Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je!

Nakon što je diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci - voćarsko-vinogradarski smjer, Aleksandar Bulović radio je u velikim potkozarskim voćnjacima i u poljoprivrednim ljekarnama u Lijevča polju. S obitelji uzgaja jabuke, kruške, šljive, breskve i drugo voće na površini od sedam hektara, a planira podizanje voćnjaka sa starim autohtonim sortama. Dobar povod za razgovor.

Kako ste kao mladi poljoprivredni stručnjak došli na ideju za pisanje knjige "Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je"?

To je knjiga koja konkretno govori o tome kako uzgajati povrće, voće i druge biljke bez upotrebe pesticida. Na ideju sam došao iz više razloga. Kao prvo, mnogi "vikendaši" i oni koji imaju bašće i voćnjake oko svojih kuća pitali su me kako da zaštite biljke, ali da ih ne tretiraju pesticidima. U početku sam govorio da to nije moguće i preporučivao sam konvencionalne pesticide. Onda sam se ipak kao agronom zainteresirao o načinu uzgoja biljaka na način kako su to radili naši preci. Drugi prijelomni trenutak se dogodio kada sam dobio prvo dijete 2012. godine i kada sam mu trebao kupiti voće i povrće za spravljanje kašica. Tada sam shvatio da većina proizvođača koristi prekomjerne doze pesticida i da ne poštuju karencu - period koji treba proći od tretiranja biljke pesticidima do trenutka berbe.

Poljoprivreda je postojala i prije nastanka pesticida

Kome je knjiga posvećena?

Knjiga je ponajprije posvećena mojoj obitelji - ženi Stanojki i sinovima Andreju i Marku. Smatram da je obitelj najvažnija građevna jedinica društva i da svaki uspjeh i neuspjeh potječe iz obitelji. Čovjek se odgaja i stvara u krugu obitelji. Inače, sadržajno je namijenjena svima, osobito mladim ljudima koji se okreću prirodi i organskoj proizvodnji u poljoprivredi. Nadam se da će im poglavlja Preparati na bazi biljaka, Organska gnojiva, Prirodni neprijatelji štetnika, Otporne sorte, Metode naših predaka i Dobri susjedi među biljkama, mnogobrojnim savjetima pomoći u proizvodnji zdrave hrane.

Osvrnuo sam se u prošlost i vidio kako su to radili naši stari. Poljoprivreda je postojala i prije nastanka pesticida. Ljudi su od antičkih vremena znali da se biljke, čija su sjemena natopljena u macerate određenih biljaka, bolje nose sa bolestima. Također, upotrebom umjetnih gnojiva populacija mikroorganizama se dovodi do minimuma, a oni su najznačajniji u razmjeni hranjivih tvari iz zemljišne otopine prema korjenovom sustavu. Upotrebom pesticida biljci se šalje poruka da se ne treba braniti svojim prirodnim mehanizmima, što dovodi do njenog slabljenja. Naravno, otopine biljaka kao što su kopriva, gavez, preslica, maslačak pospješuju prirodnu otpornost biljke pa se ona bez većih problema nosi sa napadima bolesti i štetnika.

Križanjem su stvorene neotporne biljke

Kroz tekstove u knjizi zauzimate se i za očuvanje starih autohtonih otpornih sorata voća i povrća, ali i za očuvanje biljne raznolikosti i okoliša?

Stare sorte u sebi nose gene otpornosti na bolesti, štetočine i utjecaje vremena (temperatura, vjetar, tuča, skladištenje). Međutim, u želji da dobije kvaliteta, kontinuitet i količinu (3K) čovjek je križanjem stvorio uniformirane, visokoprinosne, ali i neotporne biljke. Poznato je da je domaća šljiva požegača uništena virusom šarke koja je stigla s američkom šljivom stanley, koja je otporna na ovaj virus, što nam govori i o ratu za tržište koje vode velike kompanije. Inače, taj virus prenose lisne uši. Postoji još je jedan razlog zašto moramo očuvati stare autohtone sorte. To je činjenica da su nama naši preci stoljećima u naslijeđe ostavljali materijalnu i nematerijalnu baštinu. Zato ja često u ovo vrijeme pitam samoga sebe: Šta mi to ostavljamo našim potomcima u naslijeđe?

Prema Vašim dosadašnjim saznanjima, koliko je taj pokret organske proizvodnje hrane prisutan na području Bosne i Hercegovine?

Eko-pokret vezan za proizvodnju hrane u BiH postoji, iako nije razvijen. Navest ću primjer iz Donjeg Vakufa. Firma ESOF je najveći izvoznik organske hrane, koju su prodali unaprijed 15 godina, što je svakako briljantno. Također, postoje individualni registrirani proizvođači na teritoriju Banja Luke, Sarajeva, Visokog, Konjica. Mnoga seoska domaćinstva koja se bave tradicionalnom proizvodnjom hrane, a koju prodaju na tržnicama, su ustvari proizvođači zdrave hrane, a da to i ne znaju. To sam imao priliku da vidim na tržnici u Trebinju gdje ljudi prodaju sorte povrća i voća koje samo tu postoje, a na pitanje o čemu je riječ, dobivao sam odgovor "domaći - nema imena".

