inventuru' proizvodnje i prerade. Tu bi se svašta vidjelo, na primjer moglo bi se barem utvrditi koliko se kruha peče 'na crno'. Taj podatak o količinama stare pšenice u SAD-u zovu 'carryover' ili količina koja se prenosi u slijedeću godinu, i on bitno utječe na cijenu proizvoda. Tamo te podatke izračunava njihovo Ministarstvo poljoprivrede. Trgovcima bi bio puno veći problem kada ne bi otkupili ni kilogram pšenice, nego poljoprivrednicima kada ne bi prodali svoju pšenicu odmah. Iz svake kile pšenice koju otkupe zarade puno više nego poljoprivrednici kada tu kilu pšenice proizvedu. O daljoj preradi ne treba ni govoriti. Priča o mađarskoj pšenici koja je nama dostupna i po cijeni prihvatljiva je samo priča koju stalno puštaju da se spusti cijena. Tamo se pšenica plaća unaprijed, avansom i to u eurima. Treba još platiti prijevoz. Pa carine i PDV također odmah. Samo neka izvole. Proći će barem 20 posto skuplje. Najteže je onim srednjim poljoprivrednicima. Veliki su riješeni a među njima su i seljačke vođe. No, ovi srednji. Recimo s 50 hektara zemlje, s 50 krava, 10 krmača, 5 hektara voćnjaka su najpopustljiviji. Njima trebaju hitno novci pa makar i manji. Svi imaju kredite, investirali su u poljoprivredu, farme, skladišta, sušare, dizani su krediti za kupnju zemlje na tržištu. Nisu dobivali mukte. Oni su prezaduženi i bankama trebaju hitno nešto uplatiti jer će krenuti ovrhe. Ne moraju ni zaradati, samo daj toliko očekivanu gotovinu ako je moguće još jučer. U tome je kost. Problem je sto smo svi manje ili vise dužni bankama. A to znači da su kuće i zemlja pod hipotekom. Da nije tako ovi bi srednji poslali sve u onu stvar i jednostavno ne bi skunuli svojih 5, 10 ili 20 hektara pšenice pa nek se svi slikaju. Kaže da seljaci ne moraju prodavati odmah i da mogu čekati bolju cijenu. Svašta! Kada dovezu u silos tamo će im prvo odbit svoj dug. A to znači da će uzeti sve.

Kalkulacija troškova proizvodnje

Trošak za sjetvu pšenice na jednom hektaru ako se uzme u obzir 300 kg sjemena po 2,95 kn, pa urea, pa ostala gnojiva, zatim fungicid i herbicid iznosi s PDV-om 4.385,90 kuna. Ako je prinos pet tona i otkupna cijena primjerice 1,22 kuna ukupno se s poticajima od 2.250,00 kuna treba uprihoditi 8.350,00 kn. Zarada s poticajima bi bila 2.414,00 kuna. No, to je zarada za one koji su u pretvorbi dobili zemlju bud zašto. Ili ju čak dobili od države. Ili da im je recimo djeda ostavio 300 hektara i uz to novce za kupnju traktora, priključaka i kombajna. A oni koji su naslijedili tri hektara i starog IMT-a, a sve drugo kupili kreditima ova zarada je gubitak.

Autor: Damir Rukovanjski