Supružnici Košćak u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji na hektaru zemlje uzgajaju ljekovitu ashwagandhu poznatiju kao indijski ginseng. Moćan ljekoviti korijen prilagođen je i uzgoju u kontinentalnoj Hrvatskoj, a prodaju ga kao čaj i prah korijena!
Ashwagandha odnosno indijski ginseng (Indian Ginseng) otporan je i lako uzgojiv, krupan suptropski grm koji naraste do 1,5 metra. Zelenih je ovalnih listova do desetak centimetara s crvenim plodovima bobičastog oblika. Cvjetovi biljke su zelenkasto- žuti, a korijen joj je sivkasto-bijele odnosno pastelno oker boje.
Dužine je do 40 cm i 12 mm u promjeru, s nekoliko bočnih izdanaka korijena. Iz porodice je Solanaceae - a naziva je Whitania somnifera iako je poznata i kao zimska trešnja.
Taj moćni ljekoviti korijen najčešće raste u Indiji odnosno Nepalu, Bangladešu i Šri Lanki, a zaživio je i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji na OPG Košćak. Na hektaru zemlje, kaže nam Ivana Košćak, uzgaja se bjelovarska ashwaganda, poznata adaptogena biljka koja sprječava stres organizma, dovodeći ga u sklad. Uravnotežuje endokrini i živčani sustav, pomaže kod srčanih i koštanih bolesti, ženama u menopauzi, a prevencija je i Alzheimerovom oboljenju. U proizvodnju su supružnici Košćak krenuli prije četiri godine, sa dvadesetak stabljika kako bi se (u)vidjelo što sve biljka zahtijeva za vrijeme rasta.
Sjeme su pribavili iz Velike Britanije a danas imaju svoje. Ashwagandha se lako uzgaja, potrebna joj je topla i zaštićena pozicija i stalni izvor sunčevih zraka. Odgovara joj umjereno plodna zemlja, po mogućnosti pjeskovita, odnosno rahlo i ocjedito tlo.
Najbolji se rezultati uzgoja postižu na visokim gredicama. Biljka se sije u tzv. kontejnerima sa 104 ili 84 rupe po jednome, a za hektar zemlje potrebno je od 400 do 700 sadnica. Ashwagandha će, kaže Ivana, na dvadesetak stupnjeva proklijati za dva tjedna, a najviše 21 dan. Ističe kako indijski ginseng ne voli puno vlage, a u kontejnerima previše vode izaziva truljenje korijena. Između zalijevanja valja supstratu dati vremena da se potpuno osuši.
Učinkovit pH tla od 7.5 do 8.0, a njegova priprema obavlja se klasičnim oranjem odnosno frezom.
Najbolje ashwagandhi odgovara pH zemlje od 7.5 do 8.0, a tlo se priprema na klasičan način oranjem i sjetvospremačem odnosno frezom. Nakon toga preporuča se lažna sjetva i to kada se otkloni mogućnost pojave mrazeva, najkasnije u svibnju. Biljka se tada sadi u razmacima od sedamdesetak centimetara. "Mi je obično sadimo dvorednom sadilicom u razmacima do 40 cm u redu od biljke do biljke", kaže Ivana koja je iz Varaždinske županije doselila u Bjelovarsko-bilogorsku gdje su kupili imanje.
Željela je napominje sa suprugom Jeanom živjeti u skladu s prirodom i darovima koje nudi, što je podrazumijevalo i proizvodnju zdravih povrtnica i druge istovjetne hrane. Krenuli su slikovito opisuje s tri motike, a danas na svom posjedu pored indijskog ginsenga uzgajaju 68 vrsta povrtnica: rajčicu, papriku, patlidžan, čičoku, korijenasto povrće, grahorice i dr. Ashwagandha im je primarna djelatnost, čiji prinos po hektaru, kaže Ivana Košćak, tek zbrajaju.
Biljka je zahvalna za uzgoj, a tijekom rasta treba po mogućnosti suho vrijeme, uz temperaturu do 30 stupnjeva, iako Košćakovi bilježe prilagodbu ashwagandhe i u kontinentalnoj klimi Hrvatske. Štetnike su zamijetili tek prošle godine, po prvi puta dogodio im se jači napad gusjenica malog kupusnjara koje su napale mlado lišće biljke, ali su za uspješnu zaštitu koristili eko sredstvo na bazi biljke neem-a.
Za vrućih i vlažnih dana prijetnja je peronospora.
Za vrućih i vlažnih dana prijetnja je i peronospora koja se sprječava tretiranjem ekološkim sredstvima. Cvjetanje i rast plodova, kaže naša sugovornica započinje u kolovozu, a cijeli grmovi indijkog ginsenga sukcesivno cvatu u kolovozu i rujnu.
