Shumska farma Nikole Borića: Svinje preruju zemlju, kokoši zagrnu sjeme, pčele opraše

"Nedavno nam je izgorjela kuća koju smo izgradili od prirodnih materijala i u čijoj smo gradnji istinski uživali. No, ne tražimo sažaljenje jer će nova biti još brže sagrađena, s manje novaca, ali kvalitetnije jer imamo više iskustva. Dolazak na zgarište je bio šok, ali moramo naglasiti da nas je oduševila spoznaja da od kuće, osim nekoliko vreća stakla i čavala, nije ostalo ništa osim pepela i ugljena, što znači da nismo ostavili veliki ekološki otisak u prirodi. U pepelu se sad kupaju kokice, a ugljen jedu svinje", kaže Nikola Borić koji u svakom zlu vidi neko dobro pa tako i u nesreći koja je pogodila Shumsku farmu.

Nikola je s partnericom Zoranom i zahvaljujući povremenom uskakanju nekolicine prijatelja kuću gradio sam, i to bez ikakvog prethodnog formalnog znanja o toj problematici. Dimnjak je bio od blata, kuća od slame, pod hrastov, a krov od drvene šindre. Tog nesretnog dana je bilo dosta hladno pa su naložili jaku vatru. Pretpostavljaju da je dimnjak od topline popustio i vatra je uhvatila drvenu šindru.

Shumska farma kao sinonim za sinergiju u prirodi

Znate li što je Shumska farma? Radi se o obrtu za proizvodnju i trgovinu koji je nastao kao prirodan slijed višegodišnjeg uzgoja hrane na organski i ekološki način za vlastite potrebe. Farma je smještena u hrastovoj šumi Parka prirode Papuk na površini od 5 ha vrlo plodne i netaknute zemlje te se temelji na sinergiji biljaka, životinja i kukaca bez korištenja mehanizacije, umjetnih gnojiva i pesticida. Najbliže naselje udaljeno je 10 km. U početku su sitne viškove proizvoda dijelili prijateljima i obitelji što je ukazalo na veličinu tržišta i potražnje za takvim proizvodima.

Usmenom predajom u vrlo kratkom roku došlo je do iznimno velike potražnje za njihovim proizvodima, a zbog premalih viškova, da bi se zadovoljile potrebe Zagrepčana i zagrebačkih vrhunskih restorana, organiziran je klaster pod nazivom Made in Papuk koji okuplja više malih obiteljskih gospodarstava s istim principom rada.

Većina kooperanata nalazi se na širem području Parka prirode Papuk, a farma jednotjednom dostavom na kućni prag snabdijeva stotinjak obitelji, restorana i mesnica s ekološki uzgojenim sezonskim voćem i povrćem, pčelinjim proizvodima, mesom svinjetine i govedine, suhomesnatim i mliječnim proizvodima, slatkovodnom ribom, jajima, zimnicom, čajevima, orašastim i šumskim plodovima. Nekoliko proizvoda nosi oznaku ekološkog certifikata, no certificiranje im nije u prvom planu, bitna je kvaliteta proizvoda koji su uzgojeni na ekološki način. Cilj rada je boljitak cjelokupne zajednice malih proizvođača, a u vrlo kratkom roku, putem digitalnog marketinga i medija, došli su do velike baze potencijalnih kupaca koja svakodnevno raste.

Imaju i 'top bar' košnicu s pčelama koja se tradicionalno koristi u Keniji

"Kupci postaju svjesni kvalitete i podrijetla namirnica koje konzumiraju, te ako su u mogućnosti priuštiti si ih iz ovakvog načina uzgoja koji ima vrlo limitiranu količinu i sezonske proizvode, daju im prednost pred onima iz konvencionalnog uzgoja bez obzira na višu cijenu. Zanimljiva je činjenica da je oko 30% kupaca onih oboljelih od malignih bolesti ili osoba koji su na liječenju kemoterapijom. Tu su i oni koji imaju multiplu sklerozu, a to nije nešto što nam je bila ideja kada smo počinjali, jednostavno je tržište prepoznalo dobrobiti zdrave prehrane", zaključuje Borić.

