Hrvatski seljaci su spali na prosjački štap

IPARD je najveća zabluda hrvatsko-EU agrarne politike prije samog ulaska u tu Uniju. Taj program nije za nikoga. Ni za seljake, ni za podezetnike, ni za tvrtke. A najmanje je za seljake i poljoprivrednike. U roku 28 dana ne uspijemo ni promisliti što raditi, a ni pribaviti prve papire za početak skupljanja ostale papirologije. Ista priča kao i SAPARD. A Agencija za plaćanje u poljoprivredi i ribarstvu i ruralnom razvoju nije ni maglovita, a ni svrsishodna, a niti je to ikakava Agencija.

Više od 300 zaposlenih u toj instituciji su promašaj. Nitko od njih ne znaju odgovoriti seljacima ni na kakvo pitanje i šeću ljude od mila do nedraga. I što se dogodi. Jednostavno prođe 28 dana i piši kući propalo. Ima poljoprivrednika koji pokušavaju biti mudri. I pitanje u Agenciju pošalju mailom. I kažu, poljoprivrednici, najmanje 15 dana treba da neko od tih 350 zaposlenika odgovori. I tu staje više svaka priča o povlačenju sredstava iz EU fondova.

No, ako imamo ovih koji su i pokušavali i razmišljati o IPARD-u znak je da još postoje oni koji se mogu upustiti u poljoprivredno ulaganje. No, nažalost daleko je više onih koji, ne da ne mogu platiti dokumentaciju, nego ne mogu plaćati režije, anuitete kredita, a i osnovne potrebe za svoju obitelj. Možemo ukratko zaključiti - Ljudi! Propali smo. Propali su nam ratari, stočari su uništeni, voćari i vinogradari guše se u zalihama. Hrvatski seljak je spao na prosjački štap. Svi su ga poderali, ali i oderali do gole kože. Stigle su opomene za neplaćanje rata HBOR-u i prijeti da nam i suvremene i moderne štale ostanu prazne.

Rasplinuo se san

Povoljne kredite HBOR-a uzelo je 492 korisnika. Dakle gotovo 500 naprednih, mladih ljudi s hrvatskog sela krenulo je u ostvarivanje svoga i hrvatskog sna. To je suvremena i napredna poljoprivredna proizvodnja. Čak njima 110-ci je zbog neplaćanja rata kredita blokiran račun, a s njih šest raskinut je ugovor. Čobanković je obećao reprogramiranje kredita na 15 godina ali i stručnu pomoć. Nije nevažno istaći i kako je HBOR seljacima nudio kredite s četiri posto kamate na rok od 12 godina. I nije moguće to baš vraćati iz prodaje svinjskog mesa ili mlijeka. Riječ je o izuzetno skupim farmama. O farmama gdje nije smjelo biti nikakve improvizacije i gdje sve kupljeno po ajnc caj agro modi. Posljednji krik tehnike je u pitanju i po najskupljim cijenama. Zloćesti će odmah nabaciti da je tu nabavljen i nekakav džip marke Toyota. To nije bilo moguće. Tim novcima isključivo je kupovano ono što je bilo u projektu. Najteže stanje ostaje u svinjogojstvu jer tržište ne može prihvatiti povećanje cijena svinjetine. I sada ti vraćajte silne novce. Kada govorimo o montažnim štalama ističemo da je riječ o jeftinim objektima i koji su jednostavni. Istina. Kada pogledate farmu krava. Zidovi i krovište. Zidovi dijelom od nekakvih rešetki. Pa što je tu toliko na kraju koštalo. Kao da su korištene zakovice od zlata. Bojimo se s pravom da su se na svakoj takvoj farmi mnogi dobro nahranili. I oni koji su izdavali papire, oni koji su nabavljali stoku, oni preko kojih je išla kupnja opreme.... Bilo je tu love za svakoga, a anuiteti samo za jednoga. Gazdu smo svi upoznali prilikom otvaranja. Glazba, janjetina i prasetina, piva i vina u hektolitrama, tamburaši i prazan pogled u daljinu kada se samo sjeti što je nakon grace perioda. Kada se pogleda na Internet stranicama uvjet kreditiranja pada u oči i što je sve bilo potrebno za osiguranje vraćanja kredita. HBOR, u pravilu, osim bjanko mjenica i/ili zadužnica uzima i sljedeće instrumente osiguranja urednog vraćanja kredita: nekretnine, bankarsku garanciju, jamstvo RH, jamstvo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, garanciju HAMAG-a i policu osiguranja od političkih i komercijalnih rizika.

Za sada samo 67 posto njih kasni s uplatama

Prema dokumentu koji je HBOR uputio Vladi, upozoravajući na alarmantno stanje s kreditima, zaključno sa 31. prosinca 2010. godine od 492 odobrena kredita vrijedna 853 milijuna kuna samo ih se 33 posto uredno vraća, a 67 posto korisnika ili kasni s uplatama ili uopće ne vraćaju kredit. Ovo je potpuni debakl Vladinih operativnih programa, koji su osmišljeni pod dirigentskom palicom vječitog HDZ-ovog ministra poljoprivrede Petra Čobankovića. I što se sada može očekivati. Jedina preostala mogućnost za naplatu potraživanja je zapljena imovine kojom su seljaci jamčili za dobivene kredite, a to osim gospodarskih objekata u pravilu znači i kuće. Ljudi odoše domovi tih ljudi na bubanj. Na svu sreću, oni će ostati živjeti u njima. Baš i nije neka jagma za kupnjom nekretnine, odnosno obiteljske kuće u Babinoj Gredi, Špišić Bukovici, Letičanima ili selima Dalmatinske zagore. Pogotovo naši ljudi neće kupiti nečiju kuću na takav način. Uzet ovrhom. No, farme će ostati prazne i bez stoke. S tim vjerojatno neće raspolagati. Zapljene, piše HBOR, jedina su preostala opcija u nekim slučajevima i trebale bi se skoro provesti.

