Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Veštačko meso
  • 28.11.2021. 16:00

Ko se boji Gejtsa još? Odlazi li u istoriju stočarstvo kakvo danas poznajemo?

Proizvodnja mišićnih vlakana, 3D štampa ne bi li se do u detalj imitirao neki popularni komad mesa, proizvodnja "biljnog mesa"..., sve je to već među nama.

Foto: Depositphotos/anyaivanova@gmail.com/SashaKhalabuzar
  • 664
  • 107
  • 0

Pribojavate li se budućnosti? Zamišljate li scene iz apokaliptičnog SF holivudskog ostvarenja; napušteni svet bez zelenila, bez vode i bez sunca? Preostalo čovečanstvo hrani se postmodernističkom hranom proizvedenom u veštačkim uslovima? Čini se da niste daleko od istine.

Procenjuje se da će u 2050. godini na planeti Zemlji živeti 10 milijardi stanovnika. To su usta koja neko treba da nahrani. Namirnice koje kod ljudskog organizma podstiču rast i razvoj su belančevine. U razvijenom svetu svakodnevna ishrana obiluje belančevinama životinjskog porekla: meso, mleko, ribe, jaja.

Današnja tehnologija proizvodnje mesa uz toliki rast stanovništva neće biti održiva. Razlog je nepostojanje dovoljno raspoloživih poljoprivrednih površina na Zemlji. Procena je da već za 20-ak godina naši unuci neće jesti meso dobijeno od životinja.

Rađaju se nove tehnologije proizvodnje mesa

Najpopularnija metoda za dobijanje veštačkog mesa je proizvodnja mišićnih tkiva, takozvana ćelijske kulture određene vrste životinje. Izvodi se tako da se životinji jednokratno napravi biopsija željenog mišića i odreže mali komadić tkiva. Ćelije se stave na hranjivu podlogu, te onda smeštaju u bioreaktor ili kultivator. To su posebno dizajnirani inoks tankovi slični onima za fermentaciju piva. U njima se kontrolišu uslovi temperature, vlage, kiseonika i drugih mikrookolišnih uslova. Ćelije su pričvršćene na svojevrsne vešalice tako da rastu u obliku dugačkih trakica imitirajući rast mišićnih vlakana.

Dodaju im se ugljenohidrati, aminokiseline, soli, masnoće, vitamini, faktori rasta i drugo. Počinju da rastu eksponencijalno i pri određenoj dužini se ubiraju (za dve do tri nedelje), pa se smesa ovih ćelija formira u željeni oblik i začini u željeni proizvod kao što su pljeskavice, ćevapi, kroketi, kobasice, paštete i slično. Trenutno se testiraju tehnologije 3D štampa ne bi li se do u detalj imitirao neki popularni komad mesa. Jedna od kompanija predvodnica na ovom polju je "Upside Foods" u koju i Bil Gejts investira, pa zagovara prelazak na meso neživotinjskog porekla.

Neka istraživanja kažu da bismo proizvodnjom mesa putem tehnologije ćelijskih kultura koristili za 99 odsto manje poljoprivrednog zemljišta, za 96 odsto manje vode, te bismo smanjili proizvodnju štetnih gasova za oko 96 odsto, a sve u poređenju sa klasičnim stočarstvom.

Osim tehnologije proizvodnje mesa iz ćelijskih kultura, već se proizvodi i "biljno meso". Ovo zapravo nije meso već biljne belančevine koje imitiraju proizvode životinjskog porekla. Proizvođači koriste neke od sledećih sirovina za njegovu proizvodnju: belančevine iz graška, soju, krompirov skrob, kokosovo ulje, pšenicu, sočivo, orašaste plodove i razne grahorice. U nekim proizvodima se koristi mleko i jaja pa nisu pogodni za vegane. Ovim proizvodima je nedostatak taj što sadrže premalo vitamina B12, kao i manje cinka i nekih drugih minerala u odnosu na pravo meso. Dodatno, većina ovih proizvoda sadrži više natrijuma od pravog mesa.

Kako ukusom biljke ipak ne mogu da imitiraju namirnice životinjskog porekla, u ove se proizvode moraju dodati razne arome i začini. Procesuirane biljne belančevine su onoliko zdrave koliko su zdravi tamo dodati aditivi pa je dobro čitati deklaracije pre upotrebe. "Beyond Meat" je jedan od poznatijih proizvođača "biljnog mesa". Kompanija "Impossible Foods" se specijalizovala za proizvodnju proizvoda biljnog porekla koji imitiraju pileće krokete.

Razlozi za ubrzano pronalaženje novih tehnologija proizvodnje hrane

Meso dobijeno iz laboratorijski proizvedenih mišićnih ćelija još je u fazi R&D (istraživanja i razvoja) iako je tehnološki napredak vidljiv svakodnevno. Najvažniji razlog za naučnu trku sa vremenom smo spomenuli, nedostatak raspoloživih poljoprivrednih površina koje bi se više mogle iskoristiti za proizvodnju stočne hrane ili ispašu. Poznate su scene krčenja amazonske prašume, a sve radi uzgoja stočne hrane, prvenstveno soje i kukuruza.

Etički razlozi takođe izazivaju pažnju stanovništva jer koliko god moderno društvo bilo pretežno naklonjeno konzumaciji mesa, ljudi vole životinje. Problem je što većinom te iste osobe zbog medijske cenzure nemaju uvid u život životinja na industrijskim farmama, niti u njihove patnje prilikom transporta i klanja.

O javno-zdravstvenoj komponenti se manje raspravlja, ali u ovo pandemijsko doba ona dobija na važnosti. Veliki deo novih virusnih oboljenja koja "pokose" ljudsku populaciju nastaje i dolazi iz životinjskih rezervoara. Ponekad su to divlje životinja, a ponekad patogeni svoj put širenja počinju u prebukiranim industrijskim farmama kakve se praktikuju u razvijenim državama.

