Kupila sam domaći svinjski but naše mesne industrije iz Mađarske?

Dođem neki dan u trgovinu kupiti špeceraj. Prolazim pokraj mesnice, pogledam u vitrinu - svinjski but 20 kuna. Pomislim si, u čemu je štos, meso lijepo izgleda. Pogledam deklaraciju, na njoj piše naziv jedne hrvatske mesne industrije i još koji podatak, datum klanja, rok trajanja. 

Pored njega su još tri vrste mesa, na kojima su kartice s natpisom: Meso hrvatskih farmi. Čekam da se pojavi mesar. Dođe čovjek, zamolim ga jednu kilu buta. Pita me hoću li u komadu ili mljeveno. Ne, rezano. Tanje ili deblje? Srednje. 

I dok on reže šnicle, pitam ga ja: 
"To je meso iz Hrvatske?"
"Ne, nije.", kaže i čini mi se da se pomalo čudi što ga uopće pitam takvo što. Meso je već narezao, ali dodaje: 
"Mađarsko je."
"Ali tu piše xy mesna industrija", kažem i blesavo se smješkam. 
"Pa oni su vam samo dobavljači. Hoćete ili?"
"Hoću", a što ću, kad je već narezao, ne volim cimati ljude. 
"Meso je, pojest će se", iskomentira mesar, a ja ga na to još pitam:
"Znači, samo ovo meso s oznakom "Meso hrvatskih farmi" je hrvatsko?"
"Da", kratko odgovara. 

Cijeli dan sam se osjećala kao glupača. Ne samo zbog ovog slučaja, nego zbog svih onih kada nisam pitala, a kupila sam meso za koje sam mislila da je domaće. 

Želim znati put mesa od farme do stola

Zato me je obradovala inicijativa Hrvatske poljoprivredne komore koja traži valjanu sljedivost mesa od farme do stola, kako ne bi dolazilo do zabluda kod potrošača. 

HPK traži valjanu sljedivost mesa, a ne da ga trgovci označavaju kao da su oni proizvođači

Kaže meni moja kolegica Željka Rački-Kristić: "Kao da su tebe prisluškivali." 

HPK traži i nacionalno označavanje domaćeg mesa putem nadstandarda, a to znači da se točno naznači farma proizvodnje mesa, ako treba i hrvatskom zastavom, a da udruženja stočara zadrže regionalna obilježja. 

Hrvatskom zastavom se meso neće moći označavati, prema riječima državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, Željka Kraljička. Naime, to ne dozvoljava Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika RH. Da, pogledala sam zakon, nigdje se ne spominje uporaba zastave na mesu s domaćih farmi. 

Označimo meso crveno-bijelim kvadratićima

Ako mene pitate, bili bi dovoljni crveno-bijeli kvadratići. I tako ih koristimo gdje god nam padne na pamet, što onda ne bi i na domaćem mesu. Idealno bi bilo kada bi uz tu oznaku na deklaraciji zaista bilo istaknuto i regionalno obilježje. Šta ja znam, lokalpatriotkinja kakva jesam, radije bih kupila meso iz svog okruženja, od proizvođača kojeg poznajem. 

No, isto tako smatram kako bi na mesu koje nije dobiveno s hrvatskih farmi trebalo jasno, malo većim slovima istaknuti zemlju podrijetla. Odnosno, dati do znanja potrošačima da to što kupuju nije ono što oni misle da je, samo zato jer je na deklaraciji naziv hrvatske mesne industrije. 

Treba educirati trgovce i mesare 

Osim ovoga, jako je važna još jedna stvar - educiranost trgovaca, u ovom slučaju mesara. Ne tako davno pitala sam jednog, istina mlađeg, mesara za meso koje sam kupovala i na čijoj deklaraciji je pisalo da je životinja uzgojena u Hrvatskoj, znači li to da je tele došlo od negdje drugdje? Iskreno rečeno, u tom sam trenutku to pitala samo zato jer volim ćaskati, a i bila sam znatiželjna. Samo je slegnuo ramenima, nije znao odgovoriti, a ja sam ispala dosadna. Jer, meso je meso, pojest će se, je l'? 

E pa kad još uvijek jedem meso, i kad se trudim da to bude domaće, kojeg je možda uzgojio koji od mojih bratića u Sikirevcima ili netko od mojih susjeda u Mikanovcima, onda bih rado da to i znam jer ću uvijek radije kupiti takvo, a ne kakvo stranjsko. 

Zato ovaj prijedlog treba što prije uvesti u praksu, ali i raditi na educiranosti mesara koji bi, ako već neće navesti kupca da kupi nešto domaće, barem znati odgovoriti na pitanja o sljedivosti. 

A onda taj prijedlog primjeniti i na svim drugim proizvodima koji se izgube u masi šarenila na policama trgovina.