Stevija, prirodno sladilo

Istraživanja o velikim mogućnostima stevije u svijetu se naglo povećavaju iz dana u dan jer su joj karakteristike takve da nude neslućene mogućnosti, a srećom, sve se više spominje i kod nas.
Stevija (Stevia rebaudiana) višegodišnja je razgranata grmolika biljka iz porodice glavočika
(Asteraceae). Jedna je od 150 poznatih vrsta iz roda Stevia, no jedina koja sadrži toliku količinu slatkih glikozida u listovima koji joj daju ugodan slatkasti okus i mogućnost primjene u prehrani. Naraste do 1m visine, poludrvenaste stabljike, ovalnih listova (oko 1-2cm širine i 5cm dužine) s nazubljenim rubom, sjedećih i nasuprotno položenih, cvjetova bijelih i skupljenih u male cvatove.

STARA NOVA BILJKA

Ovaj vrijedni dar prirode dolazi nam iz Južne Amerike, s područja između Paragvaja i Brazila, no posve se uspješno može uzgajati i u našim kontinentalnim, još bolje mediteranskim dijelovima. Guarani Indijanci iz Paragvaja upotrebljavaju listove stevije najmanje 1500 godina kao tonik za želučane tegobe, a kuhanu u vodi i kao koncentrat za sveukupno zdravlje organizma. U Južnoj
Americi biljku je otkrio i zapadnom svijetu predstavio M. S. Bertoni 1899. godine. Nakon toga izrađeno je stotine znanstvenih studija tog „slatkog lista“ u kojem je otkriveno da sadrži između ostalog i vitamin C, kalcij, beta-karoten, krom, vlakna, magnezij, niacin, željezo, magnezij, kalij, bjelančevine i silicij, naravno uz najinteresantnije dijelove, a to su intenzivno slatki glikozidi od kojih i dobivamo slad. Ekstrakcijom dobivamo bijeli kristalasti prah koji je otprilike 300 puta slađi od klasičnog šećera dobivenog iz šećerne repe ili šećerne trske. Istraživanja su pokazala da tijelo ne probavljuje ili metabolizira ove intenzivno slatke glikozide. Ne pretvaraju se u glukozu u krvi te tako imaju glikemični indeks 0. Sve to čini steviju najvrednijim izvorom šećera za one kojima je šećer zabranjen, dijabetičare na primjer. Danas steviozidi imaju 40% udjela u tržištu komercijalnih zaslađivača u Japanu u kojem se koristi još od 70-ih, a ubrzano osvaja i Kinu i ostale zemlje svijeta. Kina je postala broj 1 u uzgoju stevije, gdje njeni vrijedni farmeri uzgajaju biljku bez upotrebe pesticida pod uvjetima koji su potrebni za certificiranje organskog uzgoja. Danas se uzgaja u Brazilu, Urugvaju, Izraelu, Tajlandu, Australiji, Japanu, Koreji i Kini. U drugim dijelovima svijeta stevija je dugi niz godina, zbog interesa velikih kompanija umjetnih zaslađivača i šećera bila «zabranjena» biljka. Nakon dugih 30 godina američka agencija za hranu i lijekove (FDA) konačno mijenja stajalište i stevija od kraja 2008. god. dobiva «GRAS-status» kojim se slatki glikozidi stevije smatraju sigurnim za uporabu. U Europi je momentalno na ledu. U Njemačkoj se slobodno upotrebljava kao dodatak kupelji. U Francuskoj je zabranjena. U Švicarskoj svako domaćinstvo smije u vrtu imati zasađeno 20 stabljika kanabisa, ali je trgovanje stevijom zabranjeno. Sada, po novom, djelomično je ipak dozvoljeno. U Japanu oko 90 milijuna ljudi već preko 35 godina redovito konzumira steviju bez ijedne jedine zabilježene kontraindikacije.

