Zbog kojekakvih 'uzgajivača' koji na svojih 50 hektara u tri godine nisu ni pokosili travu, koji nisu potrošili ni rezervoar goriva, ne znaju ni gdje im je zemlja, a kamoli što im je zasađeno, zbog takvih nastradaju pošteni i vrijedni, koji prolaze sve kontrole, kaže Tomislav Haistor.
Ekološki nasadi oraha Tomislava Haistora iz Garešnice slove kao jedni od najuzornijih u tom kraju, no unatoč tomu, zadnjih pet godina nije ubrao ništa. Sve mu 'ubere' orahova muha.
"Ove godine mi je ostalo dvije tone crvljivih oraha na stablu!", potužio se na najveći problem ovakvog načina uzgoja. "Orahova muha se jednostavno ne može suzbiti, jer se ne smije prskati ni s čim. Ima dobrih sredstava, ali nisu dozvoljena u ekološkoj proizvodnji. Ovako zaraženi plodovi povećavaju napad i nagodinu. To je začarani krug“, kaže.
Međutim, nesreća nikad ne dolazi sama, rekli bi naši stari. Uz svu muku, mraz mu, kaže, pohara nasad svake druge godine, i orah se od njega ne oporavi ni narednu godinu. Kako praktično iz godine u godinu nema značajnijih prinosa, ulaganja u nabavu mrazolovaca bi mu bila preskupa.
"A u moje nasade možete ući u šlapama. Radim tako sebe radi, za svoju dušu, a ne zato što moram. Držim se ja svega propisanog, naravno, no propisi me samo koče zadnjih četiri godine“, rezignirano će Haistor, koji je ove godine na 6,5 ha ubrao, kako je slikovito rekao - šest oraha koji nisu truli, dok je prošle imao 200 kg na hektaru nasada posađenog 1993.
Zoran Mikula: Nije problem posaditi već dočekati da orah krene
"Koja sorta? Domaći orah“, kaže u šali, ali i pomalo ozbiljno naš domaćin i priznaje kako sad uviđa koje su sve greške napravili kad su kretali podizati nasade. Nisu bolje znali. Tada je, kaže, bilo jako teško naći informacije koje se sorte i gdje mogu nabaviti. Čak i njegov otac, koji je diplomirani inženjer šumarstva, u tada dostupnoj literaturi nije mogao naći koje su sorte oraha za koju namjenu. Kasnije je, 2005. i 2018. sadio orahe za plod. Posljednji nasad sve popularnijim sortom Chandler koji brže ulazi u rod, a one prve za stablo, pa takve sorte i inače manje rode.
Začudo, planira povećati površine za još četiri hektara ekoloških oraha, i to vjerojatno pola sorte Lare, a pola nekog drugog oprašivača. Još nije siguran.
Zašto, ako je teško doći do prinosa? No, on i u ovom nalazi logike.
"Plan mi je imati mladi ekološki nasad jer se lakše održava u startu dok su orasi mali, a poticaji koliko-toliko veći u odnosu na konvencionalne. No kad orah uđe u rod onda ću izaći iz ekoproizvodnje, pa ću moći normalno špricati i gnojiti kako bih dobio više urode. To mi je bolje nego veći poticaji za ekološku“, pojašnjava svoju računicu navodeći kako su poticaji u ekološkoj proizvodnji značajno manji. On je, naime, prije ovog značajnog umanjenja, kao mladi poljoprivrednik dobivao oko 10.000 kuna po hektaru, a sada gotovo upola manje.
"Zbog kojekakvih 'uzgajivača' koji na svojih 50 hektara u tri godine nisu ni pokosili travu, koji nisu potrošili ni rezervoar goriva, ne znaju ni gdje im je zemlja, a kamoli što im je zasađeno, zbog takvih nastradaju pošteni i vrijedni, koji prolaze sve kontrole“, kaže ogorčeno naš domaćin, dodajući kako će ljudi masovno izlaziti iz ove proizvodnje, ako poticaji ostanu takvi.
"Netko tko je zasadio kesten ima iste uvjete proizvodnje kao orah i lješnjak, ali veće poticaje, a nama je prepolovljeno“, napominje Haistor koji godišnje za cijeli nasad dobije 30-40.000 kuna potpora koje mu sada podmiruju potrebe održavanja nasada, no za neki napredak i ulaganja nema mjesta ako ne uloži svoje novce.
Što se prodaje tiče, ima osigurano tržište u lokalnoj slastičarnici koja godišnje treba tonu očišćenih oraha.
"Ako su ove godine konvencionalne prodavali za 70 kuna, to je iznimno jer ih nema, onda znajte da je prosjek ustvari 50 kuna", komentira. Za svoje orahe, pak, ne dobije puno veću cijenu. Kad prodaje, nitko ga ne pita jesu li to ekološki orasi ili ne, a stablo oraha od 50 godina drži cijenu po kubiku 1.000 eura. Na pitanje ima li stroj za čišćenje sa smiješkom odgovara: "čekić i prste“.
Na kraju, unatoč svemu uporni proizvođač, zaključuje: "I dan danas ne znamo sve o tome i neke stvari nisu jasne i nikada neće biti".
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica
Marijan Ivičević-Bakulić
prije 3 godine
. Koliko vidim orasi nisu ograđeni niti ogradom. U voćarstvu treba odabrati kulture koje su se dokazale u tim područjima i osigurati njihov dugogodišnji prinos. Za hladnoća su se sredstva za prskanje sa aminokiselinama pokazala korisnim u razvijanju otpornosti biljke prema vanjskim utjecajima. Orošavanja, plastenici su također neke od mogućnosti. I naknadna sadnja drugih kultura je bolja nego dugogodišnji gubitak. Na otoku Visu u srednjoj Dalmaciji su najveći problem lopovi. Ekološka sredstva, nasadi koja se koriste, gorivo i sve ostalo ima svoju cijenu i vrijeme potrebno za rad kao što je i navedeno u članku iznad. Lopovluk je toliko raširen i bezobrazan da čovjek ne može zaštititi prinose. Nevjerojatno je da i suhozide (prepoznatljiv znak Dalmacije) kradu sa parcela za svoje divlje lopovske betonaže. Kakav dalmatinac to može raditi ? Kako je i u drugim krajevima naše lijepe Hrvatske slično vjerujem da ako Tomislav ne ogradi svoje orahe u budućnosti neće ubrati niti toliko.
Đuro Japaric
prije 3 godine
Nestručni u ministarstvu poljoprivrede omogućavaju > ekološku > proizvodnju koja u voćarstvu NIJE MOGUĆA , a to svatko može shvatiti iz ovog teksta jer se orahova muha mora uništavati prskanjem za insekte ! I meni je ove godine uništila što mraz nije uništio ! Nisam prskao jer nisam poznavao muhu koja je iz UVOZA ! Na godinu ću vlasnike oraha u selu educirati i pomoći pri prskanju . Samo moram sa stručnjacima znati vrijeme leta muhe !