U Bugarskoj raste broj površina na kojima su zasijane krmne kulture, a kao rezultat povećanog interesa ekoloških uzgajivača stoke i proizvođača u mliječnoj industriji.
Poboljšanje zdravlja ljudi je jedan od glavnih ciljeva Ujedinjenih naroda u idućih 10 godina. Zdrava hrana je jedan od važnih činitelja koji utječe na fizičko i psihičko zdravlje. Tržište zdrave, ekološki uzgojene hrane raste i u Bugarskoj.
Ta je zemlja članica Europske unije od 2007. godine, a ondje se u posljednjih 10 godina povećao broj proizvođača ekoloških proizvoda sa 311 u 2008. na 6.660 krajem 2018. godine. Dakle, preko 20 puta.
Prema podacima bugarskog Ministarstva poljoprivrede, površina zemljišta tretiranog samo organskim gnojivima, povećala se za šest puta u posljednjih sedam godina. Posebno raste uzgoj svježeg povrća kao što je artičoka, luk, mrkva, zelena salata, cvjetača i brokula, lubenica, dinja, ali i jagoda te gljiva. Najveći rast, za 50% zabilježen je 2016. godine.
Čak raste proizvodnja kultura koje nisu tradicionalne za to podneblje, kao što je već spomenuta artičoka, ali i kivi. Iako na malim površinama, pokazatelj su napora ekoloških proizvođača da zadovolje potražnju na tržištu i da diverzificiraju ponudu.
I vinogradari se okreću ovoj vrsti proizvodnje. Danas u toj zemlji postoji više od 10 proizvođača ekološkog vina. Oni slijede pravila uzgoja grožđa regulirana od strane Europske unije, koja zabranjuje upotrebu gnojiva, herbicida, pesticida, fungicida i drugih sredstava. Kao takvi, pronašli su svoju tržišnu nišu.
Raste i broj površina na kojima su zasijane krmne kulture, a kao rezultat povećanog interesa ekoloških uzgajivača stoke i proizvođača u mliječnoj industriji.
Bugarska je, kako piše Emerging Europe, poznata po svojoj biološkoj raznolikosti i bogatom tlu. Ta zemlja ima sve prirodne preduvjete u kojoj će lokalnu eko poljoprivrednu proizvodnju pretvoriti u uspješan poslovni model.
Tagovi
Autorica
Maja Celing Celić
prije 4 godine
Slažem se. Čitam (a nikako da pročitam) knjigu koju je napisao jedan japanski poljoprivrednik koji opisuje kako se promijenila poljoprivreda u Japanu, posebno nakon 2. svjetskog rata. Piše o utjecaju mehanizacije, naravno upotrebi pesticida, ali i o tome što je danas eko poljoprivreda. Piše upravo ovo što ste vi rekli prvom rečenicom. Knjiga je iz '85. godine i mene srce boli kada pomislim koliko dugo sve to znamo, a silujemo zemlju za još i još. Neki će reći, treba nahraniti sve te ljude na svijetu. A to uopće nije istina. Koliko se samo hrane baci. Na koji je način zapad utjecao na, primjerice, prvobitne zajednice u Africi koje su se itekako znale i prehraniti i očuvati od bolesti bez nas. Prvo smo ih uništili, a sada pod isprikom da ih trebamo nahraniti od Zemlje pravimo mrtav planet.
Đuro Japaric
prije 4 godine
Eko poljoprivredu imali smo u vrijeme obrade zemlje sa životinjskim zapregama , motikama , vlastitim sjemenom . Ovo danas zvano ekološka poljoprivreda u velikoj je mjeri prodavanje demagogije . Ljudi su izmislili voće koje morate i preko 20 puta prskati itd . Jedino ekološki možemo imati pašnjake i prirodne livade , te dio starih sorata voća i nekog grožđa koje se ne prska ! Žitarice ( zob ) morate prskati protiv leme , pa onda takvu date stoci i jasno je da bez prskanja nekih insekata i sličnog nema proizvodnje !