Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pečurke
  • 12.01.2019. 16:30

Uzgajanje bukovača u selu Tripkova

Radišići iz sela Tripkova proizvode pečurke iz 600 džakova i kažu da je to sasvim dovoljno za jedan porodični posao.

Foto: Zvezdana Gligorijević
  • 1.431
  • 161
  • 2

Penzionisani vatrogasac Blagoje Radišić u užičkom selu Tripkova napravio je malu farmu za proizvodnju pečurki bukovača. Celo poljoprivredno domaćinstvo se vodi na njemu, a u poslu mu pomažu sin Janko i otac Milenko. Tehnologiju proizvodnje bukovača Blagoje je preneo i na teritoriju Hrvatske i Makedonije.

Proizvodnja počela u garaži

Proizvodnjom bukovača Blagoje je počeo da se bavi 2007. godine. Tada tih pečuraka nije bilo u Užicu i uopšte na tržištu. Prvih 10 eksperimentalnih džakova napravio je u garaži porodične kuće u Užicu. Kada je video da mogu da rađaju, nastavio je da širi proizvodnju.

"Prilagodio sam uslove u garaži, a zainteresovanih kupaca je bilo odmah. Proizvodnju sam povećao na 20 do 50 džakova i sada, posle 12 godina, proizvodim pečurke iz 600 džakova. To je sasvim dovoljno za jedan porodični posao", kaže Radišić.

Uzgajali su Radišići u iznajmljenom prostoru i hiljadu džakova, ali shvatili su da je to mnogo. Proizvodnju su potom premestili u selo Tripkova. 

Radišići
Porodični posao

Proizvedu tri do četiri tone u sezoni

Ovde se sada nalazi kompletna proizvodnja, od skladištenja slame i sejanja pečurki, do krajnjeg proizvoda. Kako kaže Blagoje, može da se proizvode tri do četiri tone u sezoni, zavisno od vremena.

"Slama mora biti čista i mirišljava. Ove godine smo imali problema oko nabavke slame, jer je kvalitet bio strašno loš. Zatim se slama secka na dužinu od tri do pet centimetara, koju stavljamo u kaveze i tako je kuvamo u kazanu od 3.000 litara na određenoj temperaturi pola sata. Na taj način se izvrši pasterizacija. Posle te kaveze dizalicom dižemo i ostavljamo da se iscede do sutradan. Tako pripremljena slama ide u mašinu za pakovanje. Prošli smo mnogo toga, dok nismo došli do ovog načina spremanja slame, pa čak smo ručno sabijali slamu u džakove i ručno zasejavali, te su radila tri do četiri čoveka. Sada ide sve brže i džak je kvalitetniji, a čovek se ne umori", objašnjava uzgajivač.

Dodaje da zasejani džakovi potom idu u posebnu prostoriju, koja se zove prorastalište. Ta prostorija mora da bude mračna, zagušljiva, retko je treba provetravati i temperatura u njoj mora da bude od 22°C do 25°C. Temperatura nikako ne sme da pređe 32°C, jer ih tada uništi, a ako je niža, razvijaju se druge bakterije i plesni. Na ovoj temperaturi pečurka mnogo brže raste.

Bukovača
Zasejani džakovi potom idu u posebnu prostoriju, koja se zove prorastalište

"Za 15 do 20 dana, što opet zavisi od vremena napolju i uslova unutra, bude završeno prorastanje. Džakovi su pobeleli i takvi idu u prostor gde rastu. Napravili smo posebne objekte i kačimo ih o kuke. Tako lakše rastu, a lakše je i za branje. Taj prostor je površine 100 kvadrata i 80 odsto je pod zemljom. U hladnom periodu zagrevamo vazduh, koji ubacujemo iz staklenika kroz ispuste za ventilaciju. Pečurke kada počinju rast uvek treba da imaju svež vazduh, ali ne mnogo hladan. Takođe, pečurke u tom prostoru moraju da imaju stalno svetlo, koje im obezbeđujem preko sijalica. Temperatura treba da bude stalna, od 15°C do 18°C. Na 5°C pečurke mnogo sporo rastu i budu male i tamne, dok na 25°C brzo poraste i bude svetla i suvlja. Neophodno je obezbediti i vlažnost vazduha. Ako je vlažnost velika, one su teže i gnjecave", ističe Radišić.

