Uzgoj bazge na ekološki način

Bazga (Sambucus nigra) je ljekovita, samonikla biljka iz porodice Caprifoliaceae, a nalazi se u šumama, uz putove, naselja, uz kuće, na napuštenim mjestima i sl. Višegodišnja je biljka, koja raste kao grm ili drvo na visini od 3-10 m. Cvjetovi se sastoje od pet međusobno sraslih latica, bijele su do žućkaste boje i intenzivnog, ugodnog mirisa. Vrlo su vrijedni radi eteričnih ulja, smole, te kiselina.

Plod bazge je bobica, koji može biti tamnoplave do tamnocrvene boje. Listovi bazge su jajasta oblika, stabljika je lako-lomljiva te ima dobro razvijene grane. Korijen bazge relativno je plitak, te ne prodire u zemlju dublje od 1,5 m. Najčešće raste kao samonikla kultura, ali se može uzgajati i kao kultivirana. Razmnožava se sadnicama iz starijih grana i reznicama iz mlađih grana, no može se razmnožavati i iz sjemena. Bazga nije dobra kao pretkultura drugim biljkama jer iscrpljuje oranični sloj tla, ali se može uspješno uzgajati nakon svih oraničnih kultura, poput strnih žitarica i mahunarki. Sadnja se preporučuje u rano proljeće ili početkom jeseni s unaprijed pripremljenim sadnicama.

Čudo pokraj puta

Bazga je jedna od najljekovitijih, najstarijih i najpoznatijih biljaka na našem području, ima široki spektar djelovanja u liječenju raznih bolesti. Bazga je aromatična biljka koja se upotrebljava u proizvodnji sokova, pekmeza, kompota, voćnih sokova i rakije. Nazivaju je čudo pokraj puta. Uzgoj bazge započeo je u SAD-u i proširio se u Europu, ponajviše u Dansku, Njemačku, Austriju, Mađarsku i Sloveniju. Životni vijek samonikle bazge je 40, a uzgojene tek dvadesetak godina. Postoji tridesetak vrsta unutar porodice bazgi. Najznačajnije su crna bazga i crvena bazga. Od cvjetova se kuha čaj, sirup i sok, od plodova se priprema pekmez, kompot ili voćni sok.

Bazga uspijeva u područjima s prosječnom mjesečnom temperaturom u listopadu 7 - 15 °C. Plodovi uzgojene bazge obično ne dozrijevaju iznad 700 m. Bazga je otporna na niske temperature, a u stanju mirovanja može izdržati i na -29 °C. Ne smetaju joj proljetni mrazevi jer cvijeta dosta kasno, ali zahtijeva puno vlage pa ju je najbolje uzgajati u područjima s više od 700 mm oborina. Bazga je prilagodljiva biljka, ali najviše joj odgovaraju lakša, plodna tla bogata dušikom i blago kisele do neutralne reakcije (pH od 5,5 do 7,0). Ne odgovaraju joj močvarna tla siromašna kisikom.

Bazga je aromatična biljka koja se upotrebljava u proizvodnji sokova, pekmeza, kompota, voćnih sokova i rakije. Nazivaju je čudo pokraj puta.

Korijen bazge prodire 10-20 cm duboko u tlo, oranje treba obaviti na 40 cm tijekom kolovoza i potom ostaviti tlo da se slegne. Prije sadnje treba potanjurati. Kako je bazga višegodišnja kultura, obavezno treba kontrolirati plodnost tla. Bazga dobro podnosi organska gnojiva pa ih treba primjenjivati kad god je to moguće.

Razmnožavamo li bazgu iz sadnica, u veljači je potrebno odsjeći starije grane, a za uzgoj iz reznica potrebno je odrezati u ožujku mlađe grančice. Grane ili grančice potrebno je odrezati na 20-30 cm dužine te ih posaditi u unaprijed pripremljeno vrtno tlo, tako da iznad površine tla viri po jedno do dva okca, iz kojih će izbiti pup. U razdoblju od proljeća do jeseni biljka će razviti korijen, stabljiku i list, te je tada potrebno mladu biljčicu presaditi na željeno mjesto na razmak 1-1,5m.

Idealna za ekološku proizvodnju

Priprema tla Oranje na dubini 30-40 cm, te je poželjno napraviti podrivanje.

