Luka Modrić: Od najmanjeg pastira u podgorju Velebita do najboljeg nogometaša na svijetu

Svatko ima nekoga tko ga gura. Jedino je Modrić gurao sam sebe i zato je uspio. Ove dvije rečenice imaju dodatnu težinu jer ih je izgovorio Lukin suigrač  iz mladih uzrasta  Mario Grgurović, danas nogometaš Primorca, trećeligaša iz Biograda. Kao talentirani dječaci njih dvojica, pozvani su  na probu u Hajduk i, Grgurović, koji je također bio talentiran, je prema kriterijima tamošnjih trenera zadovoljio i ostao u Splitu. Luku su vratili u Zadar. “Talentiran je, ali ništa od njega. Fizički je slab. Mali”, rekoše  tamošnji treneri. Luka je bio potišten. Dodatno, jer su svi njegovi, kao i on bili veliki navijači Hajduka. Njegov tadašnji trener poslije i mentor Tomislav Bašić, nekada i sam (nakratko)  igrač Hajduka,  nije krio razočarenje, ali nije prestao vjerovati u Luku.

Ovo je samo jedna od epizoda na trnovitom putu Luke Modrića od najmanjeg pastira na obroncima Velebita  do najvećeg nogometaša na svijetu.

Dječak s vukovima

Luka je do svoje pete godine pomagao čuvati koze svoga djeda po kojemu je dobio ime što je ovjekovječeno i na dokumentarnom filmu Pavla Balenovića  o čovjeku i vuku, koji je otkupio i ekranizirao engleski BBC. Zanimljivo je da je Balenović film najprije ponudio Hrvatskoj televiziji, koja ga je odbila, a nakon što ga je otkupio BBC i od njega čak  44.000 televizijskih kuća diljem svijeta, od britanske televizije napokon  ga je  otkupio i HRT.

U finišu Svjetskog prvenstva u Rusiji dok vatreni na čelu s kapetanom Modrićem pobjeđivali “sve živo”, uoči finalne utakmice sa Francuskom za titulu svjetskog prvaka  film se “filmskom brzinom” širio društvenim mrežama, a Balenović se prisjetio kako se u Zatonu Obrovačkom točnije u zaselku Modrići sprijateljio sa Stipom, ocem našeg kapetana Luke Modrića  kojega je 1990. godine i snimio kao dječačića kako  goni koze i ovce  u tor u sklopu obiteljske kuće koja je zapaljena tijekom rata, a djed pogubljen od neprijateljske ruke. 

Radi se zapravo o cestarskoj kući jer Lukin djed istog imena bio je cestar, a držao je i “zeru” blaga. Najupečatljivije scene u spomenutom filmu su kad dječačić Luka Modrić  skače po kamenjaru, sa stijene na stijenu po vrletima Velebita i  suvereno čuva blago prkoseći buri i opasnim divljim zvijerima. Još upečatljivije bi bilo da je tonski zapisano: “O, Luka, Lukaaa srićo babina”, kako ga je dozivala i govorila mu baka Jela. “Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu,  poručuje Balenović.

Progonstvo, Hajduk ga neće, Dinamo posuđuje

Nastavak priče je manje-više poznat. Lukini roditelji Radojka i Stipe, koji su dotad radili u Obrovcu, prisiljeni su na progonstvo sa šestgodišnjim Lukom. U Zadru su najprije, kao i većina drugih,  smješteni u hotelu Kolovare. Kako se Luka “volija loptati”, preseljeni su u već tada pomalo derutni vojni hotel Iž, nedaleko od igrališta NK Zadar. Dječaka su upisali u školu  nogometa, marljivo je trenirao i uspješno igrao u najmlađim uzrastima, obično sa dečkićima koju godinu starijim od njega.

Nakon što jsu ga “škartirali” iz Hajduka, moglo bi se reći  da ga odmah  nisu prepoznali ni u Dinamu gdje ga je s navršenih 15 godina, odveo Tomislav Bašić. Jest, igrao je za mlađe uzraste, ali kad je stasao za prvu momčad, Dinamo ga šalje u Mostar da igra za tamošnji Zrinjski. Podsjetimo,  Zrinjski s 18-godišnjim Lukom osvaja prvo  misto u premier ligi  BiH. Luka je proglašen najboljim igračem. U Mostaru se još prepričava kako je u odlučujućoj utakmici sa Sarajevom (2:1), oduzeo loptu protivničkim igračima, pretrčao cijelu protivničku polovicu i na kraju zabija golčinu.

Vraćaju ga u Dinamo, al' ne da igra. Posuđuju ga zaprešićkom Interu koji je s Lukom, na iznenađenje svih, zasjeo na prvo misto jesenskog djela prvenstva HNL-a. Kad to vidiše ponovo ga u Dinamo vratiše.  Ali,  ne igra, većinm grije klupu. Treneri Lončarević i Cvetković ga ne uvode u igru. Mijenjaju se treneri i tek peti, pokojni Joip Kuže, daje Modriću ulogu koja mu pripada.  Od tada Dinamo nije silazio s prvog mista, a ostalo znate. Tottenhem, Real, četiri puta prvak Europe…

Svijet mu se naklonio

Gdje igra Modrić tu se pobjeđuje, a on uvik najbolji od najboljih. Britanski novelist Boris Starling piše o Lukinim nevjerojatnim talentima, a od svih talenata možda najveći je taj da i drugi zbog njega bolje igraju.

Kada je obično dodavanje najbolja opcija, to onda i igra. Ako treba držati loptu u nogama nekoliko trenutaka da bi se njegovi suigrači mogli namjestiti na što bolje pozicije, on to i radi. Ako treba pokriti tuđu grešku, on će to napraviti. Uz to,  vjeru u sebe, upornost i zajedništvo “zarazno” je prenosio na sve vatrene i tako iz pobjede u pobjedu sve do finala kada nam su Fortuna i sudac otišli na stranu Francuza. Srebro zlatnog sjaja, a Luki Modriću Zlatna lopta kao najboljem igraču Svjetskog prvenstva. Potom je 30. kolovoza na svečanosti u Monte Carlu  proglašem najboljim igračem i veznjakom Europe, a sinoć  u Londonu krešendo nad krešendima: Luka Modrić, u izboru Europske nogometne federacije (UEFA),  u najboljoj momčadi svijeta i, kao šlag na tortu, naš Luka, u nikad jačoj konkurenciji iza sebe ostavlja klase kao što su Ronaldo, Messi Salah, Mpabe... i  osvaja trofej The Best  Titulu najboljeg nogometaša svijeta.

Titulu najboljeg od najboljih. Uz njegovu upornost,  vjeru u sebe i Bog sigurno ima svoje prste u Lukinoj karijeri. Jer da nije upornosti i božje providnosti - nikom ništa. Ovako, Luka i vatreni su nas  vlastitim  primjerom   poučili da možemo  biti bolji.  Svatko od nas ponaosob i svi zajedno da možemo biti bolji na svom radnom mjestu,  u društvu, obitelji… Da možemo biti bolji  ljudi, a ima i ona: Tko se usuđuje - pobjeđuje!