U potrazi za isplativijim kulturama od ratarskih poljodjelci su skloni i posve novim vrstama na nekome području, pa su se od gorskih do ravničarskih dijelova Lijepe Naše, zamodrili «otoci» mirisne lavande med kuruzom i goricama
Lavanda, koja je kao kultura bila vezana uz jadranske otoke, posebice Hvar i njegovu sunčanu i toplu klimu danas uspješno raste od Slavonije do središnje i gorske Hrvatske. Proizvodnja je masovnije potaknuta znanstvenim projektom i istraživanjem zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, Zavoda za povrćarstvo, kojeg je vodila dr. sc. Ivanka Žutić, a odnosio se na uvođenje aromatičnih biljaka lavande, kadulje i komorača u kontinentalne dijelove Hrvatske. Poslovnu podršku dala je kemijska industrija Ireks aroma iz Jastrebarskog (mr.sc. Josip Falica), koja otkupljuje biljnu masu i destilira eterična ulja. Ulja u Evropi imaju stabilno tržište i primjenu u mnogim kemijskim i kozmetičkim proizvodnjama, a u međuvremenu javljaju se i drugi organizatori proizvodnje i prerade lavande (Aris 2000 iz Zlatar Bistrice) ili uzgajivači lavande sami nabavljaju peći za destilaciju (Špoljar iz Donje Bistre kod Zagreba) i td.
Poznata hvarska lavanda zapravo je kultivirani hibrid budrovka bujnije i sočnije zelene mase i drugačijeg sastava ulja od izvornog alpskog kultivara užih listića i skromnijih količina, ali zato nešto bolje plaćenog eteričnog ulja.
Upravo zahvaljujući toj lavandi i njezinoj promicateljici, gospođi Boženi Štokan iz Zaboka, koja ju je poput jadranskih kapetana, donesla za povratka iz pečalbe u švicarskim Alpama, imao je vaš reporter sreću, prije mnogo godina započeti priču o u večernjakovu Vrtu, o lavandi kao nečem novom i egzotičnom.
Bilo jednom ili drugom linijom, preko zadruga (Plešivica, Banovina, Kordun) ili rasadničara, oba tipa lavande proširila su se diljem Hrvatske. Uskolisna ili uvjetno zvana lavandin, koju i danas uspješno proizvodi gospođa Štokan, više u gorskim dijelovima, jer uspjeva i do 1500 metara nadmorske visine (Ivanka Petrovski iz Liča kod Fužina), a budrovka uglavnom po vinogradrskim terenima pa sve do Belišća. Tehnologijom uzgoja bavi se i Stjepan Pliestić iz Zavoda za sjemenarstvo AFZ u sklopu projekata o uzgoju ljekovitog bilja, pa potencijalnim uzgajivačima danas je mnogo lakše ulaziti u nova iskustva, posebice tamo gdje lokalna uprava nove nasade i novčano pomaže. Iskustva su međutim pokazala da znanstvene savjete treba poštovati, jer su na nekim lokacijama nasadi i propali, najčešće od ležeće ili podzemne vode.
Lavanda je zbog jednostavnog održavanja nasada pobudila najveće zanimanje, a komorač i kadulja manje, zbog većeg ulaganja rada i manje vrijednosti konačnih produkata. Lavanda je pogodna za vinogradarske terene, posebice zapuštene, zbog nedostatka mlade poljodjeljske snage, jer oko nje se mnogo manje radi, pa to može i starija žitelj.
Autor: Rajko Polić