Ni ekonomski razlozi nisu zanemarivi. Zbog sve skupljih ulaznih troškova u stočarstvu, pravo meso pokazuje konstantnu tendenciju poskupljenja, i jedino ga nacionalna gazdinstva veštački subvencijama održavaju cenovno prihvatljivim širem delu potrošača. Ali, lako je za zaključiti da će pravo meso postati luksuzna roba u dogledno vreme. S druge strane, veštačko proizvedeno meso postaje sve jeftinije kako proizvodne tehnologije napreduju.

Ekologija se takođe, učestalo spominje u ovoj priči. Problem današnjeg stočarstva mnogi klimatolozi vide u velikoj količini izlučenog metana u atmosferu s intenzivnih farmi. Problem su emisije gasova samih životinja, kao i načini odlaganja đubriva.

Vrtoglavi napredak među vodećim svetskim silama

U Singapuru su regulatorna tela već ugradila sintetičko meso u svoje pravne akte i takvo se nudi u specijalizovanim restoranima. Holandska kompanija planira da plasira sintetičke pljeskavice na evropsko tržište u 2022. godini.

Japan je investirao 20 miliona dolara u start-ap kompaniju koja ove godine planira da u restorane, a 2023. u supermarkete, lansira sintetički "foie gras". Izraelski proizvođač upravo pregovara sa trgovačkim lancima za distribuciju odreska od sintetičkog mesa unutar SAD-a, Azije i Evrope.

Kompanije "BlueNalu" i "Finless Foods" već proizvode riblje meso proizvedeno tehnologijom ćelijskih kultura.

Hrana iz ćelijskih kultura je već među nama

Da ne bude zabune, ćelijske kulture su već među nama jer poslednjih 30 godina se sve komercijalno dostupno sirilo proizvodi iz ćelijskih kultura, a ne iz želudca teleta. Dodatno, danas možete već kupiti mlečni sladoled dobijen ćelijskim kulturama. I gen za sintezu mlečnih proteina je izolovan i unet u gljivični organizam koji se zove Trichoderma. Ova Trichoderma se onda hrani šećerima i dobijamo proteine sirutke koji se mogu dodavati u jogurt ili dodatke ishrani za sportiste. Čak se i tehnologija proizvodnje jogurta, piva, hleba i sira već bazira na proizvodnji ćelijskih kultura.

U 2013. godini cena jedne sintetičke pljeskavice je bila 250.000 evra. Danas već postoje procene da se 0,45 kg sintetičkog mesa može kupiti za 50 dolara. Kompanija "Mosa Meat" može proizvesti pljeskavicu od sintetičkog mesa za devet evra. Izraelska firma "Future meat" je uspela da snizi cenu laboratorijski proizvedenih pilećih prsa na četiri dolara za 100 gr. Cene će i dalje padati.

Naučni izazovi pred nama

Naučnici pokušavaju da ubrzaju rast ćelija, recikliraju medije za rast, postignu veću ćelijsku gustoću proizvedenog mesa. Dodatno, u proizvedenom mesu nedostaju masti životinjskog porekla koje povezuju tkivo dajući mu određenu konzistenciju, pa utiču na ukus. Pred naučnicima je zadatak kako ukomponovati masnoće među mišićne stanice pa da one ukusom i oblikom imitiraju određeni mesni deo kao što je pileći batak ili goveđi odrezak.

Marketing sintetičkog mesa zasniva se na postavci da za stvaranje ovih belančevina nije bilo potrebno iskrčiti šumu, niti oduzeti život živom biću. Zvuči dobro. Ako sintetičko meso bude proizvedeno bez dodataka GMO-a, hormona i pesticida moglo bi biti prihvaćeno.

Kako veliki deo naučne zajednice učestvuje u razvoju veštačkog mesa ne bi li iz jednačine izbacili upotrebu živih životinja, veliki problem predstavlja korišćenje FBS (Foetal Bovine Serum) koji se dodaje u hranljivi medij, a dobija se od goveđeg nerođenog ploda.

Vodeći proizvođači

Bil Gejts, poznat je kao investitor preko "Breakthrough Energy Ventures" u nekoliko firmi: "Beyond Meats", "Impossible Foods" i "Upside Foods". Prve dve proizvode biljne belančevine, a treća je pionir proizvodnje mesa iz ćelijskih kultura. Prema njegovim rečima, proizvodnja sintetičkog ne čini ni jedan odsto mesa na svetskom tržištu, ali ove kompanije ubrzano povećavaju proizvodnju.

Osim navedenih proizvođača u trku se uključuje sve više: "Mosa Meat", "Artemys Foods", "BlueNalu", "Finless Foods", "Fork&Goode", "Just", "NewAgeMeats", "Orbillion", svi okupljeni u Savez AMPS Innovations.

Da li je sazrelo vreme da lične strahove stavimo sa strane i sa razumnom dozom opreza počnemo da prihvatamo ideju o sintetički proizvedenom mesu?


Tagovi

Sintetičko meso Veštačko meso In vitro meso Laboratorijsko meso Bil Gejts Stočarstvo Budućnost Upside Foods Mosa Meat Beyond Meats Impossible Foods


Autorka

Vesna Mijat

Više [+]

Vesna je agronom po struci. Iza sebe ima bezbroj različitih poslova, a još je toliko drugih interesuje. Gaji koke i koze. Ima plastenik s povrćem, košnice i voćnjak. Ne želi da oda koliko ima godina. Njen moto glasi: “Jedini neuspeh u životu je ne pokušati!”