Dozvolte da pardoniram, ali ode sad popit jedan šumeći multivitamin da se mal smirim dok nisam skroz mandrknuo jer imam dojam da se pretvaram u završnu fazu budale.
Sać neko reć da sam ko poljoprivrednik malkice indisponiran, ali nisam se ovak nasekiro otkako sam saznao da je Šekspir napiso Hamleta.
Manje više smo nekako pri kraju sa svime - slanina na izmaku a ne znam ni kakva će bit sljedeća berba jer su mi svinje nekak na dijeti, plavi dizel ispario ko da sam se vozio svaki dan do Arkada a ne u vlastito polje, rakiju smo strusili (bila je burna godina, loši poticaji pa je sve to trebalo zalit), a ni sa urodom ne stojimo najbolje. Ljetina prohujala s PDV-om, a cipele propuštaju. Tavanuša čeka reda pa će nas onda opet napadat kao da smo sijali zaraženo, a ono se sjaji od kvalitete i dobrote. A kad smo kod tavanuše, nešto sam se sjetio.
Nevjerovatno je da ćemo svi međusobno kukati kako nam je drama jer rad je u našem Apsurdistanu osnovna aktivnost od koje boli glava, ali nas nekako vodi u pogrešnom pravcu neg štoj to normalno vani - da kad radiš nešt i zaradiš.
E pa vid vamo, kao vrhunski plod moje idejnosti, imam određena saznanja kako doći do love uz nikakva ulaganja, a sve je u skladu sa funkcionalnosti naše države iliti lopovlukom i zapravo se samo stopimo sa masom, a šta poslije bude - nemam ja pojma.
Ne možete mi reći da svatko od nas nema neku babetinu koja, ako ne u čarapi, onda ispod jorgana, nema neku lovu. Ako nije ispod jorgana, onda ziher ima na tavanu, gdje se čuva zapravo opako blago. Ta baba je zapravo na određeni naćin institucija tradicijske kulture i sad vam na svom primjeru hoću predložiti šta i kak. Ne mora se sve raditi baš po šablonu koji sam ja iskovao, ali zavidnost uspjeha je odlična ak se sve dobro organizira.
Kak moja stara nema niš u čarapi, ja ode na tavan, a tamo oma šok od enterijerne ugodnosti - nema šta nema. Prvo na što sam naletio je neka stara čobanska torbica da bi se kasnije ispostavilo da je vrijedna gotovo 18 kuna, a pored nje je bila neka gitara, majkemi moje isto ko tambura - sam nije. Našo sam i harmoniku, kontrabas i violinu. Jedan mi lik rekao (on se kao kuži u to) daj to staro preko pedest godina i da ako to dam na restaurisisanje, mogu dobiti lijepe novce za to.
Kak to nebi bilo sve, ja vam se čobancem kunem, tamo sam našao još neke obleke za koju moja Manda tvrdi das zovu stare narodne nošnje. I onda men ona ovako sad složi priču da su hrvatske narodne nošnje dio kulturne baštine hrvatskog naroda, s neobično širokim rasponom različitih modela, ovisno o podneblju. Narodne nošnje i folklor su neodvojivo povezani s načinom života te reflektiraju društvene i kulturne posebnosti pojedinih zemljopisnih područja i podneblja gdje žive, neg ko neg Hrvati. Izraz su još i likovnog shvaćanja i odražavaju razne povijesne utjecaje (čitaj: ono kad su došli pa nas okrali stranci i uzurpatori).
Hrvatske narodne nošnje vrlo su raznolike i bogato izrađene. Do polovice 19. stoljeća, nosilo ih je uglavnom stanovništvo u seoskim sredinama. Maltene se po načinu frkanja čarapa prepoznavalo odakle osoba dolazi. Ne lažem i pa nek me tramvaj pregazi ak sam ja to išta shvatio osim da je to živa lova.
Nema druge nego da sam skovao pakleni plan da opustošim njezin tavan pun antikviteta, od bebinih zvečki do vretena iz doba trnoružice. A točno osobno znam kad babetina gleda te svoje sapunice - štoj krasna prigoda za laganini pakiranje. Nakon svega kada si sve spakovo, obustavljaj krađevinske aktivnosti i automatski napustiš lokaciju u brzom trku i ostaje ti jedino drama kome ćeš sve to prodati. Ja nisam prodo ništ, a bas sam sve organiziro na nivou zavidnosti ali ak imaš babu tot je kao da si na lotu dobio. Dozvolte da pardoniram, ali ode sad popit jedan šumeći multivitamin da se mal smirim dok nisam skroz mandrknuo jer imam dojam da se pretvaram u završnu fazu budale. I nemoj da te baba uhvati jer si naj..
Babe: depositphotos.com
Tagovi
Autor
