Kad bismo smanjili birokraciju i 'fali ti jedan papir', bi li bilo manje i korupcije?

Bliže se izbori i sada svi vide svoje programe u poljoprivredi. I vladajući i oporba pa i oni koji bi tek željeli postati oporba, a pričaju kao da su već na vlasti. Bio sam nedavno kod jednog uzgajivača krava u sustavu krava tele. I gledamo njegove krave na paši. Šetaju, jedu pa opet jedu. Pa odu malo na drugo mjesto. Priđe tele, posiše mlijeko. I pitam uzgajivača, što treba raditi kod njih. Pustiti ih na miru, uzvraća. Hoće reći, pustiti ih da rade. Kada ih ne diraš, i ne praviš im stres one jedu, gnoje, proizvode mlijeko, hrane tele, razmožavaju se...

Čitamo mi mnogo toga od tih naših političara. Nitko nije shvatio da poljoprivrednike treba pustiti da rade. Ogromna birokracija je fatalna za njih. Vidimo to i kod posljednje afere vjetroelektrana. Imamo vjetra, to nije sporno. I što treba napraviti da od toga vjetra pravimo struju? Pa one koji to znaju, imaju tehnologiju i novce da naprave vjetroelektrane pustiti da rade i naprave struju. Ali ako od njih tražite stotine dozvola, i stotine uvjete pa im u tijeku investicije i izgradnje dodamo još stotine drugih prepreka - došli smo do toga da ih ne pustimo da rade. I eto plodnog tla za mito i korupciju koje je i dalje rak rana našeg društva. 

Uklonite birokratske barikade

Morate neke dozvole uzeti od općine, pa susjedne općine, niza drugih državnih institucija, potom morate pitati ekologe, pa sove, galebove i orlove, a u njihovo ime neke opet državne službenike... Kada bi sve te, usuđujem se reći, u 90 posto slučajeva nepotrebne dozvole i birokratske barikade maknuli, ne bi samo od vjetra pravili struju, nego bi čak i od trava i biljaka u Dalmaciji, Lici i Gorskom kotaru proizvodili meso i mlijeko. Ali i tu da bi dobili pašnjak, odnosno korov jer je to sada sve samo ne pašnjak, itekako je velika vjerojatnost da će vas netko u tom nizu tražiti mito. 

Ogromne površine u Dalmaciji su zakorovljene. Dobiti mogućnost da taj pašnjak urediš, dobiješ u neki pristojan zajam i staviš stoku da se napasa, isto ti je kao da tražiš Sveto pismo. Prije 100 godina si doveo tamo stoku. I sit vuk, ovce na broju. Danas, a svako malo iskoči neki novootkriveni slučaj, moraš barem nekog podmititi da bi redovitim putem dobio pašnjak ti koji si tamo i koji bi imao ovce, koze, krave. A ne onaj stotinama kilometara daleko koji nema ni kopito. Na kraju saznaš da netko ima zakup za taj pašnjak koji nije još pašnjak i da dobiva poticaj na to. I tu smo gdje jesmo. Nema ni stoke, a ni ljudi onda. Papir na papir i svugdje netko treba primati plaću za čuvanje i izdavanje papira. I još im dati ispod stola.

Imam poznanike, oboje veterinari. Oboje gradska djeca. Poželjeli su u selu svojih baka i djedova podignuti svinjogojsku farmu. Mladi su, pametni, imaju volju, lokaciju, imaju iskustvo u tom poslu. Sve imaju. Čak i rezervirane krmače koje suprasne treba dovesti u svinjac. I tu priča staje.

Preminuo dok je 'izganjao' sve papire

Oboje već dali otkaz u kombinatu u kojem su radili i iimali lijepe plaće i farmu izgradili. Ali svinje ne mogu unutra. Papir od ovoga, papir od onoga. A krmače se već u Francuskoj, odakle su trebale stići, i oprasile. Morali su platiti penale jer ne mogu krmače čekati dok se kod nas dobiju dozvole da svinje dovezeš na vrijeme u farmu i da se kod tebe na farmi oprase i počnu svoj normalan život. Najteže je, kažu, bilo dobiti dozvolu za pojačanu struju. Na sreću ljudi su uporni i sposobni, par godina čekanja i neizvjesnosti i oni danas rade na svojoj farmi. Nisu, da ne bude zabune, nikakvo mito dali.

Bio je još jedan sličan slučaj. Čovjek dok je sve izganjao, i kada su došle svinje, umro od srčanog zastoja uzrokovanog stresom zbog naših poslova i birokracije.

Je li vrijeme za smanjenje birokracije pa i manipuliranja pojedinaca "daš mi - dam ti"? Čak možda i pomicanja s vrha liste najkorumpiraniih država?