Kako su lani nad ashwagandhom zamijetili veliki broj pčela, supružnici vjeruju da je riječ o medonosnoj biljci. To više jer cvate u vrijeme kada za pčele nema mnogo paše. Zrelost usjeva zamjetna je i po crvenim bobicama, ali i sušenju listova. Za vrijeme berbe biljke tlo bi trebalo biti vlažno, a korijen se iz zemlje vadi pomoću pluga (bez raonika odnosno lemeša) ili ručno.
Glavni bi se korijen trebao oprezno (iz)vaditi iz zemlje kako se ne bi oštetili bočni korjenčići, jer takve ozljede umanjuju djelotvornost biljke. Korijen se od lisnatog dijela doznajemo odvaja tako da se stabiljka odreže do dva centimetra iznad zemlje, a bobice se odvajaju ručno, suše se i drobe kako bi se došlo do sjemenja.
Plodovi se beru u kasnu jesen, a za kvalitetu biljke važno je porijeklo sjemena, uvjeti za i nakon berbe odnosno obrada, mljevenje, čistoća. Borba protiv korova nije prezahtjevna, ako se odradi lažna sjetva i nakon druge pripreme tla, posade sadnice.
Ashwagandhu je potrebno jednom kultivirati i okopati i to kada su sadnice male, a korov tek izniknuo. Okopane i kultivirane presadnice se folijarno prihranjuju na veličinu pogodnu za sadnju na njivi koju oplemenjuje kultivar obavljajući i prihranu ekološkim peletiranim gnojivom. Potonje se tako štedi, a sadnice direktno prigranjuju na cijeli međuredni prostor što bi bio slučaj kada bi se predsjetveno rasipačem razasulo gnojivo po cijeloj površini.
Biljka se tijekom ljeta nekoliko puta kultivira i ogrće (to onemogućuje rast korova), odnosno razgrana se i stvori gusti sklop koji sprječava rast korova, istovremeno održavajući vlažnost tla. Gusti se sklop postiže sadnjom u redu na manje razmake od 40 cm dok je preporučeni 60 cm. Tako se biljka prisiljava (raz)granati u prostor između redova koji je sedamdesetak centimetara. Tla sa lošijim vodozračnim režimom kao i poplavljene oranice ne treba navodnjavati zbog truljenja korijena.
Za ashwagandhu je pogodan predusjev odnosno zelena gnojidba s biljkom rauola-om koja obogaćuje i rahli tlo, a odlična je i za iskorjenjivanje tvrdokornih korova poput divljeg sirka (Sorghum helepense). Cvjetovi indijskog ginsenga su dvospolni (biljka se oprašuje sama), a najbolje se razmnožava pomoću sjemena, ali može i vegetativno (diobom) ili zarezivanjem.
Višegodišnja je to kultura (u kontinentalnoj Hrvatskoj ne prezimljava) pa je važno što je ranije posaditi je na oranicu i što kasnije izvaditi iz zemlje. Takav vegetacijski ciklus osigurava veći korijen kao najvažniji (ljekoviti) dio biljke. Praksa Košćakovih pokazala je da je, s obzirom na dozvoljene vremenske uvjete, najranija sadnja bila obavljena 7. veljače 2012. godine, a najkasnija berba 18. prosinca 2015. godine.
Dodaju kako je prinos ashwagandhe u idealnim uvjetima oko 700 kg suhe biljke na hektar. Zbog lanjske kišovite godine i prekasnog vađenja biljke iz dijela nasada na kojem je ove jeseni stajala voda, takav prinos još nisu ostvarili. Do ove su godine cjelokupni prinos ashwagandhe uspijevali plasirati sami, a odnedavno im u prodaji ashhwagandhe pomažu trgovine zdrave hrane čiji su vlasnici i djelatnici imali sluha za hrvatski, lokalno uzgojeni, ekološki proizvod, ističe naša sugovornica. Od biljke dodaje proizvode čaj i prah u paketićima za po mjesec dana korištenja.
Oko 300 g mljevenog korijena čaja košta 90 kn, za 30 dana konzumiranja, ako se uzima maksimalna doza od 10 grama na dan. Čaj se priprema kao uvarak i pije se tijekom dana i navečer, a može se pripremati i sa medom jer on pojačava djelovanje biljke. Prah (ručno prosijani korijen) pakiran im je po 125 g i košta 60 kn, a uziima se od 3 do 5 g na dan po jednu čajnu žlicu (može se razmutiti u smoothie-ju ili nekoj drugoj tekućini). Kako su još mlado gospodarstvo, Košćakovima je financijski zamašnjak ponajviše uzgoj ashwagandhe koju kad osiguraju još tržišta na njivama namjeravaju proširiti.
Planiraju i ustroj plastenika odnosno staklenika od kojih su neke uz pomoć prijatelja napravili na temeljima starog štaglja. Potreban materijal pribavljaju i recikliraju, (ne žele se zaduživati) jer se od proizvodnje povrća ne mogu (iz)financirati i širiti dalje.
Tagovi
Autorica