SASTAV

Posušeno je lišće stevije oko 40 puta slađe od šećera. Sadrži osam različitih glikozida, a najznačajniji su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u različitim postocima u lišću i o tome ovisi koliko će biti «slatki». List biljke još je bogat Kalcijem 5,4%, beta-karotenom, željezom, kromom, kobaltom, magnezijem 0,35%, fosforom 0,32%, potašom, Sodom, vitaminon A, sve skupa oko 53 vrste različitih sastojaka.

Što je Reb-A?
Rebaudioside A, ili Reb-A kako ga skraćeno zovemo najslađi je od svih 8 poznatih glikozida koje nalazimo u listu stevije (steviolbiozid, steviozid, rebaudiozid A, B, C, D, E i dulkozid). Također je najmanje gorak što ga čini najpodesnijim za upotrebu u ljudskoj prehrani odnosno najmanje utječe na okus kada se dodaje hrani i pićima. Dobiva se ekstrakcijom i filtracijom do čistoće od čak 95%. Reb-A je više od 300 puta slađi od šećera (saharoze).

DJELOVANJE I UPOTREBA

Procjenjuje se da je o steviji objavljeno više od 500 znanstvenih studija. Mnogi znanstvenici su izvijestili o brojnim prednostima korištenja stevije u svakodnevnoj prehrani. Znanstvena istraživanja pokazuju da stevija učinkovito regulira šećer u krvi kod osoba s dijabetesom i hipoglikemijom, dovodeći ga na normalnu razinu. Nakon upotrebe ne ostavlja nikakve promjene i
ne povećava količinu ugljikohidrata u krvi. Danas dozvoljena količina uzimanja steviosida bez bitnih promjena na metabolizam uzimatelja varira od 3,3mg/kg tt, pa do 5,5mg/kg tt (Brazil). To pojednostavljeno znači: ako je vaša tjelesna težina 50 kg, dozvoljena doza stevizida je ekvivalent 100 gr. šećernog slada običnog šećera. To je svakako količina slada s kojom se mogu tokom dana zasladiti mnoga pića i jela. Nakon njezina uzimanja, slad ostaje puno duže prisutan u ustima, ne isušuje ih kao asugrin, aspartam ili cyklamat koji su danas po izjavi samih proizvodjača možda kancerogeni. Drugo je važno stevijino svojstvo u dentalnoj higijeni. Kao ugljikohidratna jumbo-molekula ne mijenja kiselost u ustima za vrijeme jela. Stevija inhibira rast i reprodukciju oralnih bakterija i drugih zaraznih organizama. Redovnim korištenjem stevije kao vodice za usta ili korištenjem paste za zube kojoj je dodana stevija smanjuju se problemi sa krvarenjem desni. Kod ljudi koji su upotrebljavali steviju na gore naveden način uočena je i snižena učestalost prehlade i gripe. Upravo zato sve veći broj proizvođača zubne paste sada upotrebljava steviju u svojim proizvodima. Treće je važno svojstvo da pojačava perifernu cirkulaciju krvi, vraća boju kosi i regulira krvni tlak. Istraživanja su pokazala da stevija uglavnom snižava povišeni krvni tlak, a da nema utjecaj na tlak kod osoba s normalnim vrijednostima krvnog tlaka. Brojna su ostala pozitivna djelovanja stevije i njihov broj nije konačan: pomaže kod tegoba osteosporoze, popuštanja tenzije mišića, smirivanja, stimulacije gušteraće i jetre, poboljšava rad bubrega, liječenje kožnih bolesti...U vanjskoj primjeni ekstrakata stevije primijećeno je da imaju terapeutski učinak na akne, seboreu, dermatitis i ekceme. Ekstrakt stavljen direktno u posjekotinu i ranu potiče brzo zacjeljivanje bez ožiljaka. Ostale prednosti dodavanja stevije u svakodnevnoj prehrani uključuju poboljšanu probavu i ublažavanje
uznemirenog želuca. Stevija je također od iznimne pomoći u upravljanju mršavljenjem jer ne sadrži kalorije i smanjuje želju za slatkom i masnom hranom. Molekule steviozida prolaze kroz ljudski probavni sustav bez promjene od strane probavnog procesa, te pokazuju izvanrednu stabilnost. Kao rezultat toga, slatke molekule prolaze nepromijenjene kroz ljudski gastrointestinalni trakt, ne odlaze u krv, tako da nema proizvodnje kalorija. Preliminarna istraživanja pokazuju da stevija utječe na komunikaciju između želuca i mozga, te smanjuje osjet gladi.

