Hodajući mrtvaci

Vjerojatno malo tko gleda prijepodne na HRT1 bavarsku seriju Lugarnica. Vjerojatno ju smatraju sapunicom. No, nešto je drugo tu na stvari. Ta serija u svakoj epizodi opisuje i doživljava probleme njemačkih seljaka, poljoprivrednika i šumara. Tu u svakoj epizodi možemo vidjeti cijelu ergelu starih i novih Fendtova, Claasova i druge mehanizacije. Ali i probleme.

U posljednjoj epozodi, a koja je snimana 2009. godine kao da vidimo što nas čeka u EU, odnosno što nas je već uhvatilo. Problem je i kod nas i u toj epizodi mliječne krave. Bavarski seljak gleda svoju modernu štalu i drži zagrljenu trudnu ženu.

Unutra serija pokazuje robota za mužnju, simentalske krave, izđubrivanje automatsko i novog Claas kombajna. Uz to taj seljak i siječe drva. I pita ga žena jel stvarno tako loše. On odgovara da je i da će bankrotirati. Objašnjava jadnim i plačnim glasom da bi spas bile veće subvencije ili veće cijene mlijeka. I kaže da će im uzeti i imanje i kuću i krave i tog silokombajna.

U toj epizodi čovjek se pokušao ubiti. Nije više vidio izlaza. A glavni junak, lugar, ustvrdio je da su proizvođači mlijeka u Bavarskoj hodajući mrtvaci. Oni su već mrtvi. Samo ne znaju da su umrli. Političari i banke mu tvrde da je još uvijek živ.

Kod nas smo pokopali mnoge farme. Upravo te suvremene. Ljudi koji su ih imali su jadni, utopljeni u svoju tugu i doista su hodajući mrtvaci. To kao da više nitko ne vidi. Pa Matija Gubec je bio neovisniji seljak ili kmet, nego što su to naši, a i bavarski farmeri. Kmet je barem nešto imao svoje. Neku baščicu, klijet, mali vinograd. Naš uzgajivač krava nema ništa. Kuća, zemlja, stoka, traktori, on i žena i djeca. Sve je to, i svi su, vlasništvo banke. One im glođu tkivo uz pomoć mljekara. Imaju nekakvog mesa na sebi i ti ljudi i žena i djeca, ali ono je već vjerojatno isto počelo trunuti. I nitko u ovoj zemlji na pragu EU nema sluha da ih posluša. I ovo što gledamo na našim udarnim vijestima nitko osim tih mljekara ne shvaća ozbiljno.

Toliko je bilo mnogo prosvjeda, javnih kuknjava da nas poljoprivrednike više nitko ne shvaća ozbiljno. Bojim se samo da ne bi došlo do toga da se ljudi počnu ubijati kao i lik iz bavarske serije. U toj seriji se na kraju našlo neko rješenje. Selo mu je dalo neku zemlju, šumu da posjeće, a 15-tak kolega s kojima se druži je pristalo da u svoje stare prazne štale svaki uzme po jednu ili dvije krave.

On nema više čime da ih hrani. Ostavio ih si je 30 od 70 koliko je imao. Ostalo je po selu. Oni ih svaki u svojoj štali hrane i ručno muzu dok se on ne oporavi. Ne kažem da bi to i kod nas bilo rješenje. Ali pokazuje očaj. U istoj seriji vidimo i jednog koji u svojoj štali ima 10 krava, na vezu, pušta ih na pašu oko kuće, ima neki mali, stari muzni stroj. Taj proizvođač mlijeka je preživio. On svojevremeno nije uspio dobiti kredit za novu štalu i tako se spasio.

Prije godinu dana sam u Austriji vidio farmu s 20 krava na vezu. I uredno čovjek prodaje svoje mlijeko. Laž je koju su navalili našim ljudima, da ne mogu u EU s kravama koje se vežu. Na kraju će i kod nas propasti svi veliki mljekari i ostati će jedino ovi koji imaju svojim štalicama kravicu ili dvije.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.,