Trnovit put do kamilice: skupili papire - stopiran natječaj, divlje svinje poharale kukuruz i soju...

"Naš OPG  postoji od 2003. godine kada je moja pokojna majka Katarina bila nositelj, a ja član. Nakon 9 godina sam preuzeo gospodarstvo i uzeo prvih 15 ha zemlje u najam. Posijali smo kukuruz u konvencionalnoj proizvodnji i uvidjeli da od te proizvodnje nema zarade. Naime, nismo bili u sustavu PDV-a pa tako nismo imali niti mogućnost povrata pretporeza za investicije. Sve u svemu, ta proizvodnja je bila preskupa i morali smo razmišljati što i kako dalje", kazuje nam Josip Slama iz općine Velika Ludina, nositelj istoimenog OPG-a.

Prve dvije godine urod im uništile divlje svinje, ali nisu odustali

Iste godine je na području općine pronašao tri zarasle parcele koje su ga zainteresirale. Radilo se o tri table, ukupno 54 zapuštenih hektara. "Krenuli smo sređivati dokumentaciju za navedenu zemlju, ali u to vrijeme je za ministra došao Tihomir Jakovina i stopirao sve natječaje vezano uz poljoprivredno zemljište. Prve dvije godine smo posijali tako reći na silu jer nismo imali nikakav papir", negoduje Slama koji tada nije zemlju mogao upisati u ARKOD pa prema tome niti dobiti poticaje na plavi dizel.

"Svejedno smo posijali misleći: Pa šta bude! A bilo je svašta, samo ne dosadno. Tako smo prve godine imali kukuruz, pojavile se divlje svinje i uništile 80% usjeva. Druge godine posijali smo soju, dogodila se opet katastrofa - svinje uništile sve. Nakon te dvije sjetve ostali smo dužni dobavljačima 150.000 kuna i poreznoj 90.000 kuna", opisuje nedaće s početaka bavljenja poljoprivrednom djelatnošću.

Izuzetno zadovoljni suradnjom s domaćim otkupljivačem

Upornost se ipak isplatila i dobili su privremeni ugovor za zemljište. Nakon što su se uspjeli upisati u ARKOD, počeli su razmišljeti o novim kulturama koje bi bile profitabilne. "Pronašli smo egzotično voće, hren, čili papriku i mnoge druge proizvode, ali sve je to bilo na klimavim nogama. Ušli smo u ekološku proizvodnju sa 60 hektara i krenuli u sjetvu kamilice. Našli smo domaćeg otkupljivača koji nam je pomogao u sufinanciranju opreme za berbu. Shvatili smo da imamo ozbiljnu firmu koja nas prati u proizvodnji što nam je bio veliki poticaj da ozbiljno i puni samopouzdanja krenemo u novu poljoprivrednu avanturu", zadovoljan je Slama.

Savjetovali su se s kolegama koji su dotad već surađivali s istim otkupljivačem i saznali da su svi redom zadovoljni. Eto, šesta je godina kako su se okrenuli ekološkoj proizvodnji i kamilici koja im je glavna kultura te zauzima oko 35 ha (60% proizvodnje). Uz kamilicu još siju i stare sorte uljarica (lan, konoplju, soju), sikavicu, proso i pšenicu. Izgradili su skladišne prostore za veći dio proizvodnje, ali u dogovoru s otkupljivačem suhu kamilicu kontinuirano odvoze u njihova skladišta. Što se tiče sjemena, ono im ostaje iz vlastite proizvodnje. Eventualno dokupljuju od svog otkupljivača i prerađivača.

Okreću se obnovljivim izvorima energije

Trenutno razmišljaju o kupnji destilatora za eterična ulja jer dobivaju upite za ulje kamilice iz njemačkih farmaceutskih tvrtki. "Uredili smo, odnosno prenamijenili postojeće prostore u sušare koje su na lož ulje, ali planiramo ih modernizirati. U postupku smo izgradnje solarne elektrane za vlastite potrebe pa bi fosilna goriva izbacili iz proizvodnje i okrenuli se obnovljivim izvorima energije. Prošli smo i na mjeri LAG-a Moslavina za nabavku strojeva za osnovnu obradu i transport", doznajemo od obitelji Slama.

U domaćinstvu živi sa suprugom Vedranom, njihova tri sina (Matej, Luka i Valentin) te ocem Josipom po kojem je dobio ime. "Na imanju pomažu svi, ali kako svatko od nas u životu ima svoj put, tako su i naša djeca odlučila ići svojim. Nemaju želju raditi u poljoprivredi tako da ćemo već ove godine morati za stalno zaposliti barem jednu osobu, dok u sezoni berbe moramo uzeti još 4-5 ljudi", govore.

Povećanjem površina mogli bi dodatno zapošljavati

Po uzoru na njemačke i austrijske poljoprivrednike koje su obišli, a koji se bave uzgojem ljekovitog bilja, puno ulažu u modernizaciju cijelokupnog procesa sušenja, pakovanja i skladištenja, s ciljem da ljudski rad svedu na minimum.

"Planiramo i povećanje poljoprivrednih parcela, ali zbog naše administracije i loše poljoprivredne politike zemlja stoji zapuštena - nitko je ne može dobiti na korištenje bez natječaja. Primjer su dvije nama susjedne table, svaka cca 24 ha, koje stoje neobrađene već tri godine jer je prijašnjim korisnicima raskinut ugovor. Danas si ne možemo dozvoliti da uđemo u zemlju bez papira jer to vuče za sobom prijavu za uzurpaciju državnog poljoprivrednog zemljišta i nemogućnost javljanja na sljedeće natječaje. Ponavljam, planiramo povećati površine za još barem 50 ha i to bi nam bilo dovoljno za dugoročnu proizvodnju. Tada bi mogli zaposliti još barem dvije-tri osobe u stalni radni odnos", otkrivaju nam planove.

Nije lako, novci ne padaju s neba, ali su zadovoljni i puni volje za daljnji rad

Poticaji su dosta izdašni i puno pomažu ako se usmjere u pravom smjeru, smatraju. "Nažalost, puno ljudi ulazi u ekološku samo radi poticaja i to stvara ružnu sliku o tom vidu poljoprivrede. Ja sam najsretniji kada me nazovu iz drugih županija s planovima za eko proizvodnju pa pitaju za savjet jer je naš OPG prepoznat kao jedan od onih koji se ozbiljno bave ovim poslom", kaže Slama.

Vezano za vrijeme i vremenske neprilike, smatra da svi moramo biti svjesni da se klima mijenja i da se moramo proizvodnim kulturama tome prilagoditi. "Konkretno, u našoj proizvodnji je nedostatak padalina u rujnu i listopadu kada se sije kamilica, a druga krajnost su svibanj i lipanj kada je berba. Tada je kiša na kišu pa smo prošle godine imali štetu od vode u visini 40% prinosa. Sve je plivalo i nije bilo moguće odraditi berbu. No bez obzira na sve, mi smo zadovoljni. Imamo dovoljno sredstava za život i mogućnost ulaganja u modernizaciju postojeće infrastrukture i strojeva što znači da nije tako loše, događa se neka promjena u poljoprivredi. Nije lako, novci ne padaju s neba, ali sve u svemu smo zadovoljni i puni volje za nove uspone i padove. Nadamo se ipak češćim usponima", duhovito i iskreno priznaje Josip Slama.