Imamo savjetodavnu službu i ovako i onako. E sada više neće biti pod kapom Ministarstva poljoprivrede, već u Poljoprivrednoj komori. I što se mijenja. Niš. Jedni rade, drugi će se kititi. Kao i kad je riječ o spajanju ergela. Neće biti dva ravnatelja. U Lipiku i Đakovu. Bit će jedan ravnatelj i dva voditelja.
Ode na bubanj. Dužan sam! Priznao je jedan seljak na glavnom dnevniku Hrvatske televizije. Hrvatska javnost možda i nije svjesna što to znači. Čovjeku zbog posla na bubanj ide imovina koju je još njegov otac i djed stjecao. Propada čovjek koji proizvodi hranu. Koji svaki dan proizvede hrane. Što nas onda uopće čeka i kad počnu propadati oni koji ništa ne proizvode. Nitko na takvu vijest nije se ni zatresao. Više nas je protresla vijest da je Hajduk promijenio trenera i da će novi za godinu dana dobiti 150 tisuća eura. Zamislite koliko mlijeka ili prasaca treba seljak proizvesti da si može isplatiti godišnju plaću od milijun kuna. Od kuda više toliki novci za nogomet. Cijela zemlja propada, ljudi su na izmaku snaga, a nogomet cvate. Katastrofa.
Čude se Dalmatinci kako se nije dovoljno ljudi javilo na natječaj Županije za dodjelu povoljnih kredita za poljoprivredu. Ma što oni misle da su poljoprivrednici nogometaši. Nema više seljaka koji se može zadužiti. Kakva jamstva da daju. Kažu tamo u nekom priopćenju da su problem projekti. Pa jesu. Da vam neki birokrata napravi program traži i po 10 posto novaca koje dobijete. To znači da trebate kupiti traktor, ali njemu valjda treba dati pola kabine. Ili praviti će te uljaru, a dogoditi će se kada se namiri administracija da nemate za uvođenje struje. No, đabe sve. Neće ljudi više u kredite, a i ne mogu, pa sada političari koji se diče kako nisu plasirali sredstva glume glupake. Ispada po njihovome da postoje sredstva koja samo treba uzeti i potrošiti. Ono, dođeš u Županiju, nasmiješ se lokalnim političarima i izađeš punih džepova. A prava je istina da dobivate kredit koji treba vraćati. Sto puta smo već čuli takve floskule. Kažu dijele novce. Dijele ga oni po mami, babama i dedama ono što je za dijeliti. A ovo što nude ovakvi kao što su županije, ili IPARDI i SAPARDI. Da vam netko na vašu ideju izradi projekt morate mu od primjerice 200 tisuća kuna, dati barem 20.000,00. Osobi koja je u jednom našem selu vodila i izradila projekt izgradnje male sirane kapaciteta od stotinjak kilograma dnevno mjesečno od novaca koje je dala EU uzima više od devet tisuća kuna. I na kraju sirane nema.
Da je administracija i birokracija najveća kočnica dokaz je i da vam treba dvije godine da dobijete sve dozvole da podignete farmu svinja dovoljno udaljenoj od sela. Za bioplinsko postrojenje i tri do četiri godine. Kao da državu novu podižete. Kancelarijski parcovi i štakori već izjedu papire prije nego li dođe do poljoprivrednika. Ne samo da morate imati novaca da platite unaprijed sve papire po ministarstvima, uredima, gruntovnicama, županijama, općinama, gradovima, već morate biti ludi ko konj da se upustite u borbu s takvim vjetrenjačama. Energetski razvoj i proizvodnja bioplina u nadležnosti je Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koja nedovoljno koordiniraju svoje djelovanje. I ne da nedovoljno kordiniraju nego se natječu tko će bolje navuči uši svakome tko im dođe u ralje.
Došlo je do pripajanja osječkog Zavoda za sjemenarstvo Centru za poljoprivredu, hranu i selo. Dragutin Bodakoš (SDP) zatražio je da se o tome provede i drugo čitanje, jer uspješni i kvalitetni Zavod ne bi trebalo pripajati manje uspješnom Centru, osnovanom tek 2009., niti rukovođenje sjemenarstvom iz Osijeka premještati u Zagreb. S tim je suglasan i Boro Grubišić (HDSSB), koji drži da bi Vlada trebala ići "obrnutom logikom" i Centar za poljoprivredu premjestiti u Osijek. "Spominje se decentralizacija i regionalizacija, a ovo što vlada predlaže očit je primjer da se radi obrnuto", rekao je Grubišić. "Zavod u Osijeku može samostalno poslovati bez državne potpore, on je koka koja nosi zlatna jaja, a sad nekome treba da se sve to skupa prelije u centar koji je formiran lani, deset godina nakon Zavoda, i koji zapošljava 137 djelatnika pa će s 50 djelatnika Zavoda biti preglomazno tijelo", rekao je Grubišić.
Oporba je i protiv pripajanja Zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.
Inače smo u posljednje vrijeme puni kontradiktornosti, gluposti, muvanja, prelijevanja iz šupljeg u prazno, i na kraju sve dobro isprskano s hrpom kezmetike. Imamo savjetodavnu službu i ovako i onako. E sada više neće biti pod kapom Ministarstva poljoprivrede, već u Poljoprivrednoj komori. I što se mijenja. Niš. Jedni rade, drugi će se kititi. Kao i kad je riječ o spajanju ergela. Neće biti dva ravnatelja. U Lipiku i Đakovu. Bit će jedan ravnatelj i dva voditelja. Love za sve će trebati i više. Kozmetika je tako i to pripajanje nekakvom Centru koje nema što raditi nego rukovoditi nečime što već i onako funkcionira. I sve je pod kapom politike, podjele fotelja i plaća. Mi još uvijek ne znamo što radi Poljoprivredna komora. Ustvari sada znamo. Koristi se radom Hrvatskog zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu. Što radi Centar za poljoprivredu? Hrani se poslom koji rade zavodi kao što je onaj za sjemenarstvo i rasadničarstvo. A mošte si misliti koliko je težak posao Centra za konjogojstvo. Treba samo pustiti da već ove dvije ergele koje rade više od stotinu godina rade i dalje. I ako su svi ti ravnatelji dovoljno pametni, neće previše pametovati, miješati se, sjediti će i zbrajati novčiće koje su zaradili svojim sjedenjem. I još jedno svi moraju dobro naučiti ponavljati da to sve od nas traži EU.
Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.
