'Šinjorina smokva': jedan od prvih domaćih eko proizvoda kojem i dalje stižu priznanja

Nakon 16 godina upornog rada, gdje je bilo više uspona, ali i onih nešto manje lijepih trenutaka, OPG Sandre Babac iz Poljica u zaleđu Zadra, dobio je ovih dana priznanje Grada Zagreba 'Plavi ceker' za brend 'Šinjorina smokva'. Nagrada je to jednom od prvih eko domaćih proizvoda na hrvatskom tržištu, koji je polako stasao, a sada ga prati i Šinjorina dunja, maraška, šljiva i mandarina.

Naime, eko proizvode njezina OPG-a godinama srećemo na raznim sajmovima u Zagrebu, iako neki od njih nisu uspjeli opstati, ali ide hrabro dalje te tako gleda i na ovu krizu uslijed pandemije koronavirusa. "Imamo luksuzni proizvod, u prvom redu vezan za turistički sektor koji se prvi našao na udaru krize te sad treba preživjeti ovu godinu", kaže Sandra, koja je kao i suprug Alan Damjanić, akademska građanka, ali i certificirani turistički vodič za Dalmaciju.      

Brend voćnih pekmeza Šinjorina

Upravo u spoju ekološke poljoprivrede i autohtonog turizma u unutrašnjosti, vide svoju budućnost. Ali iako smokvu nazivaju kraljicom Mediterana, ona je već dugo u Dalmaciji u sjeni tržišno profitabilnije masline i vinove loze. Osim toga, najveći je gušt pojesti je doista svježu, tek ubranu. No, bez obzira je li svježa, sušena ili prerađena, smokva je hranjiva, bogata šećerom, vitaminima, mineralima i antioksidansima.

Sandra je svoju priču, uz odluku da se preseli s obitelji iz Zagreba i napusti televizijsko novinarstvo te posveti poljoprivredi na OPG-u, započela još 2004. kada je vidjela nekoliko smokava u svom dvorištu, a koje 'nije znala pošteno ni ubrati' i pomislila kako bi od njih mogla nešto napraviti. Na maminom šporetu skuhala je prve staklenke pekmeza, kojih sada zna biti više tisuća godišnje, ovisno o godini, odnosno berbi. Rezultat je bio toliko dobar da je u dogovoru s obitelji posadila prvih sto stabala smokava, što lokalna sredina, iako je Sandra rođena Zadranka, nije odmah prihvatila s odobravanjem, jer zašto saditi nešto što samo niče?  

Tada je počelo trogodišnje prijelazno razdoblje za dobivanje eko certifikata. Još 2007. njezin OPG našao se među pionirima domaće eko poljoprivrede, koja je dugo godina tražila svoj put do većeg tržišta.

"Godinu ranije posadili smo još 270 stabala, a do 2009. uz još stotinjak smokava posadili smo i preko 200 stabala dunja. Ciljano uzgajamo radi prerade, dakle, nismo klasični OPG koji, ako ne proda voće od prethodnog dana, ide u preradu da sirovina ne bi propala. Proizvodnja pekmeza nam nije usputna djelatnost već smo 2012. izgradili mini-pogon, i uz pomoć IPARD-a, opremili", napominje Sandra dodajući da ugušćuju voće do određene konzistencije, bez dodanog šećera odnosno u staklenkama se nalazi isključivo ekološki uzgojeno voće i ništa više. 

Uz 500 stabala smokve, dvjestotinjak je eko dunja i višanja

Šest i pol kilometara u zaleđu Zadra nešto su zemlje dobili na korištenje, dio su kupili, a danas imaju malo više od tri ha površine rascjepkane na nekoliko dijelova i različitih lokacija. U međuvremenu su posadili još smokava tako da sada imaju oko 500 stabala, dvjestotinjak dunja i nekoliko višanja.

Bilo je to prije više od 15 godina pa se više ne sjeća točno koliko su u to uložili. Ipak, više je trebalo investirati u pripremu terena za sadnju i akumulacijskih bazena za vodu, te sadni materijal. No, tada su, prisjeća se, dobili poticaj za sadnju od Ministarstva poljoprivrede. Probali su i s kupinama, ali odustali jer se nije pokazala dobrom voćnom vrstom za to podneblje. 

"Imamo sirovinu vrhunske kvalitete koja nije tretirana kemikalijama u nasadu niti umjetnim gnojivima. Nažalost, nemaju sve i eko certifikat (šljiva, op.a.), no temeljna je postavka da je sve voće ekološki uzgojeno. Pritom napominjem da je svježe u optimalnoj zrelosti, a ne osušeno ili smrznuto. Ne koristimo poluprerađevine, ako nema dobre sirovine, ne radimo preradu", izričita je Sandra.

A kad je smokva u pitanju, ističe još jednu dodanu vrijednost: smješteni su blizu otoka Paga pa ih ‘češlja’ ista bura i sol, tako da smokvina pokožica bude pokrivena cvijetom soli. To daje Šinjorini smokvi jednu posebnost, baš kao što se paški sir razlikuje od ostalih sireva, kaže.

Mandarina najmlađa Šinjorina

Broj proizvoda je postupno rastao. Prva joj se pridružila Šinjorina dunja, a potom i višnja-maraška. Slijedila je Šinjorina šljiva te najmlađa mandarina. "Izvoza ima, ali su to male količine pa bi htjela dugoročno izgraditi stabilnu prodajnu mrežu za plasman zdravih proizvoda, tako da brand i proizvodnja nastave živjeti i kada više ne budem aktivna u ovom poslu", glasno razmišlja Sandra.   

Znaju skuhati sebi i marelicu, malinu, amulu, kumkvat i limun, ali još uvijek to nisu radili za tržište. Međutim, jednog od prvih eko domaćih proizvoda nema u eko trgovinama "Jer se trgovci ne žele odreći dijela marže već im je draže uvoziti jeftinije strane marmelade na kojima realiziraju veći profit", tumači Sandra. No, Šinjorine su prisutne na prodajnim mjestima sirane Gligora i Drniške tradicije, a nakon 10 godina mogle bi se uskoro vratiti i u jedan trgovački lanac. O tome se pregovara.

Pokrenula Festival smokava 

Uz vlastitu proizvodnju, voće kupuju i od kooperanata, a uzgoj mora biti ekološki. proizvodnja je, navodi, dosta neizvjesna jer ovise o vremenskim prilikama i urodu. Jedan od problema koji ih je pogodio je bio i veliki požar, kad je prije deset godina stradalo pola stabala. Osim toga, sezonska su proizvodnja, prerađuju dok je voće na stablu. Time su količine koje mogu proizvesti limitirane.

Šinjorina Smokva, odnosno Sandrin OPG, dobitnik je brojnih nagrada za kvalitetu i dizajn. "Nagrade su nam pokazatelj kvalitete rada, tim više što je riječ o kvaliteti u kontinutetu. Godinama dobivamo zlatne medalje i šampion smo splitske Intrade, međunarodne manifestacije poljoprivrednika Mediterana. No, i dalje mi se čini da smo dobro skrivana tajna na hrvatskom tržištu", odgovara Sandra na pitanje koliko znače nagrade u poslovnom smislu.

U želji da potakne afirmaciju ovo voća kao autohtone dalmatinske sorte, Sandra Babac pokrenula je i Festival smokava. Uz pomoć suradnika organizirala ga je punih 10 godina, te predala u ruke institucijama grada i županije kako bi ga nastavili i nadogradili. Ove godine trebao je u rujnu doživjeti 13. izdanje, ali korona se i ovdje umiješala pa, na žalost, nije održan.