Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 13.12.2020. 14:00

Isti problemi decenijama guše srpski agrar - rešenja su jasna?

Zašto srpski agrar godinama i decenijama unazad muče jedni te isti problemi: nedovoljne državne subvencije, neusklađeni cenovni pariteti između agrarnih proizvoda i repromaterijala za proizvodnju, nestabilno domaće tržište, ograničen izvoz i slobodan uvoz...Otkrijte više u sledećoj kolumni.

Foto: Bigstock/Karel Pesorna
  • 914
  • 585
  • 0

Sela stare i nestaju - poljoprivredna proizvodnja u svim sektorima stagnira i opada! Već poduže vreme i politička i naučna elita se slažu da Srbija svoju ekonomsku budućnost treba da usmeri na očuvanju sela i razvoj poljoprivrede. Pa, zašto se onda u tom pravcu ništa konkretno ne preduzima?

Lepo beše, ali kratko trajaše

Ako se analizira period od završetka Drugog svetskog rata do danas, najveći produktivni i profitni zamah poljoprivrede smo imali od 70-ih do 90-ih godina prošlog veka. Tada su poljoprivrednici počeli masovno da primenjuju savremene agrotehničke mere u proizvodnji - duboko oranje, setvu visokoprinosnih sorti i hibrida, veštačko đubrivo, hemijske zaštitne preparate. Odbačena je stočna zaprega i motika. Znatno su povećani prinosi po hektaru, a svako domaćinstvo je gajilo stoku.

Veliku podršku poljoprivrednici su imali od zemljoradničkih zadruga koje su im davale repromaterijal na kredit, a sve tržišne viškove proizvoda otkupljivale i redovno isplaćivale. Investiciona potpora je stizala i od države u vidu takozvanih "zelenih kredita i planova". Lepo beše, ali kratko trajaše, sa setom sada pričaju stariji poljoprivrednici.

Klik za restart - da li treba da se vratimo na ralo i volove?

A onda je zbog naftne krize u periodu 80-ih i građanskih ratova 90-ih godina zaustavljen brzi razvoj agrara. Od tada pa do danas smenjuju se jedni te isti agrarni problemi; nedovoljne državne subvencije, neusklađeni cenovni pariteti, nestabilno domaće tržište, ograničen izvoz i slobodan uvoz...

Šta je rešenje za nestabilno tržište?

Proizvođaču je sada najveća briga kome da proda svoju robu. On zna da robu proizvede, ali nema menadžerskog znanja i sposobnosti da je proda. Nema ni vremena da danima prebiva na zelenim i kvantaškim pijacama, a prodaja na veliko i uz veresiju sumnjivim kupcima je rizična.

Zadruga je, naveli smo, bila otkupljivač i dalji prodavac, a ubrzo su se pojavili nakupci i prekupci koji su sa punim vrećama para preuzetu robu poljoprivrednicima isplaćivali na licu mesta, po sistemu "trak roba trak pare". To je bio jedan od razloga gašenja zadruga.

Na prodaju selo: Mesna zajednica, prodavnica, obradiva zemlja!?

Od pre godinu-dve dana naša država stimuliše osnivanje novih zadruga, ali mnogi sumnjaju da će one u kratkom periodu zaživeti u praksi.

Zašto nema interventnog otkupa za Robne rezerve?

Evo aktuelnog primera.

Zbog pandemije virusa korona drastično je smanjen plasman stoke živine, svinja, ovaca, junadi. I ranije je bilo ciklične hiperprodukcije u tovu stoke i perioda kada kupaca nema, a cene tovljenika postaju nerentabilne. U takvim situacijama država izbegava da interveniše pod izgovorom - tržište je slobodno! Mnoge države, ipak, pri takvim tržišnim potresima pomažu svojim proizvođačima.

Direkcija za robne rezerve Srbije bi morala da interveniše kada nastanu poremećaji na tržištu. Osim strateške uloge za obezbeđivanjem dovoljnih količina robe za potrebe stanovništva, ona bi u dogovoru sa Ministarstvom poljoprivrede trebalo da ima i interventnu ulogu, odnosno da otkupe tržišne viškove po nekoj realnoj ceni, a sve u cilju da proizvođači ne pretrpe štetu i kako bi mogli da nastave sa daljom proizvodnjom.

Izvoz poljoprivredne robe na treća tržišta - minoran

Osim plasmana poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu, neophodan je i veći izvoz. Priželjkujemo izvoz u zemlje EU, ali su nam za neke proizvode zbog neusklađenih propisa, njihove granice zatvorene.

Previše se oslanjamo i na izvoz u Rusku federaciju iako ova velika zemlja poslednjih godina masovno pokreće sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju. Za mogućnost izvoza ostaju nam takozvane zemlje CEFT-a (BiH, Makednija, Crna Gora), ali su to, ipak, mala tržišta.

Neizvestan izvoz junadi za Tursku, slab za EU - najviše "uzimaju" komšije

Nedavno smo saznali za mlađeg poljoprivrednika iz jednog šumadijskog sela koji umesto tova svinja i junadi, ili uzgoja krava i ovaca odgaja - pse! U odgajivačnici ima nekoliko kuja rase nemački ovčar i odnegovane štence, osim u zemlje u okruženju, izvozi u Egipat i Maleziju. Kaže, uzgoj pasa mu je isplativiji od bilo koje druge stočarske proizvodnje.

Dakle, ovaj domišljati čovek je za prodaju svojih štenaca pronašao takozvana treća tržišta (Afrika, Azija). Njih bi trebalo što pre da pronađemo i za svu onu našu robu koja je deficitarna na takvim tržištima.


Tagovi

Sela Agrarna politika Agrotehničke mere Otkup Izvoz Repromaterijal Srpska poljoprivreda Slobodan uvoz Zadruge Plasman Robne rezerve Odgajivačnica pasa


Autor

Miodrag Palić

Više [+]

Dugogodišnji novinar kao i urednik, štampanih i elektronskih medija, bogat iskustva u oblasti poljoprivrede i prehrambene industrije.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Seljačka vranjska metla za metenje dvorišta.