I Vaša obitelj se bavi voćarstvom?

Voćarstvom se bavimo od 1998. godine. Voćnjak se nalazi u selu Gašnica, na planini Prosara sa koje se vidi rijeka Sava i najveći dio Zapadne Slavonije. Uzgajamo plantažne sorte jabuke, kruške, šljive, breskve, nektarine, kajsije. Trenutno obrađujemo 7 hektara. Uglavnom prodajemo voće u svježem stanju, ali i proizvodimo voćne rakije, kao i travarice među kojima izdvajam travaricu od srijemuša koja se najbolje prodaje.

Kakva je posljednjih godina kod Vas situacija što se tiče prodaje voća?

Situacija je katastrofalna, iz razloga prekomjernog uvoza robe iz Europske unije koja se kasnije odvozi u Rusiju kao roba sa porijeklom iz BiH. To dovodi do toga da naša roba, koja kvalitetom nije kao roba iz EU ostaje neprodana, a ono što se proda se proda najnižoj mogućoj cijeni, što dovodi u pitanje isplativost bavljenja ovim poslom.

Plan je posvetiti se sadnji autohtonih sorti voća

Primjenjujete li i u vlastitim voćnjacima metode i načela poljoprivrede bez pesticida, kakvi su planovi?

Voćarstvo kojim se bavi moja porodica je konvencionalno voćarstvo karakteristično za ovo područje - znači integralna zaštita voća. Činjenica je da su plantažne sorte voća stvorene da daju ogromne prinose, ali zato nemaju nikakvu otpornost na bolesti. Najdalje što se otišlo je integralna kemijska zaštita koja podrazumijeva nekorištenje pesticida koji uništavaju korisne organizme i one pesticide za koje je dokazano da ne izazivaju bolesti kod čovjeka. Plan mi je da se u budućnosti posvetim sadnji autohtonih sorti voća.

Knjiga sadrži praktične savjete za uzgoj bez pesticida

Vratimo se knjizi, ima li dovoljno slične literature u Bosni i Hercegovini?

Što se tiče literature vezane za organsku proizvodnju, a koja je objavljena u BiH, postoji na poljoprivrednim fakultetima u Banja Luci i Sarajevu, ali se uglavnom bazirala na organsku poljoprivredu uopće, što podrazumijeva definicije, zakonske regulative itd. Ja sam te stvari samo spomenuo u svojoj knjizi upravo iz razloga što većina knjiga koje sam nalazio ne pružaju ono što proizvođačina treba, a to su praktični savjeti kako proizvesti biljku bez upotrebe pesticida.

Kakvi su prvi odjeci za Vašu knjgu?

Odjeci su odlični. Mnogo ljudi mi se javlja i traže knjigu. Ono što me posebno raduje je da nakon čitanja knjige kažu da su baš to tražili godinama, jer sam i sam imao taj problem dok sam tražio literaturu za pisanje ove knjige. Sa ponosom mogu reći da sam nekoliko knjiga već poslao u SAD. Također je bitno reći da su mi se javila dvojica kolega sa fakulteta koji imaju pripremljene knjige, jedna je o romanovskoj ovci, a druga je slična tema kao i moja, ali ju se nisu usudili objaviti, jer ne poznaju proceduru izdavanja pa sam im pomogao što sam više mogao. Svoju knjigu prevodim i na engleski jezik.

Nastavak promoviranja organske poljoprivrede

Hoćete li nastaviti s istraživanjima i promoviranjem organske poljoprivrede?

Ja konstatntno postavljam oglede koji su vezani za preparate koje sam opisao u knjizi, jer na taj način provjeravam njihovu učinkovitost. Promoviranjem svoje knjige promoviram organsku poljoprivredu, jer stojim iza svega što sam napisao. Ako se odradi sve što sam napisao u knjizi, onda se sa sigurnošću može reći "Da, moguće je"!

Želite li na kraju ovog razgovora nešto posebno istaknuti?

Citirat ću dio iz zaključka svoje knjige: "...Na kraju krajeva sve civilizacije koje su nestale, nestale su zbog čovjekove pohlepe i želje da se igra Boga. Da se ne bi dogodilo da i naša civilizacija nestane, jer smatramo da možemo pomjerati granicu do beskonačnosti, treba stati i reći - Ne moraju se proizvesti plodovi ekstra kvaliteta niti prinosi iznad prosjeka". Jer kada se sagleda život, ja vam postavljam pitanje. Je li to zaista neophodno?

Foto: Boško Grgić