Javlja se tijekom cijele godine u zatvorenom prostoru, a tijekom ljeta na pelargonijama koje se uzgajaju na otvorenom. Hrđa se češće javlja na pelargonijama s vertikalnim rastom.
Hrđu pelargonije izaziva gljivica Puccinia pelargonii zonalis i isključivo je bolest pelargonije. Ova bolest je prvi put opisana u Južnoj Africi, zatim u Australiji. U Europi se prvi put pojavila 1962. godine u Francuskoj. Danas je raširena po cijelom svijetu. Javlja se tijekom cijele godine u zatvorenom prostoru, a tijekom ljeta na pelargonijama koje se uzgajaju na otvorenom. Hrđa se češće javlja na pelargonijama s vertikalnim rastom.
Gljivica izaziva infekciju na listovima i stablu. Razmnožava se uredosporama koje na zaraženom lišću mogu preživjeti i do tri mjeseca. Spore se raznose vjetrom i vodom. Optimalni uvjeti klijanja spora su temperatura zraka između 11 i 23°C i intenzivna osvjetljenost tijekom tri sata.
Da bi došlo do infekcije, neophodno je da je list vlažan u periodu od osam sati ili da je vlažnost zraka vrlo visoka. Ovakvi uvjeti se lako ostvaruju u zatvorenom prostoru. Na otvorenom se javlja tijekom kišnog razdoblja ili u uvjetima intenzivnog zalijevanja.
Spore klijaju na listu, prodiru u tkivo lista pomoću haustorija. Od infekcije do formiranja novih uredosorusa potrebno je 20 dana pri optimalnoj temperaturi. Na temperaturama iznad 30°C razvoj gljivice prestaje.
Hrđa pelargonije ne izaziva propadanje biljke domaćina, ali umanjuje njegovu estetsku i komercijalnu vrijednost. Bolest umanjuje životnu vitalnost biljke i utječe negativno na formiranje cvjetova, smanjuje se broj formiranih cvjetova.
Prvi simptomi bolesti najčešće prođu nezapaženo. Na naličju listova pojavljuju se male žućkaste pjegice dimenzija 0,5mm. U povoljnim uvjetima pjege se uvećavaju i nakon 10 do 15 dana kada postaju jasno vidljive sa gornje strane lista.
Na naličju lista formiraju se crveno-smeđi uredosorusi u vidu koncentričnih krugova. Zaraženi listovi postaju žuti, suše se i otpadaju. U slučaju da su zaražene reznice ili mlade biljke, može doći do njihovog propadanja.
U suzbijanju ove bolesti prednost dati preventivnim mjerama. Regulirati zalijevanje i smanjiti vlažnost zraka, posebno u zatvorenom prostoru.
Na reznicama gljivica može biti prisutna, ali da ne dolazi do pojave simptoma. To predstavlja veliku opasnost u uzgajanju pelargonija. Neophodno je dobro provjeriti zdravstveno stanje biljaka sa kojih se uzimaju reznice.
Termoterapijom se mogu uništiti micelij i uredospore u reznicama. Reznice se izlažu temperaturi od 38°C u trajanju od 48 sati ili 34°C u razdoblju od četiri dana. Za to vrijeme je neophodno osigurati visoku vlažnost zraka.
Redovno vršiti pregled biljaka i uklanjati zaražene listove ili biljke, ovisno o jačini pojave simptoma.
Na biljkama bolest može biti prisutna dva do tri tjedna prije pojave simptoma. Zbog toga je prilikom kupovine novih biljaka pelargonije dobro da ih tijekom ovog razdoblja čuvate odvojeno od biljaka koje već imate.
Prilikom zalijevanja ne močite listove vodom. Ne sadite biljke pregusto. U zatvorenom prostoru vršite redovno provjetravanje.
Za suzbijanje hrđe pelargonije mogu se koristiti mnogi prirodni pripravci: od bijelog luka, hrena, preslice...
Za pripremanje pripravka potrebno je 1kg svježe preslice i 10l vode. Preslica se potopi u vodi tijekom 24 sata, a nakon toga se kuha u trajanju od pola sata. Ova tekućina se ohladi i razblaži s vodom u omjeru 1:5 i spremna je za primjenu. Pripravak se koristi protiv hrđe.
Gotov pripravak se može koristiti u kombinaciji s pripravkom od koprive u odnosu 1:1. Ova smjesa ne samo što će zaštiti vaše pelargonije, već će djelovati i kao gnojivo.
Foto: Pixabay/Hans
Povezana biljna vrsta
Sinonim: Muškatli | Engleski naziv: Geraniums | Latinski naziv: Pelargonium
Pelargonija Više [+]Tagovi
Autorica