Na ovaj praznik se ne radi ni jedan od poljoprivredničkih poslova, namenjen je blagonaklonim božanstvima koja na taj dan obilaze njive, voćnjake i vinograde brinući se da sve kulture napreduju kako valja te stoga ljudi ne treba da ih uznemiravaju.
Petrovdan, 12. jul, pravoslavci slave kao Sabor svetih apostola Petra i Pavla i uz ovaj dan vezana je čitava skupina običaja. Prvo, prazniku prethodi post (petrovski post) što ukazuje na njegov veliki značaj i starost. Događa se čak da i sam praznik bude postan ako "pada" na postan dan, sredu ili petak.
Na ovaj praznik se ne radi ni jedan od poljoprivredničkih poslova, što znači da je u osnovi prehrišćanski, poljoprivrednički praznik, namenjen blagonaklonim božanstvima koja na taj dan obilaze njive, voćnjake i vinograde brinući se da sve kulture napreduju kako valja te stoga ljudi ne treba da ih uznemiravaju. Čak se ni konji i volovi na taj dan ne uprežu i imaju potpun odmor uz pojačanu ishranu, radi plodnosti. U nekim mestima Petrovdan je seoska slava.
Prema hrišćanskom objašnjenju, sveti Petar bio je prvi sledbenik Hristov, zato su mu povereni ključevi od raja i briga o dušama umrlih. Sveti Pavle, međutim, počeo je kao jedan od progonilaca hrišćana, da bi se neočekivano preobratio u hrišćanina, misionara i propovednika. Obojica su pogubljena u Rimu, a kako davni hrišćanski teolozi nikako nisu mogli da se dogovore koji je od njih dvojice važniji, dobili su zajednički praznik.
Zanimljivo je da su preci smatrali Petrovdan krajem leta i početkom jeseni, za razliku od današnjih poljoprivrednika, koji, kao i svi ostali stanovnici, računaju da jesen počinje 21. septembra. Izvesno su nekadašnji ljudi smatrali da je kraj leta označen završetkom žetve i da svi plodovi koji dospevaju posle žetve pripadaju jesenjem ciklusu.
U Vojvodini, domaćice na Petrovdan prave kolač od jabuka, ili, što je češća pojava, dele deci petrovače, staru autohtonu vrstu jabuka, sa sitnim i nakiselim plodovima, ali u narodu, naročito u davna vremena, veoma cenjenu. Petrovače niko nije smeo da jede pre ovog praznika, a ko bi nekoga gađao ovim voćem ili ih udarao jednu o drugu, smatralo se da privlači gradonosni oblak, pa bi stoga bio strogo prekorevan.
U planinskim krajevima, Petrovan je čobanski praznik, stočari i pastiri ga praznuju paleći "lile" (velike vatre) i u šali preteći domaćicama da će im zapaliti kuću ili štalu, na šta domaćice odmah reaguju iznoseći bogato posluženje u hrani i alkoholnom piću da počaste goste.
Veselin Čajkanović (1881 -1946.) - filozof, etnolog, istoričar religije i akademik u svojim delima objašnjava petrovdanske običaje ostacima kultova boga Velesa i praslovenskih božanstava plodnosti, naročito vrhovnog ženskog božanstva, kome je posvećena jabuka i koje izričito zahteva da sva deca u kući, komšiluku, rodbini i celoj zajednici - moraju dobiti bar jednu jabuku.
Vuk Stefanović Karadžić zabeležio je izreku uobičajenu u njegovo doba "žensko je ljeto posle Petrova - dne" (dana), uz neočekivano objašnjenje "jer tada najviše žene ostaju trudne". Posle posta i urednog obavljanja svih običaja, boraveći na njivama, u voćnjacima ili vinogradima, uz rad i lakšu odeću, preci bi se, kako izgleda, malo opustili, što bi rezultiralo još jednom generacijom dece na sledeće proleće.
Tagovi
Autorka