Prirodna ograničenja iznjedrila model čuvanja žitelja u ruralnim prostorima Austrije

Unutar mandata koji traje cijelu drugu polovicu ove 2018. godine Austrija predsjeda Vijećem EU.  Od njenog pristupanja EU-u 1995., ovo je treći put da je ova zemlja na čelu Vijeća EU-a, nakon 1998. i 2006.

Prioriteti austrijskog predsjedništva motivirani su njegovim motom: "Evropa koja štiti", ali tu poziciju oni koriste i kao prigodu za utjecaj na poljoprivredne teme. Poznato je kako je veći dio Austrije unutar planinskog masiva Alpa, a time je i veliki dio ovdašnjih farmera u prostoru definicije otežanih uvjeta gospodarenja. Upravo razvoj tih politika bio je fokusom njihovih aktivnosti u zadnjem desetljeću.

Zanimljivo je kako u novije doba ova država nema samostalno ministarstvo poljoprivrede, već je taj sektor u sklopu ministarstva turizma i održivosti koje obuhvaća: okoliš, poljoprivredu, šumarstvo, vodno gospodarstvo, turizam, energiju i rudarstvo. U prijašnjim ciklusima vladanja to je ministarstvo imalo i naziv Ministarstvo života.

Kako bi sustav potpora bio što pravičniji razvili su složeni koncept bodovanja temeljem kojeg svako gospodarstvo prima novčanu pomoć ukoliko se nalazi na područjima u kojima je djelovanje poljoprivrednika na bilo koji način zahtjevnije od prosjeka. Primjera radi, čak i ravničarski dio (istok Autrije) uz granicu s Mađarskom bio je tretiran kao takva zona, zbog povjesnih razloga kada je tu bila granica željezne zavjese, a Mađari tada pod utjecajem istočnog bloka.

Koliko je učinkovit njihov sustav potpora govori podatak da su u zadnjih 20 godina bilježili pad broja proizvođača, ali sa ponosom ističu kako su u ruralnom prostoru zadržali njih oko 90%, odnosno da je broj farmera u dva desetljeća opao za 10%.

Polovica poljoprivrednog zemljišta (2 miliona hektara) ove zemlje nalazi se u brdsko-planinskim područjima, a Austrija je i vodeća u segmentu proizvodnje organske hrane u EU jer je čak 20% zemljišta pod sustavom eko certifikacije poljoprivrednog proizvoda.

255 miliona EUR-a  iz drugog stupa za kompenzacijske mjere 

Lukas Weber iz resornog ministarstva predstavio je podatke njihovog sustava potpora, sa posebnim naglaskom na kompenzacijske mjere temeljem prirodnih ograničenja. "U sustavu ove potpore imamo 82.510 gospodarstava, a 73% ovih farmi drži stoku i upravo tu odlazi najveći dio novca iz ove mjere. Sustav potpore je koncipiran na taj način da čuva našu tradiciju, a prednost daje onima koji drže životinje. Jer što će nam pašnjaci, ako na njima nema životinja?“

Kaže kako je cijelu karijeru proveo u provedbi poljoprivrednih politika, ali da kako god one izgledale, poljoprivrednik će uvijek reći da nisu dovoljno dobre. "Uvijek postoje skupine koje smatraju da druge ne zaslužuju toliko u odnosu na njih. Ako povećamo za ekološku, onda reagiraju iz konvencionalne i obrnuto.“

Njihov sustav bodovanja prema kojem se određuje dodatak po hektarima podjeljen je u dvije grupe: Topografska ograničenja te Tlo i klima. Maksimalni broj bodova iznosi 540, ali on je samo teoretska vrijednost.

Proizvođači se samocjenjuju putem za to predviđenih obrazaca koje potom validira i kontrolira njihova nadležna Agencija za plaćanja te određuje konačni broj bodova.

Naknada se obračunava po hektaru, ali uz primjenu načela umanjenja. Za prvih 10 hektara isplaćuje se puni iznos, koji se smanjuje sve do maksimalnih 70 iza čega nema isplata za površine iz ove mjere.

Ova mjera obuhvaća čak 70% svih austrijskih poljoprivrednika kroz koju im se svake godine isplati ukupno oko 255 miliona EUR-a (gotovo 500 miliona KM). Austrija u registru poljoprivrednika ima 165 hiljada farmera, dok 32.000 njih nosi i znak 'eko'.

Predstavnici ministarstva kažu kako se u zadnje vrijeme i sve više ratara odlučuje preći u sustav ekološke proizvodnje, a najviše njih je među onima koji su odustali od uzgoja šećerne repe.

Mala eko farma u Austriji godišnje dobije 25.000 EUR-a potpore

Kako funkcionira sustav ove potpore može se vidjeti na primjeru obitelji Wagner koja vodi eko farmu Ebenbauer. Njihovo gospodarstvo nalazi se u gorju, na nadmorskoj visini od 685 metara te pripadaju području s prirodnim ograničenjima. U sustavu potpora imaju 30-ak hektara zemlje od čega najviše pašnjaka te 5 hektara šume. Na farmi drže 18 mliječnih krava, 12 junica u tovu te nešto svinja, ovaca i peradi za vlastite potrebe. U novije vrijeme fokus prebacuju na turizam, a nova generacija preuzima poslovanje. Naime Wagnerovi imaju 4 kćeri.

Godišnji prihod ove farme sve je manji od poljoprivrede, ali to zato nadoknađuju turističkom ponudom i novcem iz sustava potpora.

Njihova farma ima 144 boda na temelju prirodnih ograničenja, a svake godine na konto toga dobiju 5.523 EUR-a (cca 10.000 KM). Za prvih 10 hektara koristi se sljedeća formula: 2,10€ * 144 + 65€ što daje 367,4€/hektaru površine. Kasnije se koeficijent drastično smanjuje pa se njegovi dodatni hektari obračunavaju na način (od 11 do 30ha koeficijent je 0,38€) 0,38€*144 + 65€ što daje 119€/ha.

„Ukupno naša farma na godinu dobije do 25.000 EUR-a kroz sustav nacionalnih i EU potpora. Dio toga dolazi od izravnih plaćanja (po ha površine i UG op.a.), dodatno dobijemo cca. još toliko za organsku proizvodnju, a nešto i iz kompenzacijskih mjera temeljem naših bodova za otežane uvjete. Primamo i nešto malo potpora iz nacionalnih fondova“. Rekao je Gottfried Wagner vlasnik eko gospodarstva Ebenbauer.

Čuvar ruralnog prostora

Iz primjera isplate ovog austrijskog farmera poljoprivrednik je definiran kao proizvođač, ali i kao čuvar prostora i kulturnog nasljeđa te na koncu i turistički djelatnik. Vidljivo je to i iz strukture iznosa isplaćenih potpora.

Koliki god oslonac ovaj farmer imao u sustavu financijske pomoći, još je veći onaj domaćeg gosta. On favorizira i kupuje domaće proizvode, a provodeći vikende i praznike na ovim planinama i financijski i moralno podupire napore žitelja sela.

Poljoprivrednik možda i nije najbolja riječ za današnje stanovnike ovih krajeva. Jer oni su i proizvođači i prerađivači i domaćini, a ponajviše čuvari ljepota svog zavičaja.