Fragmenti šumaraka i živica treba da postoje između poljoprivrednih površina. Kako za ptice, ove parcele su značajne i za insekte koji su polinatori i time aktivno pružaju ekosistemsku uslugu.
Koliko je priroda i živi svijet u njoj u međusobnoj neraskidivoj vezi, mnogi su primjeri. Jedan od njih koji je naročito važan za poljoprivredu jeste značaj ptica i njihovih staništa u blizini usjeva. O ovome smo govorili sa doktorandom biologije i ekologije, Leom Velajom.
Među korisnim članovi agrobiocenoze za čovjeka, odnosno poljoprivrednog proizvođača su ptice grabljivice i lisice jer u prosjeku pojedu najviše štetnih članova ovog ekosistema.
Kako privući ptice i učiniti ih saveznicima u poljoprivredi?
"Ptice grabljivice su izuzetno važni članovi održavanja balansa broja populacije glodara, koji se karakterišu kao štetočine na poljoprivrednim usjevima. Tokom gnijezdeće sezone one se intenzivnije hrane, te u tom periodu desetkuju populaciju glodara. Vrste koje mogu često da se vide su mišar - Buteo buteo, obična vetruška - Falco tinnunculus, kukumavka - Athene noctua", kaže Velaja.
Glavno pitanje je kako ih sačuvati i njihovo prisutvo koristiti umjesto na primjer, insekticida? Mnogi stručnjaci ekologije smatraju da će postojanjem mozaičnih staništa i nekrčenjem šumaraka, najprije doprinjeti, povećanju populacije korisnih ptica u poljoprivredi. Tačnije, ekologija pod terminom 'mozaičnost staništa' podrazumijeva više različitih tipova staništa (njive, pašnjaci, livade, fragmenti sa žbunjem i drvećem).
EK predlaže: 50% manje pesticida, 20% đubriva, ali i poticaji za eko proizvodnju?
"U potpunosti podržavam koncept takvog staništa, koji daje šansu svima za opstanak. Ovaj scenario je malo nevjerovatan, gledajući samo Europu gdje je uvedena CAP politika, u potpunosti se gubi značaj ovog koncepta. Intenzivna poljoprivreda dovela je do drastičnog pada u brojnosti populacija ptica svih grupa. Mišljenja sam da poljoprivreda može da pruži dobre rezultate, a da ne bude intenzivnog karaktera."
Tako razmišljaju i drugi stručnjaci iz oblasti ekologije, ali i poljoprivrede pa iskustva pojedinih zemalja pokazuje da poljoprivreda i na manjim gazdinstvima može biti jednako uspješna i unosna. Ono što odbija ptice osim velikih tabli parcela na kojima se najčešće ne ostavljaju živice sa rastinjem, jeste i 'agresivna' mehanizacija kojom se sprovodi kosidba za vrijeme gnjezdeće sezone, smatra naša sagovornica.
"Fragmenti šumaraka i živica treba da postoje između poljoprivrednih površina jer predstavljaju sklonište, mjesto za gnjezdenje, mjesto sa ishranu, budući da ove fragmente naseljavaju insekti. Kako za ptice, ove parcele su značajne i za insekte koji su polinatori i time aktivno pružaju ekosistemsku uslugu", smatra Velaja.
Pitali smo, na koji način mogu da se privuku ptice, a da se ostvare sve agrotehničke mjere u poljoprivrednoj proizvodnji?
"Najprije, treba uspostaviti i održavati postojeća mozaična staništa, redukovati upotrebu pesticida, koristiti organske preparate ili biološke predatore. Zatim, uspostaviti režim košenja na pravilan način, od centralnog dijela kruženjem (ne linijski), kako bi životinje mogle pobjeći, kontrolisati rane usjeve, zbog gnjezda koja se nalaze u zemlji. Važno je izbjegavati postavljanja otrovanih mamaca za divlje životinje jer oni onda postaju plen grabljivica koje su zapravo regulator brojnosti sisarskih štetočina", kaže sagovornica Agrokluba i dodaje da treba izbjegavati primjene intenzivne ispaše, sa težnjom ka pomjeranju mjesta ispaše.
Tagovi
Autorica
