Velika panika nastala je jučer u Ministarstvu poljoprivrede. Dio hrvatskih poljoprivrednika je u Francuskoj, gdje sudjeluju kao promatrači na francuskim prosvjedima. Hoće li tamo nešto naučiti?
U upravama nekih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj je prava panika. Posebice onih koji imaju svoje podružnice i u Francuskoj. Saznajemo i da su se mnogi već obratili vlastima, a i Ministarstvu poljoprivrede da saznaju postoji li mogućnost da i naši poljoprivrednici naprave nešto slično kao francuski.
Nije sada lako nikome kome su se predstavnici trgovačkih lanaca javili jer su svi važni na godišnjim odmorima. No, navodno su predstavnici trgovaca dobili informaciju kako, iako su hrvatski poljoprivrdnici udruženi s europskim, kod nas neće doći do takve situacije. Razmišljanje trenutno nekih ljudi bliskih Milanoviću, a koji su ga o tome izvjestili, je da trenutno u Hrvatskoj ne postoji snaga koja bi to mogla pokrenuti. To bi mogle napraviti pojedine političke stranke - ali i one u vrijeme godišnjih odmora nemaju volje za takvim aktivnostima, a i kako nam je rekao jedan od čelnih ljudi jedne oporbene stranke, uvjereni su da ne bi bilo potpore javnosti. Uz to, netko je pustio bubu u javnost da predstavnici nekih seljačkih udruga, kao na nekoj vrsti školovanja, borave u Francuskoj i promatraju kako se izvode takvi prosvjedi.
Pobacali su francuski seljaci pred Lidl, Carrefout i druge markete, ogromne količine goveđeg gnoja, a na pojedinim mjestima i svinjske gnojovke. Najčešće su upotrebljavane u prosvjedima Fligl, Samson i Pichon prikolice i cisterne. A mora se priznati da se radi o doista moćnim strojevima. A i mi imamo snage za slične akcije i dobro oružje. Mi također imamo kod naših poljoprivrednika te tri vrste, da tako kažemo oružja, a tu su svakako još neke marke kao primjerice Technostroj, Joskin, a poslužile bi i stare Creine koje bi se mogle provući na lokacije gdje su uski prilazi.
No, šalu na stranu. Imamo strojeve, ali kroz silne prosvjede proteklih desetak i više godinea, oštrice seljačkih prosvjeda su otupjele. Imamo li nekoga tko može podići hrvatske seljačke snage i mobilizirati ih. Niti jedna politička stranka to ne može i ne bi bilo dobro da može. Sindikat i nekakav savez udruga to može. Generala imamo, ali za sada još nismo spremni. Dalo bi se pokrenuti ljude. Ali pola Hrvatske je u gradovima, a četvrtina u Zagrebu i oni svi s prijezirom gledaju na selo i poljoprivrednike. Oni ništa ne razumijue. To je klasa ljudi sa stalnim primanjima i njima odgovara postojeća situacija, posebice što su većina u društvenom i državnom sektoru, te u mirovini. Od njih ni podrške, ni tihe neće biti. Još će doći i do osude. No, bez obzira na to, za vjerovati je da će se vrlo brzo dogoditi francuski scenarij kada će sve seljačke snage biti spremne za sličan napad na državne institucije, a posebice trgovačke lance.
Pita me jedan zašto? Ljudi i kod nas krave više ne smiju držati u štali u dvorištu, a nemaju što drugo raditi na selu nego se baviti poljoprivredom. Onda moraju izgraditi novu farmu u zoni izvan sela, dići kredite s velikim kamatama, plaćati poreze, carine, zadovoljiti užasne uvjete, veterinarske inspekcije, plaćati brojne certifikate, instiute, agencije, naknade i tisuću stvari. I kada to sve zadovolje, onda te iste mljekare neće da kupe mlijeko od njih jer im je jeftinije uvesti mlijeko u prahu iz tko zna odakle i staro sto godina, a i veoma loše kvalitete.
Mljekare to pomiješaju s vodom i onda nam u trgovačkim centrima prodaju pod robnom markom i jeftino. A tu je od mlijeka samo bijela boja. A u isto to vrijeme pravo mlijeko propada i ljudi koji ga proizvode propadaju. Ista situacija je i s ostalim poljoprivrednim proizvodima. Pa naša pšenica je već prodana po 1,50 i 1,60, a durum i po 2,00 kune u okolnim zemljama. Za dvije kune je prodana određena količina naše ovogodišnje durum pšenice u Austriji. A onda kada našim ljudima uzmu troškove skladištenja i slične cica boce, onda će im isplatiti na kraju 90 lipa.
Iako mnogi umiruju naše lance treba jasno dati do znanja da je vrag odnio šalu. No, neka drhte za sada. A dobro je i da znaju da se nešto i u njihovoj blizini priprema, da se ozbiljno razmišlja o tome da se pokrene teška mehanizacija iz naših sela pa neka prodaju to što prodaju. A našim ljudima prodaju brašno od pšenice za koju tvrde da je stočna i da je samo za stočno brašno. Mnogo toga stočnog brašna upravo i završi kao brašno za ljude u našim razno raznim robnim markama. Nešto smrdi i u našim pravilnicima. Sve češće nailazimo da ne piše tko je proizveo za primjerice Lidl, Billu, Kaufland, Plodine i druge. Piše samo da na tržište stavlja taj i taj trgovački lanac. A tko je proizveo. Pitaj boga.
A igra je i oko toga što to znači da je proizvedeno u Hrvatskoj. Ako je uvezeno mlijeko u prahu u našoj mljekari pomiješano s vodom, novonastali proizvod po našem pravilniku spada u nešto što je proizvedeno u Hrvatskoj. Kada i za brašno napišu da je proizvedeno u Hrvatskoj, dovoljno je da je netko pšenicu uvezao i samljeo u mlinu, taj upakirani proizvod već smije imati na sebi etiketu, proizvedeno u Hrvatskoj. No, neka se za sada igraju. Kada polude naši ljudi, bit će sretni da ih samo zaspemo goveđim i svinjskim izmetom.
Tagovi
Autor
Zea mays
prije 8 godina
A šta možemo kad su krave i kravice postale plave, crvene, ljubičaste, zelene... i žive u tetrapaku :). Braća Markić su trebala dovesti krave u Zagreb da barem dio građana velegrada shvati kako izgleda krava i čemu služi...da nije ono čemu inače služi u pridjevima bijesa i neznanja - "kravetino jedna"