Kako ne bi proveo konačnu mjeru, HBOR traži financijsku pomoć Vlade korisnicima kredita, ali ne otkriva koliki bi iznos zakrpao kreditne rupe. Ministarstvo poljoprivrede je 9. rujna prošle godine predložilo reprogram kredita plasiranih kroz programe Ministarstva tako da se otpiše sav dug na osnovi zateznih kamata te da se neotplaćeni dug umanji za popust na preostali dug u iznosu 40 posto u slučaju odgode plaćanja za deset godina ili 60 posto za normalnu otplatu. HBOR, međutim, u pismu Vladi upozorava kako ni nakon provedenog reprograma za 49 kredita u 16 slučajeva obveznici i dalje ne plaćaju svoje obveze. Nije išlo, pa nije išlo. U najtežoj poziciji su stočari. Među stručnjacima za stočarstvo javna je tajna da su pravilnici Ministarstva poljoprivrede koji određuju minimalne uvjete za bavljenje stočarstvom prestrogi te da su investicije u staje bile prenapuhane. Ili kako smo rekli, moralo se kupiti sve po zadnjem hitu tehnologije kao da krave ne bi davale mlijeko u našim štalama po tehnologiji od prije 10-tak godina. No, razlozi za propast investicija prema HBOR-u su raznoliki, a među njima se navodi i kako je količina proizvedenog mlijeka po kravi koju postižu naši proizvođači nedostatna za isplativost programa. Pa i da nam svaka krava daje 10 tisuća litara mlijeka ne bi bilo dovoljno da isplati ovako prenapuhanu cijenu opreme i objekata.

Podijeli selo na podobne i nepodobne

Također, najveći razlog zašto su investicije propale su dodatna zaduženost, odnosno preinvestiranost projekta. Problem su i nedostatne površine obradive zemlje kojim raspolažu seljaci. Nije tajna da većina nije uspjela u svojim sredinama doći do dovoljnih površina. Natjecali su se za njih, imali uvjeta ali dobio je netko drugi, ili treći. I ako oni sada kupuju skupu hranu onda je to dodatna katastrofa. Prodaja i zakup državne zemlje je jedno od najvećih zla koja se mogla dogoditi našim selima. Posvađane su obitelji, susjedi, podijelili smo sela na HDZ-ovce, HDSSB-ovce, IDS-ovce, SDP-ovce, na domaće i doseljene, podobne i nepodobne. Secira se krvna slika svakoga Hrvata. I dok se mi tako svađamo sjede HBOR na nekrentinu. Također, zbog uvoza su pale cijene mesa, a istodobno su porasle cijene svih temeljnih sirovina i energenata koji se koriste u proizvodnji. HBOR-ovi programi kreditiranja poljoprivredne proizvodnje uključuju program kreditiranja govedarstva, svinjogojstva, podizanja dugogodišnjih nasada te program za razvoj povrtlarstva. Korisnici su u pravilu dobivali kredite u vrijednosti do 3,5 milijuna kuna uz četiri posto kamate, i to na 12 godina uz dvije godine počeka. Za podizanje maslina rok otplate je i do 15 godina, a poček do tri godine. Korisnici su mogli biti obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnici, ali i zadruge i tvrtke. Lijepo mi rekao jedan uzgajivač krava kakav je osjećaj kada mu dospije rata od 18 tisuća kuna u gotovini. Obuzme ga jeza, prođe hladan znoj preko leđa. Noću se probudi s lupnjavom srca, obiđe djecu i pogleda ih u krevetima i odgodi samoubojstvo vješanjem na slijedeći dan. Nakon toga mu se ujutro počne tresti obraz, pa se uhvati helexa i fevarina. - Ma da mi nema fevarina ja ne bi bio sada u stanju s vama ni razgovarati.

Vinari, vinogradari , podrumari

Imali smo i pomodarstvo podizanja vinograda. Imamo vina. Pravih i kvalitetnih podrumara. Međutim, treba tu malo više od kvalitete u proizvodnji. Treba organizacija koja će naša vina u EU promovirati, skupiti naše stručnjake i pokušati ih prodati. U Hrvatskoj više od 50 posto tržišta drže Agrokor vina, Kutjevo i Đakovačka vina, odnosno ono što drži Enver Moralić. I to je dobro. No, ipak, čak 18 milijuna litara vina uvozimo. Izvezemo tek nešto više od pet milijuna litara. A tih 18 milijuna litara čini oko 25 posto našeg tržišta. Nešto tu ne valja. Jasno, dio svakako kvalitetnih svjetskih vina treba završiti na našim stolovima. Ali, ona stolna vina, ona za birtije, za špricere i gemište, za bambuse i slično očito nisu hrvatska vina. To je ono što uvozimo i čak je i pitanje da li se i radi od grožđa. U isto vrijeme naše vinarije se guše u ogromnim količinama prošlogodišnjeg vina.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.