Zlatko Marinković iz Stajićeva na površini od jedanaest hektara uzgaja ratarske kulture kao što su pšenica, spelta, soja, beli kukuruz. Posadio je i lešnike, a u planu mu je sopstvena prerada žitarica.
U mestu Stajićevo kod Zrenjanina nalazi se gazdinstvo Marinković. Na površini od jedanaest hektara uzgajaju ratarske kulture kao što su pšenica, spelta, soja, beli kukuruz. Imaju sadnice lešnika, a u planu im je sopstvena prerada žitarica. Njihov organski svet raste iz godine u godinu.
"Još od malih nogu sam zavoleo poljoprivredu, jer se moja porodica njom bavila. Nakon povratka iz vojske, opredelio sam se za rad u poljoprivredi. Gajio sam ratarske kulture, prvenstveno pšenicu, kukuruz i suncokret. Potom mi se otac razboleo od raka i tu je počelo moje interesovanje za zdravu hranu. Prvo sam počeo da sejem u svojoj bašti povrće bez primene hemije, veštačkih đubriva i domaća semena. Ubrzo sam uvideo da ta hrana ima drugačiji ukus, miris, izgled", priča svoju priču Zlatko Marinković.
2009. godine uveo je prve parcele, nešto preko jedanaest hektara, u proces sertifikacije za organsku proizvodnju. Tada je počeo da seje i druge kulture, speltu, žuti kukuruz osmak, staru pšenicu, heljdu, proso, raž, soju, a u planu mu je i kamut. Od 2015. godine zasadio je jutro i po lešnika i uveo još 10 jutara u proces konverzije. Razmišlja i o sejanju povrća, a u radu mu pomažu supruga i majka.
Zlatko se na njivi oseća ispunjeno i srećno, a osim ljubavi prema poljoprivredi, gaji i ljubav prema inovacijama u ovoj oblasti.
"Trudim se da unosim novine u proizvodnju - od obrade zemljišta do preparata. Recimo, na nekim parcelama sam izbacio oranje , a na nekim delimično koristim plug svake treće ili četvrte godine. Umesto pluga koristim gruber, dubina obrade ne prelazi 20 cm, а nekad i manje. Prevrtanjem zemljišta se uništavaju korisne bakterije iz zemljišta, koje stvaraju plodnost”, objašnjava Zlatko svoj način proizvodnje.
Koristi sredstva prirodne zaštite, kao što je zelenišno đubrenje. Kaže da će ove godine usejati belu ili crvenu detelinu u pšenicu, da bi uneo prirodan azot u zemljište. Koristi i stajnjak, najčešće dobro zgoreo od goveda. Od sredstva zaštite koristi sredstva na bazi bilja, komposti čaj, plavi kamen.
Zlatko kaže da je pogrešno da se gleda samo finansijski efekat bavljenja organskom proizvodnjom, jer je ova delatnost više od toga.
“Mislim da država nema dovoljno sluha za organsku proizvodnju. Svako od nas treba da se menja, jer promena kreće od pojedinca, ne od vlasti”, dodaje on.
Zlatko robu prodaje isključivo na veliko, firmama iz Srbije, ali najviše bi voleo da proda sve u njegovom mestu, da bi, kako kaže, ljudi u njegovom selu bili zdravi. Želja mu je da krene u proizvodnju brašna i hladno ceđenih ulja. Udruživanja su prema njegovom mišljenju dobra, ali ne samo iz ličnog interesa i interesa pojedinaca, nego za dobrobit celog društva.
Zlatko se finansira uglavnom sam, iz sopstvene proizvodnje, a do sada nije učestvovao na konkursima.
Foto: Zlatko Marinković
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka