Pustinjska ruža vrlo je popularna zbog svog bonsai izgleda i mogućnosti formiranja zanimljivih oblika krošnje i zadebljalog stabla. Ima jarke cvjetove različitih boja, a njeno održavanje nije toliko zahtjevno.
Adenium je ukrasna biljna vrsta koja zbog svog prelijepog cvijeta u potpunosti opravdava svoj drugi naziv - pustinjska ruža. Pustinjska, jer je podrijetlom iz pustinjskih krajeva Afrike, Arapskog poluotoka i Južne Amerike. Ona pripada porodici oleandera (Apocynaceae), a najčešće uzgojena vrsta je Adenium obesum, pored nje popularne su i vrste A. arabicum, A. multiflorum, A. socotranum.
Ove vrste su vrlo popularne i u našim krajevima zbog svog bonsai izgleda i mogućnosti formiranja zanimljivih oblika krošnje i zadebljalog stabla. Imaju jarke cvjetove različitih boja i nisu tako teške za održavanje. Ovisno od vrste i uvjeta uzgoja, prvi cvjetovi se javljaju u drugoj ili trećoj godini života, dok se samo u idealnim uvjetima mogu javiti već nakon osam mjeseci. Pustinjsku ružu krase krupni cvjetovi veličine od 5 cm do 8 cm, koji ostaju otvoreni duže vrijeme.
Za razliku od većina sobnog cvijeća, adenium ne podnosi tešku zemlju. Zemlja u kojoj se uzgaja bi trebalo biti ocjedita i rastresita. Odgovara mu supstrat za sukulentne biljne vrste, kao što su kaktus, aloa i dr. Ako ne želite kupovati zemlju, možete je sami napraviti: 2/3 pijeska promiješati s 1/3 zemlje uz dodatak krupno mrvljene cigle ili šljunka.
Starije biljke ne zahtijevaju duboke lončanice, već one trebaju biti što pliće. Plitke lončanice doprinose boljem formiranju korijena, a samim tim i do neobičnog, ali lijepog izgleda. Umjesto plastičnih lončanica poželjno je koristiti glinene ili porculanske posude kada god je to moguće.
Pustinjska ruža ne voli često presađivanje. Presađivanje se obavlja svake dvije do tri godine, ili u izuzetnim slučajevima kad posuda postane mala. Uslijed češćeg presađivanja, biljke troše svoju energiju na razvoj korijenovog sustava umjesto na cvjetanje. Stoga je vrlo vjerojatno da u godini presađivanja ne dođe do cvjetanja. Pustinjska ruža najbolje reagira kada se presađuju sredinom proljeća.
Adenium je osjetljiv na niske temperature. Pri temperaturi manjoj od 10̊ C pokazuje prve znakove propadanja u vidu odbacivanja listova, a u kasnijim fazama dolazi do nepovratnog sušenja biljke. Idealne temperature za rast i cvjetanje se kreću u rasponu od 24˚C do 36˚C, a također u kratkom periodu može podnijeti i ekstremno visoke temperature do 49˚C. Pri visokim temperaturama obustavlja svoj rast i cvjetanje, sve dok se temperature ne vrate na optimum.
Za cvjetanje zahtijeva veliku količinu prirodne svjetlosti, koja u prosjeku iznosi pet do šest sati dnevno, pa čak i do osam sati dnevno. Iako zahtijeva puno svjetlosti, tijekom ljetnih mjeseci mlade biljke (starosti do jedne godine) potrebno je skloniti s direktnog sunčevog svjetla kako ne bi došlo do oštećivanja biljke u vidu pojave ožegotina na listu i stablu. Velika količina svjetlosti također je potrebna kako bi cvjetovi bili jarkih boja i nijansi.
S kretanjem vegetacije neophodno je početi s prihranom. Prihrana se obavlja svakih 15 dana tekućim gnojivima koja su bogata fosforom, magnezijem i željezom. Da ne bi došlo do oštećivanja mladih korijena, prije prihrane potrebno je malo navlažiti zemlju.
Kao sukulentna biljna vrsta, ne zahtijeva puno vode. Zalijeva se samo kada je zemlja potpuno suha i potrebno ga je prilagoditi godišnjem dobu. Tijekom zime, biljke su u stanju mirovanja i u prosjeku se zalijevaju svakih 10-tak dana, dok u ljetnim mjesecima kada dolazi do bržeg isušivanja zemljišta, zalijeva se u prosjeku svaka tri do četiri dana.
Kao i kod većine prelijepih biljki, tako i kod pustinjske ruže nije na odmet napomenuti da je mliječno bijeli sok iz listova i stabla jako otrovan, pa ga treba držati van dohvata djece i kućnih ljubimaca, a u slučaju kontakta s bijelom tekućinom obavezno isprati ruke mlakom vodom i sapunom.
Tagovi
Autor