Na farmi imaju pedesetak svinja pasmina mangulica, landras, durok, ali i miješane s divljom svinjom. Tu su još koze, guske, koke, psi, mačke, ribe i pčele, a svi zajedno žive u simbiozi i prijateljstvu. Imaju i 'top bar' košnicu s pčelama, koja se tradicionalno koristi u Keniji. Top bar ili Kenijska košnica se u mnogočemu razlikuje od LR košnice koja je u svijetu većinski zastupljena. Najveća razlika je u tome što se radi o najprirodnijem načinu pčelarenja, top bar košnica je vrlo slična duplji drveta, nema okvir s već umetnutim satnim osnovama, već pčele same rade saće na letvicama koje se kasnije vrlo lako mogu izvaditi. Društvo u ovakvom tipu košnice samo organizira svoj raspored i smještaj hrane i legla te pčelar s njom ima jako malo posla.

Sva živa bića na Shumskoj farmi žive u potpunom skladu i međusobno surađuju. "Svinje umjesto traktora preruju zemljište na kojem se planira sadnja, ručno se vrlo brzo i lako baci sjeme pa svinje pustimo još koji dan da sve izgaze i prekopaju. Zatim ih prebacimo na novi preponski pašnjak gdje ih čeka svježa trava, a iza njih kokoši još sve to malo zagrnu u potrazi za glistama. Uskoro dolaze na red pčele s oprašivanjem, nakon berbe slijede guske koje pojedu ostatke stabljika, a dok spavaju na vodi guske pak hrane ribu svojim izmetom. Riblji izmet sadrži puno kalija pa je voda izvrsna za zalijevanje biljaka i to je savršeni zatvoreni krug koji ima manji prinos od klasične poljoprivrede, ali je zato okus namirnica s naše farme neusporedivo bolji", smatra Nikola.

Pomoći se može naručivanjem proizvoda klastera, ali i volonterskim radom

A on je bio traženi trener prije no što se povukao živjeti u divljinu, po svim mjerilima 'civiliziranog' svijeta izuzetno uspješan mladi čovjek. Mnogi su se dugo pitali što ga je navelo na takav preokret u životu i je li ikad posumnjao u svoju odluku. "Nisam imao dvojbi oko izbora, to je bio logičan slijed događaja u mom životu. Smatram da bi svatko od nas s vremena na vrijeme trebao 'preokrenuti život naglavačke'. Još uvijek sam izvrstan trener, ali danas su mi interesi i prioriteti sasvim drugačiji. Volim učiti nove stvari i ne razumijem baš ljude koji ne razumiju mene", smije se dok puca od pozitive koja je stalno prisutna bez obzira na nedavne događaje.

Na farmi imaju pedesetak svinja pasmina mangulica, landras, durok, ali i miješane s divljom svinjom. Tu su još koze, guske, koke, psi, mačke, ribe i pčele, a svi zajedno žive u simbiozi i prijateljstvu. Imaju i 'top bar' košnicu s pčelama, koja se tradicionalno koristi u Keniji.

"Živi i zdravi smo kao i naše životinjice, a krov nad glavom imamo 10 km dalje, u gradu. Istina, jednostavnije bi bilo preko noći skupiti neku lovu i olakšati si život, ali želimo funkcionirati na principu samoodrživosti tako da nećemo ići linijom manjeg otpora. Jedina pomoć koja nam je prihvatljiva je kroz rad, proširenje poslovanja i zapošljavanje većeg broja ljudi te uključivanje u zadrugu novih malih obiteljskih gospodarstava koji rade i razmišljaju isto kao i mi.

Ukratko, ukoliko netko želi pomoći, bilo bi nam draže da se uključite u rad Shumske farme kroz narudžbe proizvoda, volontiranje te davanjem vlastitog 'know how-a' pa da svi zajedno, kao jedna velika obitelj, dignemo na noge ovaj dio Hrvatske", poziva Nikola Borić.

Novu kuću planira ponovno graditi od prirodnih materijala, s naglaskom na industrijsku konoplju koja je puno jeftinija, ali i nezapaljiva. "Način gradnje bio bi putem nekoliko akcija. Već sam ostvario suradnju s udrugom ZMAG koja okuplja organske vrtlare, praktičare primjenjivih tehnologija i ekološkog graditeljstva, dizajnere permakulture i ekološke aktiviste. U planu su radionice gradnje prirodnim materijalima u sklopu kojih bi mladima pokazali svu vrijednost života u prirodi i sklada s njom. Za nas, ući u novo poglavlje nove godine bez ikakvih materijalnih okova koji nas ograničavaju, zapravo je oslobađajuće iskustvo, a sve materijalno ponovno će, i u novom obliku, doći u pravo vrijeme", uvjeren je.