Teofrastov mračnjak: Invazivni korov ili korisna kultura?

Abutilon theophrasti Medik., jednogodišnja je biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae). Njen hrvatski naziv je Teofrastov mračnjak ili Teofrastova lipica, jer ima listove koji podsjećaju na listove lipe. Ponegdje je nazivaju žutosljez jer je iz porodice sljezovki, te duga konoplja zbog sadržaja prirodnih vlakana. Engleski naziv Velvetleaf široko je rasprostranjen i odnosi se na baršunastu dlakavost cijele biljke. 

Invazivna vrsta iz Azije

Invazivna je ovo vrsta porijeklom s područja tropske Azije (Kine i Indije). Raste na krčevinama, poljoprivrednim nasadima, vrtovima, uz živice, na gradilištima.

Zeljasta uspravna stabljika može narasti i do četiri metra. Na stabljici koja je najrazgranatija pri vrhu, naizmjenično rastu srcoliki listovi tupo nazubljenih rubova. Širina listova je 7-20 cm, a površina im se kreće od 300-470 cm². Stabljika i listovi prekriveni su finim baršunastim dlačicama, a biljka neugodno miriše kada se dodirne. U pazušcima listova razvijaju se žuti dvospolni cvjetići s pet latica. Plodnica tučka je nadrasla, a prašnici su mnogobrojni.

Iz cvijeta se u drugoj polovici ljeta razvija plod u obliku okruglastog dlakavog tobolca s 12-15 pretinaca. Svaki od njih sadrži 1-3 sjemenke. Sjemenke su sitne tamno-ljubičaste pa do crne boje, bubrežastog oblika. Debele su 1,5-1,9 mm, široke oko 2,2-3,2 mm i dugačke oko 2-3 mm. Prema dostupnim podacima jedna biljka može stvoriti 700-17.000 sjemenki. Samooplodna je biljka, a razmnožava se isključivo sjemenkama.

Od jela do jedra

Pojedini dijelovi biljke su jestivi. Nedozrele sjemenke jedu se sirove, dok se zrele sjemenke kuhaju, suše i melju u prah koji se koristi za juhe, spravljanje kruha ili noklica. Okus sjemenki je blago gorkast i slatkast. Sjemenke se prije konzumacije ispiru da radi smanjenja gorčina. Sadrže oko 17,4 posto proteina, 16 posto masti (čak do 30%), 33,8 posto ugljikohidrata i 4,4 posto pepela. Osim sjemenki, u prehrani se koriste plodovi i ulje dobiveno iz ove biljke. 

Na području istočne Azije kultivira se kao tekstilna biljka radi dobivanja vlakana. Stabljike sadrže do 27 posto vlakna. Biljke se sakupljaju ljeti, odstrane im se listovi i kuhaju se na pari radi odvajanja vlakana koja se sastoje od oko 69 posto celuloze i 17 posto lignina. Pojedinačna stanica vlakna je dugačka oko 0,9 mm, kraća je od onih u konoplji. Ipak, širina stanice vlakna kao i kvaliteta je slična onih u konoplji i kenafu. Koriste se za izradu prostirača, užadi, konopa za jarbole i jedra.

Sadrže 18-20 posto masnog ulja koje može biti pogodno za tehničke svrhe, za proizvodnju sapuna i masa za poliranje. Prirodna vlakna su pogodna za ekološku proizvodnju i zbog toga su privlačna automobilskoj industriji kao alternativa za staklena ili mineralna vlakna. Pokusom provedenim u jugozapadnoj Njemačkoj dokazano je da se najveći prinos vlakana po biljci može dobiti s navodnjavanih nasada. Njegova vlakna su dobra alternativa za juteno vlakno, čvrsta su i savitljiva, te dobro upijaju boje. Stabljike se ubiru ljeti, listovi se uklone, a stabljike se pare radi odvajanja vlakana.

I na kraju, ali ne manje važno listovi se mogu upotrebljavati kao toaletni papir.

Ima i ljekovita svojstva

Korijen, sjemenke i listovi su važni sastojak kineske tradicionalne medicine. Biljka se koristila za tretiranje dizenterije, upala, oteklina, katarakta, za zacjeljivanje rana i ogrebotina. Zabilježene su njegove uporabe kao diuretika, antihelmintika, ekspektoransa, analgetika, laksativa, afrodizijaka. Sjemenke sadrže sluzi i masne kiseline pa se zato upotrebljavaju za rješavanje zatvora.