KAKO NAPRAVITI STEVIJA-PRAH ILI STEVIJA-TEKUĆI ZASLAĐIVAČ

Ubrano lišće stevije najprije treba posve posušiti. Mikrovalna pećnica može se upotrijebiti srednje snage, u intervalima 30-60 sekundi (kako listovi ne bi izgorjeli). Kada je lišće posve suho i kada se lako lomi pod prstima, gotovo je. Sada lišće treba usitniti. Mlinčić za kavu, podešen na najfinije i samo nekoliko sekundi dovoljno je da se dobije fini prah. Dvije čajne žličice praha stave se u prokuhanu vodu i ostavi se ključati još pet do deset minuta. Na ovaj način dobivena tekućina zelene je boje. Ako se želi dobiti neobojena tekućina, potrebno je istu količinu praha staviti u mlaku vodu i ostaviti 24 sata. Obje tekućine potrebno je držati u frižideru.

KAKO SE UZGAJA STEVIJA

Na Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu 2006.g. postavljen je pilot projekt o mogućnostima uzgoja stevije u Hrvatskoj. Težište istraživanja bilo je tehnološke prirode, odnosno stvaranje preduvjeta za brže širenje stevije, a to je proizvodnja sjemena, kvalitetnih reznica i ispitivanje tehnologije uzgoja. Poznato je iz literature da sjeme stevije ima slabu klijavost (3-4%), na Zavodu za povrćarstvo uspjeli su riješiti taj problem povećavši klijavost na 70-80%. Stevija se može uzgajati iz sjemena ili iz reznica. Sjeme se sije u zaštićeni prostor i nakon 50-ak dana mala se biljka može presaditi u lončić promjera 10cm. U našim klimatskim uvjetima biljke stevije sade se na otvoreno polovicom svibnja, kada prođe opasnost od kasnog mraza. Razmaci sadnje se kreću od 80-100cm × 30 × 40cm, čime se postiže sklop od 4-6
b/m2. Stevija se, naravno može uzgajati i kao sobna lončanica. Stevija je tolerantna prema tipu tla, ali najbolje uspijeva na pjeskovito ilovastim tlima. Najvažnije je da tla budu ocjedita i da se voda ne zadržava oko korijena jer može doći do truljenja. Na teškim tlima treba unijeti dosta organske mase, čime će se omogućiti dobar vodozračni režim u zoni korijena. Podnosi kiselost tla od 4,5 - 7,5 pH, ali ne raste dobro na zaslanjenim tlima. Stevija ima relativno malu potrebu za hranjivima u odnosu na povrtne kulture, preporučuje se gnojidba od 100 do 150 kg/ha NPK formulacije 5-20-30. Potrebno je gnojiti i kvalitetnim kompostom, pogotovo ako se radi o težem tlu. Stevija ne podnosi konstantnu sušu, pa je ovisno o klimatu potrebno povremeno navodnjavanje. Ne podnosi niti zakorovljeno tlo jer ima relativno plitak korijen, pa je poželjno malčirenje ili povremeno mehaničko uklanjanje korova uz oprez da se ne ošteti korijen.
Berba može biti jednokratna ili višekratna. S berbom se obično započinje u kolovozu i završava prije prvih mrazova. Prinosi se kreću od 12-14 t/ha zelenogog lišća, što daje 1-3t suhog lišća godišnje. Gustoćom sadnje 80cm × 30cm (4b / m2), moguće je, prema našim domaćim istraživanjima, dobiti oko 1,5 t /ha lišća u jednoj sezoni.

