Lokalni će izbori, a kandidati opet na tržnicama pričaju o ulaganjima u njih

U Hrvatskoj su na sceni lokalni izbori. Mnogi kažu komunalni, ali oni su daleko više od toga. Kandidati za načelnike, gradonačelnike, župane opet imaju puna usta tržnica, placeva, pijaca, dolaca i brige za poljoprivrednike. Posebice kandidate za gradonačelnike vidimo kako se slikaju s kumicama na placu, snašama na pijacama, nonama na placevima. 

Uložit će, kažu, milijune naših kuna za uređenje gradske tržnice. Pa će popraviti ovo, pa ono. No, nitko ne spominje koja korist od svih tih bacanja novaca na jednu ili nekoliko gradskih tržnica. Oni će i dalje imati iste probleme, a poljoprivrednici možda i skuplju zakupninu svoje tezge, prodajnog mjesta.

Tržnice u Hrvatskoj imaju tradiciju i rado se mnogi okupljaju na njima i dolaze do hrane naših poljoprivrednika. Pa su čak primjerice u zagrebačkoj gradskoj četvrti Podusused Vrapče ljuti na predsjednika tog kvarta jer je uredio sportska igrališta, a tržnica je, po njegovim političkim protivnicima, u lošem stanju. Za svaku su pohvalu i potrebne su našim poljoprivrednicima. Dolaze ondje redovito svaki dan kao na svoje radno mjesto. Međutim, mogu li svi izdvojiti jednog člana da bude na radnom mjestu u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Bjelovaru, Puli, Orahovici, Slatini...? Mogu li s druge strane svi ondje doći prijepodne u nabavku?

Tko može prijepodne do tržnice?

Ako radite u gradskoj upravi i putujete sa sela na posao u grad dobit ćete naknadu za prijevoz. I do tisuću kuna neki. Naš seljak na tako nešto ne može računati. Mora i platiti to svoje prodajno mjesto na kojem u pravilu treba biti u šest sati ujutro. To znači da od kuće kreću u četiri ili pet sati iza ponoći.

S potrošačke strane, sve je to priča za građane koji mogu prijepodne ići na tržnicu. A to su oni koji stanuju blizu i u mirovini su, ili su zaposleni u državnim službama, gradskim institucijama. Oni koji mogu izaći iz firme i otići svojoj voljenoj prodavačici. Nezaposleni? Za njih je roba OPG-a skupa. Tko je onda na našim tržnicama? Poljoprivrednici, odnosno OPG-ovi jesu. Tko kupuje? Jedan manji dio građana. Ostali bez obzira jesu li tržnice obnovljene mramorom ne mogu do robe koja se tamo prodaje. Jer ili rade kod privatnika ili jednostavno prijepodne radnim danom ne mogu kupiti proizvode hrvatskih OPG-ova.

Tržnice poslijepodne ne rade, ili eventualno na dva do tri posto tezgi nešto i nekoga ima. I što im ostaje? Pa da odu u trgovačke centre i kupuju španjolske rajčice, poljske jabuke, grčke mandarine, talijanske šljive i uvozne sireve. Problem je što oni koji bi bili najveći kupci proizvoda hrvatskih OPG-ova na tržnicu mogu rijetko ili nikada, ili im je daleko. Što sada? Kandidati će i dalje obećavati. Čak će i s našim novcima utući nove milijune u te, nazovimo ih agro ruralnim trgovačkim centrima, koji će raditi samo prijepodne i na kojima će robu prodavati samo manjina. Isto tako, kupovat će opet samo manjina.

I druge europske zemlje imaju tržnice i na njih su ponosni. U Mađarskoj je kao i kod nas. Velike tržnice koje rade samo prijepodne čekajući domaćice ili ove iz javnih službi da dođu na pauzu. No, u Njemačkoj pored tradicionalne tržnice određenim danima u tjednu na nekom od trgova dođu OPG-ovi i prodaju svoju robu, ili se pak smještaju na određenim prodajnim mjestima po gradskim četvrtima, parkinzima trgovačkih centara. U Francuskoj svakog četvrtka bez naknade dolaze na seoski ili gradski trg. Od tuda tradicionalno na njihovim trgovima česme s vodom i u najmanjim gradićima. U Italiji je slično.

Pronaći način da što više OPG-ova dođe u sva naselja

Kako prodati robu koju proizvedete, a primjerice bavite se ratarstvom, ali uz to imate i neku veću proizvodnju primjerice lubenica, luka, kupusa ili krumpira. Tada na tržište idete periodički. Imali smo tradiciju da na seljačkim kolima nekada, a danas kamionom idete ulicama grada i prodajte svoju robu. Mnogi gradovi to brane. Kažnjavaju. U nekim naseljima imaju dozvolu pojedini OPG-ovi prodavati svoju robu na uglovima, ili na mjestu gdje se stanovništvo iz toga dijela grada najviše kreće. U ovo doba godine najčešće su to jagode, ali i povrće.

Ovi novi i stari gradonačelnici, ali i selonačelnici, ako doista žele pomoći OPG-ovima, a i svojim građanima da jedu robu hrvatskih poljoprivrednika moraju okrenuti ploću. Nužno je održavati postojeće tržnice, ali treba pronaći način da što više OPG-ova dođe u sva gradska naselja. Da kupe neke tipske tezge koje će besplatno dodijeliti na korištenje onima koji prodaju svoju robu i da ih održavaju. S tim da lokalne tezge izradi neka lokalna tvrtka.

Mogu ih u dijelu godine kada je manje sezonskog voća i povrća i pokupiti, obnoviti i spremiti. Pa opet staviti u opticaj. Te iste mogu koristiti za iznajmljivanje sajmovima, izložbama i slično. Ili čak i neke tipske bivše kamp kućice preuređene u prodajna mjesta za prodaju mesa i mliječnih proizvoda. Ne trebamo baš tržnice u mramoru i staklu, nego stotine i tisuće funkcionalnih tezgi.

Pripremiti tezge za prodaju

Cilj je približiti OPG-ove kupcima. Obiteljima s djecom u naseljima. Seoske sredine? I one bi trebale omogućiti u svojim središtima da prodaju poljoprivrednici iz sela, a i okolnih sela. A ne da to budu samo povremeno prodavači lubenica, mandarina i kestenjari. Nego da kada primjerice dođe dio godine da imate viška salate možete doći na za vas pripremljenu tezgu u središtu Bizovca, u nekom od naselja spominjanog Podsuseda Vrapče, ili pak u turističkim mjestašcima na obali. Važno je omogućiti OPG-u da ima gdje doći blizu kupca, a da kupci mogu do njih prije i lakše nego li do trgovačkog centra.

Sad će reći netko da ima i kod trgovačkih centara takvih prodajnih mjesta. Ima, ali nekoliko i opet samo za one koji cijelu godinu mogu imati nekoga zaposlenog na tom prodajnom mjestu.

Znate što još imaju u gradovima za problem? I velikim i malim. Neiznajmljen poslovni prostor. Stoji i propada. U središtima, ali i u perifernim dijelovima. Pa kada tako brinu o OPG-ovima neka ih operu, okreče, usisaju i daju da u njima udruge poljoprivrednika prodaju svoju robu cijeli dan ili kada njima to treba. Nešto kao raspršena gradska tržnica. Jeftinije nego za milijune i milijune eura obnavljati i dorađivati sadašnje tržnice.