Fitokemijske komponente iz stabljike sadrže fenole, polifenole i tanine. Listovi sadrže rutin 0,01 posto, te se upotrebljavaju kao sredstvo za oblaganje sluznice. Čaj od sušenog lišća koristi se za dizenteriju i vrućicu. Oblozi od lišća se koriste za čireve. Kora je adstringens i diuretik. Čaj od sušenog korijenja se koristi za tretiranje urinarne inkontinencije.

Sjemenke Qing Ma Zi (Teofrastov mračnjak) se prodaju na Internetu za svrhu detoksikacije, poticanja laktacije, smanjivanje osjećaja boli prilikom uriniranja. Radom iz 2021. godine (Study of Abutilon theophrasti Stem Extract for Its Antibacterial Activity) dokazano je antibakterijsko djelovanje ekstrakta njegove stabljike na neke gram-pozitivne i gram-negativne bakterije. 

Oprez! Nije ih preporučljivo konzumirati za vrijeme trudnoće i dojenja, niti u slučaju ubrzane probave. Unos većih količina može uzrokovati halucinacije, probleme u govoru, diplopiju i nemir.

Neugodan korov

S druge strane, Teofrastov mračnjak je učestali ljetni korov na mnogim poljoprivrednim površinama. U nekim dijelovima svijeta se uzgaja kao tekstilna kultura, a u drugima se smatra invazivnom podivljalom biljkom. Lako je prilagodljiv, odgovara mu kultivacija, ispaša, čupanje i požari. Sjemenke ostaju dugo klijave (i do 60 godina) i imaju visoki reproduktivni potencijal.

Osim što je dosadni korov, ova biljka djeluje alelopatski na druge nasade, sprječavajući njihov rast. Natječe se s raznim kultivarima za svjetlo i hranjiva, te ispušta alelopatske kemikalije iz lišća i listova koje usporavaju klijanje i rast korisnih nasada.

Čini se ipak da ne predstavlja prijetnju za prirodne biljne ekosustave. Ovih šest flavonoida izoliranih iz sjemenkine ovojnice: delfinidin, cijanidin, kvercetin, miricetin, katehin i epikatehin su pokazali inhibitorno djelovanje na razvoj drugih sadnica, te na razvoj štetnih gljivica. U više radova je dokazano inhibitorno djelovanje Teofrastovog mračnjaka na klijanje i duljinu korjenčića suncokreta, zobi, uljane repice, pa čak i korova kao što je tušt. Abutilon theophrasti uzrokuje značajne gubitke u prinosima kukuruza, soje i pamuka. Zabilježene štete u soji su i do 72, a u kukuruzu do 70 posto prinosa.

Preferira tlo bogato dušikom i sunčane pozicije

Ova vrsta se uzgaja zbog dobivanja prirodnih vlakana u Kini i Rusiji gdje uspijeva do 56° sjeverne zemljopisne širine (zapadni Sibir). Uzgaja se u nekim dijelovima svijeta i mjestimično je naturalizirana u Europi, Aziji, Americi i Australiji. Naziva se još: abutilon konoplja, američka juta, američki baršunasti list, kineska juta, pamukov korov i dr.

Preferira pjeskovito, ilovasto i glinasto dobro drenirano tlo bogato dušikom. Potrebna joj je sunčana pozicija. Zahtjevi za pH tla joj se kreću od 5,5-6,5, ali tolerira i 4,9-8,2. Biljka uspijeva u različitim klimatima od tropa do umjerenog pojasa. Najbolje raste u predjelima gdje godišnja dnevna temperatura varira između 14-25°C, ali tolerira i temperature od 10-30°C. Odgovara joj raspon godišnje količine oborina od 560-2000 mm, ali tolerira i 500-3000 mm.

Sjemenke se siju rano u travnju u zaštićene prostore. Kliju u roku 2-3 tjedna. Najpogodnija temperatura za klijanje mračnjaka je između 24-30°C. Sjemenke kliju iz tla na dubini od 1-5 cm od ožujka do svibnja. Potrebno je od 75-140 dana od sjetve do branja prinosa vlakana. Prinos zelene mase je oko 12 t/ha, koje daju 1,8-2,4 t suhog vučenog vlakna. Ova je biljka otpornija i robusnija od jute Corchorus spp..  A. theophrasti  je visoko fotoperiodična biljka (biljka kratkog dana).

Simbioze ali i prirodni neprijatelji

Teofrastova lipica je domaćin štetnika kukuruza (Helicoverpa zea), štetnika duhana (Heliothis virescens), kao i tri bolesti soje (Diaporthe phaseolorum var. sojae, Collectotrichum dematium f.sp. truncatum i Glomerella cingulata). Zabilježeno je da može živjeti u simbiozi s gljivicama (Alternaria alternata, Cladosporium cladosporioides, Epicoccum purpurascens i Fusarium spp.). One mogu produljiti period klijavosti sjemenki mračnjaka jer djeluju kao barijera protiv nekih razlagača iz tla. Znanstvenim radom iz 1998. i 1995. (Heppell et al., Shumway i Koide) utvrđen je značajno bolji prirast biljke mračnjaka kada raste u mikorizi sa simbiotskim gljivicama.

Prirodni neprijatelji su mu neki kukci: Althaeus folkertsi, Liorhyssus hyalinus i Niesthrea louisianica, te gljivice: Colletotrichum coccodes, Colletotrichum gloeosporioides f.sp. malvae, Fusarium oxysporum, Verticillium dahliae, Gibberella baccata, Sclerotinia sclerotiorum i Septoria glycines. Insekti Heliothis zea, H. virescens, napadaju mračnjakove sjemenke.
Gljivica Colletotrichum coccodes je istraživana kao potencijalni mikoherbicid za suzbijanje ovog invazivnog korova. Infekcija s Phomopsis longicolla uzrokuje crvenkasto smeđe lezije na donjem dijelu stabljike. A. theophrasti može biti domaćin parazitske biljke Cuscuta pentagona, ali samo ako je korijen mračnjaka koloniziran mikoriznim gljivicama (Glomus intraradices).

Širenje i suzbijanje 

Kako je već rečeno, biljka je porijeklom iz prostora Indije ili Kine, a proširila se preko Europe i do Amerike. U SAD je prije 1750. godine  unesena kao biljka za proizvodnju vlakana pa je dalje podivljala. Već je uvelike proširena po kontinentalnoj Hrvatskoj, posebice po Zagorju. Slučajno širenje se najčešće odvija transportom stočne hrane žita, kukuruza i soje. Prenosi se i na mehanizaciji za oranje i žetvu. Čak je transportom i rasprostiranjem gnojiva mogući prijenos sjemenki ove biljke s lokacije na lokaciju.

Na pojedinim lokacijama, poljoprivrednici su ga prisiljeni suzbijati. Što se tiče kontrole kemijskim sredstvima, ona ovisi o nacionalnoj listi dozvoljenih sredstava, ali je poznato da su protiv njega efikasni herbicidi na bazi: metribuzina, atrazina, 2.4-D, bentazona, bromoksinila, cijanazina, dikamba, linurona, halosulfuron-metil i flutiacet-metila. Ipak, neki biotipovi Teofrastovog mračnjaka su razvili otpornost na triazin u Marylandu, Wisconsinu i Minnesoti.

Dodatno, moguće je njegovo suzbijanje malčiranjem, pa je tako zabilježeno malčiranje s raži na nasadima kukuruza koje je smanjilo gubitke uzrokovane mračnjakom u prinosu u Japanu. I intenzivno oranje može smanjiti količinu sjemena koje će niknuti. Ručno čupanje je efikasno, ali teško izvedivo na velikim nasadima kukuruza, soje i pamuka.

Dostupna je i biološka kontrola. Niesthrea lousianica, Fusarium lateritium i Colletotrichum istraživane su kao potencijalna mikoherbicidna sredstva za mračnjak. Proučavano je i djelovanje Fusarium oxysporum, a ovo je istraživanje pokazalo da su klice slabije napredovale kada je aplicirana gljivica s etefonom.

Zato što Teofrastov mračnjak klije duže kroz sezonu, najbolja metoda suzbijanja se pokazala kombinacija: plodoreda, različitih herbicida i intenzivne kultivacije

Na kraju spomenimo i da je u svijetu poznato oko 160 vrsta iz ovog roda Abutilon, a za nekoliko je utvrđeno da se konzumiraju. To su Abutilon guineense i Abutilon megapotamicum čiji se cvjetovi  jedu sirovi, a listovi se jedu kao i kod bijelog sljeza.
Čini se da je jedan dio čovječanstva ovu biljku prigrlio i koristi je svakodnevno za prehranu, liječenje i proizvodnju vlakana, dok zapadna civilizacija još uvijek čeka znanstvenu zajednicu da dokaže njenu korisnost. Kako je biljka već uvelike prisutna kod nas, važno je raspolagati s osnovnim informacijama o njenom suzbijanju ili iskorištavanju.