Vrtni sljez (Alcea rosea) nedvojben je cvjetni znak pravoga ljeta. Svojim visokim kopljima okićenim raznobojnim «traturima» odvajkada stoji ispred obiteljskih kućica, najčešće s vanjske strane ograde. Oni sa dužim pamćenjem prisjetit će se, što je kućica bila manja, to je bila ljepše oličena, a «cvjetna straža» ispred nje viša i naočitija.
I danas je mnogo vlasnika okućnica, koji vole ovu lijepu vrtnu biljku. U narodu je i imena za vrtni sljez dosta: od «trahtura» do «lepih dečkih» ili čak Isuseka. Pojavio se i kultivirani sljez, manje moćnih stabljika, ali zato «duplih» cvatova.
Sljezovi su višegodišnje biljke, ali na okućnici se uzgajaju kao dvogodišnja kultura. Sjeme se zasijava početkom ljeta, a na mjesto za cvatnju slijedeće godine, presađuje se koncem ljeta. Dobro ga je staviti na sunčan položaj, plodno zemljište, ali u zavjetrinu, jer bez kolca, visoke stabljike lako nastradaju od ljetnih oluja.
Lijepe vrtne sljezove vidjeli smo na mnogim mjestima. Jednako dobro uljepšavaju okućnicu i na starim i novim gospodarstvima. Ovaj put, snimili smo ih kod obitelji Ulrich (baka Milica, snaha Jasminka i unuka Sandra jednako ih njeguju), zatim u poznatoj voćarskoj obitelji Šepec i kod u uglednih vinogradara Dubravke i Slaveka Glogović.
Autor: Rajko Polić
Tagovi
