Ekološko poljoprivredno gospodarstvo u Hudovu kojeg vode majka i sin, Filip i Nevenka proizvodi začinsko bilje, mini povrće i jestivo cvijeće poput pelargonije, dragoljuba,stolisnika... Od začina imaju čokoladnu mentu, cimetni bosiljak, ananas kadulju, čubar ali i limunsku travu koja se teško nađe.
Na polovici puta između Vrbovca i Sv. Helene nalazi se imanje gdje od 2010. godine sveudilj miriši začinsko bilje kojeg Filip Kencek (27) skupa s majkom Nevenkom i kako nam je kazao gospođom Ruth te Ivom, uzgaja u okružju prirode na svojem ekološkom poljoprivrednom gospodarstvu. Riječ je o brendu "Greenfriends"odnosno tvrtki Sakowski d.o.o koja na oko tisuću četvornih metara plastenika zimi, i ljeti na oko jedan hektar, u Hudovu uzgaja oko petnaest vrsta začinskih biljaka.
Imaju oni čokoladne mente, visećeg ružmarina, cimetnog bosiljka, ananas kadulje,mente naranče ali i limunske trave odnosno limun timijana kojih u Hrvatskoj nema na svakom koraku. Potonje se teško nađe pa ne čudi da su im kupci nemalo restorani, hotelski lanci ali i tzv. ljudi koji ponajprije u svojim kuhinjama žele imati nesvakidašnje okuse i mirise. To više, jer od začinskog se bilja mogu spravljati i ukusni topli napitci (čajevi) u odgovarajućim omjerima. Pod "zelenim" prstima majke i sina uzgaja se i mini povrće (mikrogreens) jestivo cvijeće koje osim ukrasa tanjura kažu može zaživjeti i kao dodatak salatama, rižotima i sl.
Dragoljub, maćuhice, stolisnik, boreč, cvijet čičoke samo je dio cvjetne ponude koju imm ističe Filip, opet ponajviše traže kuhari uglednih restorana i oni koji gostu prilikom jela namjeravaju pružiti cjelovit organoleptički užitak, a ne samo puko jedenje. Svoje bilj(k)e predstavljaju na facebook stranici Greenfriends.hr odnosno web stranici, dobrodošao im je i Instagram jer u prvom mu je planu fotografija kao i aplikacije za mobilne uređaje. Zimi obitelj kupcima biljke dostavlja utorkom i četvrtkom, a imaju i svoje distributere za Dalmaciju i drugdje dok se ljeti roba isporučuje svakodnevno.
Kako bi pribjegli proizvodnji začinskog bilja i jestivog cvijeća odnosno mikrogreensa valjalo se obitelji educirati, a dobra je okolnost i što je ljepša polovica Kenceka agronomske struke. Začinsko bilje kaže naš sugovornik, je zapravo pipkav posao koji zahtijeva kao nemalo tog u poljoprivredi stalni nadzor, a posebice kada je riječ o plastenicima. Tamo se bolesti i štetnici mogu brzo (po)javiti i uništiti urod pa je zato prevencija najbolji lijek protiv njih.
Kako su u ekološkoj proizvodnji mogu koristiti samo takva sredstva zaštite, a nemalo je kod njih riječ o preslici i sredstvima na bazi morskih algi. Iako mnogi poljodjelci koriste i koprivu mladi poljoprivrednik smatra da je to za spomenute "luk i voda". Iako bilježe iskustvo uzgoja začinskog bilja tvrde da bosiljak prednjači kada je o zahtjevnosti i pažnji riječ. Voli umjerenu klimu, toplo i suho, a ispod 14 stupnjeva već zna stagnirati i dobivati fleke po lišću.
Plastenici će tvrdi Kencek, itekako imati podlogu za razvoj gljivičnih oboljenja ako je u njima sparno odnosno ako je prostor bez zraka. Zato oni svoj nemalo prozračuju i paze na parametre vlage i topline. Biljke na otvoreno odnose u svibnju odnosno u proljeće kada to vrijeme dozvoli, a ostaju vani sve do najave prvog mraza. Kapacitet proizvodnje im je 40.000 teglica ali ta brojka varira kao i odabir začinskog bilja svake godine. Tako kod njih još raste, francuski i običan peršin, crveni bosiljak, čubar biljka iz porodice usnača koja miriše na grah a okus joj je malo paprast, čili, vlasac, korijander, vegeta, origano, gorušica...
Za potonju ne čudi jer naši su sugovornici osmislili recept i za medeni i senf od kruške, smokve i čilija čija je receptura znana samo ukućanima. No, svijetu je zato poznato da su biljke, a nemalo začinske prapočelo lijekova pa su sa svojim aromatičnim i ljekovitim biljnim blagom Kencekovi ponosni.
Poesbice jer na našoj je planeti čak 350.000 sorti aromatičnog bilja od čega se od njih 12.000 dobivaju i crpe aktivne tvari iz lista im, cvata i korijena. Još su drevni Egipćani, Rimljani, Grci ali i Osmanlije itekako poznavali i koristili ljekovito i začinsko bilje čije se posjedovanje mjerilo i plaćalo zlatom. Trgovački su putovi također vodili tim stazama,a nemalo su monopol nad aromatičnim, začinskim i ljekovitim biljkama imali Osmanlije odnosno Turci. Ne čudi što i danas miris Istoka mami mnoštvom začina i začinskih biljaka.
Začinsko je bilje, kaže naš sugovornik "rajska kreacija prirode" koju su oni poželjeli zasaditi u svom vrtu i uspjeli su u tom naumu, jer stvorili su brend "zelenih prijatelja". Bilo bi dobro kada bi svoje proizvode mogli distribuirati za stalno u barem dva trgovačka lanca, jer bi im se tako olakšalo kreditno opterećenje koje imaju od dva milijuna kuna. Nema kod njih zato stanke, a radno je vrijeme kažu "bez radnog vremena", jer troškovi su također značajni, posebice struja. Zimi im itekako rade specijalne lampe koje simuliraju sunčevo svjetlo a jedna od njih košta od 60 do 500 eura. Valjalo bi im kažu nam Hudovčani, pribaviti i još uređaja ali tek pošto se riješe kredita.
Kada je o potražnji začinskog bilja riječ, najviše idu bosiljak i menta (sladoledi, salate, čaj) a cijena jedne teglice kreće se od 12 do 15 kuna za sve (cijena ovisi o trgovinama) dok je miks jestivog cvijeća (prodaju ga po 50 grama) 30 kuna. Nemaju ga po sortama iako to namjeravaju ubuduće selektirati, no za sada im nije svrsishodno. Ljeti njihove proizvode ponajviše traži Dalmacija a Zagreb u ostatku "kalendara" uključujući i nastupajuće blagdanske dane. Planovi za budućnost, kažu nam majka i sin, svakako su proizvodnja im sadnica u cijelosti kao i kompletan plastenički uzgoj biljaka.
Foto: arhiva obitelji Kencek
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