Broj sadnica po jedinici površine ovisi o uzgojnom obliku, bujnosti sorte, mehanizaciji i ekološkim uvjetima uzgoja. Najčešće se u obliku stabla sadi u razmacima od 5 x 4 do 6 x 5 m, a u uzgoju u obliku grma razmak je unutar reda 2,5 do 3,5 m.

Mladi listovi bazge i njezini izboji beru se u travnju i svibnju, a cvjetovi i plodovi tijekom lipnja i srpnja nakon cvatnje i zriobe, dok se kora uzima od veljače pa sve do studenog.

Cvatnja traje od lipnja do kolovoza, a najkvalitetnija berba je ona prva u lipnju. Cvjetove je preporučljivo brati s drškama tijekom sunčanih i toplih dana (sa škarama) te dok su djelomično rascvali, jer se u punoj cvatnji može dogoditi da se osipaju i opadaju prilikom berbe.

Cvjetovi se suše prirodno ili u sušarama, a nakon sušenja se propuštaju kroz valjke, kojima se odvaja peteljka od cvijeta. Takvi cvjetovi spremni su za daljnju preradu.

Stablo treba oblikovati već u prvoj godini uzgoja, što znači da izboje, koji će činiti osnovu krošnje, treba skratiti na dva internodija. Razvijati treba najviše 4-6 mladica. Sve ostale mladice, osobito one koje izbijaju iz debla treba odstraniti čim narastu 10 - 15 cm. U proljeće sljedeće godine skraćuju se vrhovi ostavljenih izboja za 20 % i odstranjuju novonastali izboji iz prve vegetacije. Tijekom druge vegetacije na isti način treba uzgojiti novih 4-7 mladica. Na početku treće godine uzgoja odstranjuju se svi izboji koji su rodili prethodnih godina, a ostavljaju se samo novi (jednogodišnji) koji su se razvili na dvogodišnjim granama. Grane iza izboja treba odrezati. Samo iznimno, kada nema dovoljno jednogodišnjih izboja, treba ostaviti i dvogodišnje grane. U trećoj godini pa nadalje počinje redovita rezidba, pri čemu treba paziti da se ne ostavi previše izboja jer može opasti kvaliteta plodova zbog slabe osvijetljenosti i pojave gljivičnih bolesti.

Bazgu ne napadaju ekonomski značajni štetnici i bolesti pa je pogodna za ekološku proizvodnju.

Prvih nekoliko godina uzgoja tlo treba plitko obrađivati kako bi se sačuvala vlažnost i tlo održavalo čisto od korova. U područjima s više oborina, međuredni se prostor može zatravniti. Travu treba redovito kositi i nakon košnje ostaviti na površini. U sušnim područjima treba redovito i plitko obrađivati međuredni prostor.

Bazgu ne napadaju ekonomski značajni štetnici i bolesti pa je pogodna za ekološku proizvodnju. Susjedne zemlje, Austrija i Mađarska, koje imaju iskustva u uzgoju bazge, od bolesti navode sušenje cvjetne osi i trulež plodova. Pojedine biljke napadaju lisne uši, a zabilježeno je 20 vrsta ptica koje se hrane plodovima bazge. Opasna može biti i crvena koprivina grinja.

Višekratna berba

Cvijet, tj. cvat bazge bere se u svibnju. Berba se obavlja ručno, pomoću škara, po suhom vremenu. Plodovi se beru u rujnu, kada postanu tamnoplave boje. Zbog produžene cvatnje plodovi ne dozrijevaju istovremeno pa se berba obavlja višekratno. Nezreli plodovi (zeleni) se ne smiju brati jer sadrže otrovni glikozid sambunigrin. Prije prerade od plodova se moraju odvojiti peteljke jer one također sadrže sambunigrin i gorke tvari.

Stablo bazge rodi već druge godine nakon sadnje te rađa redovito svake godine s prosječno 20 - 30 kg plodova po biljci. Najčešće se povećavanjem priroda smanjuje kvaliteta ploda. Berba se obično obavlja u fazi kada svi plodovi postignu plavocrnu boju, ali optimalan rok berbe ovisi o namjeni plodova. Često dolazi do neuravnoteženog dozrijevanja plodova te je potrebno obavljati višekratnu berbu.

U blizini drveta bazge, osjeti se naglašeni miris - cvjetasto gorkasti miris pomiješan s nešto manje privlačnim mošusnim mirisom.

Foto: Pixabay/alsterkoralle