Od momenta smeštanja u rastilište, za desetak dana počinju da niču. Potom, za sedam dana dostignu optimalnu veličinu, koja je najlepša za jelo. Kada je sve u redu, 35. dan se beru od trenutka kada su posejane. Nekad to bude duže zbog hladnoće. "Znači, osnovno je da se usklade temperatura, ventilacija, vlažnost i svetlost. Pečurke su najbolje kada im je prečnik deset cm, kada je savijena na dole i neke sive boje", savetuje Blagoje.

Najveća prodaja za vreme posta

I posle više od deset godina, Radišić svaki dan nešto novo nauči o bukovačama. O njima se ne zna mnogo, i kako kaže, ova pečurka raste kao biljka, ali po sastavu ćelije je životinja. Rod pečurki uglavnom planiraju da stigne za božićni i vaskršnji post, jer je tada najveća prodaja, mada se prodaju i van posta, jer su idealne za jelo u kombinaciji sa mesom ili nekim drugim mrsnim jelom.

"Pripreme i zasejavanje počinje u septembru i 1. decembra su spremne za branje. Pripremamo po 150 džakova na deset dana, tako da ih imamo kontinuirano do Božića. Tako isto krećemo sa novom turom na proleće za vaskršnji post. U međuvremenu džakovi imaju drugo i treće kolo i tako traje do leta, do juna ili jula. Već vrućine im ne odgovaraju. Mnogi nas pitaju zašto ne ubacimo klimu zbog leta. To ne dolazi u obzir, jer klima u sebi ima razne bakterije i mogu da naprave velike štete", izričit je sagovornik.

Upakovane bukovače se čuvaju na plus 2°C, ali ih često u prodavnicama drže na sobnoj temperaturi, pa se dešava da one pečurke koje na sebi imaju spore, na temperaturi od oko 20°C, iako su upakovane, počinju da se razmnožavaju i za 10 dana nikne druga pečurka. Ali, većina se odmah proda. 

Mašina
 Na jednoj od mašina mogu da spreme 2.000 džakova

Napravili sami mašine za proizvodnju

Mašine za proizvodnju su sami napravili. Na jednoj od mašina mogu da spreme 2.000 džakova, a i napravili su i mašinu za džakove, seckanje slame i dizalicu. Za 120 do 150 džakova potrebno je oko 70 bala ili jedan tamčić slame. Skuvana slama u kavezu, u kome stane šest do sedam bala, teška je 300 kg i kavez podižu dizalicom. Do sada su pravili mašine za Zenicu, Novi Sad, Valjevo, Čačak, Vršac, a sada i za Makedoniju i Hrvatsku. 

Glistenjaci 

Da bi zaokružili proces proizvodnje, Radišići uzgajaju gliste. Kako kažu, od početka su želeli da imaju proizvodnju koja nema hemije, da bude zdrava i da nema otpad, kako ne bi zagađivali prirodu. Tako su nabavili dve kese kalifornijskih glista i napravili dva glistenjaka. Sada je pod glistenjacima oko 200 kvadrata.

"Gliste se svaka tri meseca razmnože duplo. Imamo ponekad viška glista. Njih naberemo i stavljamo ih u džakove i dajemo ih ljudima. Inače, džak sa slamom, kada završi sa rađanjem, ide kalifornijskim glistama. Ne skida se najlon i gliste polako ulaze u njega. Džak na glistenjaku stoji tako šest meseci i za to vreme gliste ga napola pojedu i tada sklonimo najlon. Potrebno je godinu dana da jedan džak prerade. Na glistanjake stavljamo sve kućne otpatke, kao i pokošenu travu oko kuće, otpad od pečurki. Svakog proleća vadimo kvalitetan humus, koji je četiri do pet puta kvalitetniji od stajskog đubriva. Nekoliko džakova tog humusa zamenjuje prikolicu stajskog đubriva. Esktra je za cveće, voće i povrće. Čak se i dobro rastvara u vodi i može da se prska, a biljka ga koristi preko lista. Opredelili smo se za gliste, jer pečurke ne vole blizinu drugih životinja. Kada bi držali svinje ili krave, stajsko đubrivo bi proizvodilo neke svoje pečurke, čije bi spore mogla da unište džakove", zaključuje Blagoje Radišić.


Foto prilog


Tagovi

Pečurka Bukovača Prorastilište Kalifornijske gliste Humus Glistenjak Blagoje Radišić Tripkova


Autorka

Zvezdana Gligorijević

Više [+]

Novinar više od 20 godina. Kao dopisnik pokriva veliki deo Zlatiborskog okruga - Užice, Zlatibor, Bajinu Baštu, Arilje, Požegu, Kosjerić, a ponekad i ostale opštine Zapadne Srbije.