PRIRODNI INSEKTICID

Još je jedno vrlo interesantno i nadasve korisno svojstvo stevije. Naime, zbog njezina slatkasta okusa štetnici nerado napadaju steviju, pa se ona čak sadi i međuredno s povrtnim biljkama jer djeluje repelentno na većinu insekata. Slično djelovanje ima i kopriva, samo što je stevija još bolja i efikasnija u tom smislu. Moguća je kod stevije pojava nekih gljivičnih oboljenja, ali ako je biljka u dobroj kondiciji, ne dolazi do većih oštećenja. Koja je budućnost stevije, doista je teško reći. Svakako, radi se o biljci neslućenih mogućnosti čije se blagodati uspješno upotrebljavaju u prehrambenoj, farmaceutskoj industriji, biokemiji, ali i mnogo šire.

ZAPAŽANJA O ŠTETNICIMA NA STEVIJI

Prema dosta brojnoj literaturi steviju Stevia rebaudiana ( Bertoni), biljku ljekovitih svojstava, a zbogslatkih listova prirodnu zamjenu za šećer bez kalorija, slabo napadaju štetnici. Najvjerojatnije zbog visoke količine sladora u listovima. Autori tvrde da je posljednja u nizu biljaka kojima se rado hrane štetnici. Iako nema specifičnih štetnika koji napadaju samo nju, polifazi poput lisnih uši, cvjetnog štitastog moljca i tripsa mogu znatno smanjiti njen prinos. Ovi štetnici od manjeg su značaja na vanjskim površinama dok u zaštićenom prostoru mogu izazvati velike štete. Porastom popularnosti steviju danas mnogi uzgajaju na terasama i balkonima u cvjetnim loncima, pa se tako par biljaka našlo i na autoričinu balkonu. Krajem kolovoza o. g. primijećene su na mladim listovima stevije blijede pjege nepravilna oblika, koje su se s vremenom međusobno spajale u veće. Broj pjega po listovima naglo se povećavao, sve dok skoro svi listovi nisu bili pjegavi. Pjegavost je najjače bila izražena na najmlađim listićima. Pregledom naličja listova našli smo ne suviše brojne ličinke i kukuljice cvjetnog štitastog moljca Trialeurodes vaporariorum, kojeg literatura spominje kao štetnika i na steviji. Povremenim pregledima
listova tijekom rujna uvijek je utvrđivana izrazito slaba zaraza s ličinkama ili kukuljicama
ovog štetnika, dok su simptomi, pjegavi listovi, ukazivali na vrlo jaku zarazu. Odrasle oblike cvjetnog štitastog moljca nalazili smo samo povremeno na listovima. Zaključujemo da odrasli oblici cvjetnog štitastog moljca očito izbjegavaju steviju kao biljku hraniteljicu, ali ju smatraju prikladnom za razvoj svojih ličinki. Pretpostavljamo da pjegavost na listovima koja nastaje kao posljedica sisanja ovog štetnika utječe na smanjenje količine šećera. Što znači da kvalitativno utječe na smanjenje prinosa. Osim ovih šteta, sredinom rujna i kasnije zapažali smo rubne grizotine po listovima i skeleteriranje listova. Skeletiranje listova tipično je za ličinke osica, pagusjenice. One vrlo često u jesen i pred zimu pred povlačenjem na prezimljenje prelaze na balkonske lončanice i skeletiraju njihove listove. Isti je slučaj s rubnim grizotinama, tipičnim oštećenjima za to doba godine. Opisane štete koje tada nastaju nisu od nekog značaja jer ih uzrokuju štetnici pred povlačenje na prezimljenje.

Autor: Ines Mjervža, dipl.ing.agr.