Namaz, mlijeko i krunica od lješnjaka OPG-a Čutić

Iako su uzgajali pšenicu i kukuruz, obitelj Kristijana Čutića (37) iz Novske u Sisačko - moslavačkoj županiji, uvidjela je da od tog "nema sreće" pa su se odlučili za novu kulturu - nasade lješnjaka. Nisu pogriješili, jer sve što uzgoje i prodaju na tržištu Hrvatske a naznake su da bi lješnjaci mogli i put Italije. Nositelj je OPG -a Čutić gospodin Branko, otac našeg sugovornika koji je ponosan što na njihovom gospodarstvu još uvijek po šokački složno žive i objeduju kako kaže "sva tri obroka" njegovi mama Blanka, tata Branko, supruga Iva (31) i dvoje djece Sandro i Gabrijela.

I u poljodjelstvu svatko nosi svoj dio zadaće, pa je tako supruga zadužena za recepture s lješnjacima, roditelji nadziru poslove sa sadnicama i kontrolom plodova dok je gospodin Kristijan, kaže, operativac iako je uz poljoprivredne poslove i stalno zaposlen u pilani.

Pod eko nasadima Istarski lješnjak i Oprašivač Rimski

Gospodarstvo im njeguje eko proizvodnju lješnjaka i to dvije vrste: Istarski lješnjak kao glavnu sortu i Oprašivač Rimski, a uzimaju se združeno jer je lijeska dvospolna biljka odnosno oprašuje se pomoću vjetra. Svaki lješnjak, kaže naš sugovornik, ima ženske cvjetove koji izgledaju kao lisni pup s crvenim dlačicama dok muški cvjetovi, slikovit je, imaju samo rese. Klasičnog cvijeta kao primjerice jabuke ili šljive, lješnjak nema. Nasade Čutići imaju na oko 4 hektara a uz kooperante broje oko dvanaest. S njima su kažu dugovjeko, jer ugovore sklapaju na deset godina, a od kooperanata u konačnici otkupljuju i urod koji lješnjak daje nakon tri do četiri godine.

Proizvodi obitelj i sadnice lješnjaka od kojih dvogodišnja stoji 14 a jednogodišnja 12 kuna. Kada je punog roda, sadnica lijeske kaže Čutić daje od 10 do 12 kilograma ploda u ljusci, kojeg kada se očisti ostaje oko 4 do 4,5. Biljka se sadi "pod motiku", red između reda treba biti oko četiri metra, a sadnica od sadnice do 3,5. Prije sadnje valja zemlju odnijeti na analizu a ostatak se priprema uz pomoć stajnjaka, najbolje ovčijeg ali Čutići koriste i drugi izbor, onaj kravlji. Od certificiranih proizvođača kažu nabavljaju i certificirano ekološko gnojivo. Kada je o prodaji riječ, trže samo lješnjake u ljusci a ove su godine po hektaru brojili oko tri tone. Imaju svoju facebook stranicu Eko lješnjak Čutić a proizvode plasiraju u Zagrebu, Zadru, Splitu odnosno po sajmovima zdrave hrane, na kućnom pragu i internet narudžbama.

Namaz, mlijeko, liker i krunica od lješnjaka

Poznati su po svojem namazu, likeru i mlijeku od lješnjaka a izrađuju i krunice od te biljke. Za slatki dio priče zadužena je gospođa Iva koja glasoviti namaz spravlja uz 70 posto lješnjaka, koji u svojevrsnoj kremi nisu do kraja zdrobljeni pa pri jelu još krckaju pod zubima. Koriste za to i kakaovac odnosno eko med uz ostatak tajne recepture. Staklenka te delicije od 210 gr. košta im 25 a ona od 370 gr. 40 kuna. Lješnjak u medu stoji 25 kuna za 210 grama, dok je molitvena krunica 80. Kilogram lješnjaka obitelj prodaje za 70 kuna, a liker od pola litre cijene 45 odnosno 25 kuna za 2,5 dcl.

Potonjem je piću, doznajemo, podloga dobra loza koja se s lijeskom spaja kao "koliko loze, toliko vode" odnosno lješnjaka, stevije i eko mahune vanilije. Na pitanje otkud jedinstvene recepture s lješnjakom, naš sugovornik kaže kako je svojedobno spletom poslovnih okolnosti imao prigodu na imanju ugostiti 11 američkih vojnih pilota, koji su ih posjetili za jednog vikenda. Bilo im je, tvrdili su, lijepo ali i čudno da su Čutići tako generacijski "svi na okupu". Kušali su tada Amerikanci hrvatske delicije koje su im spravile žene obitelji, a zauzvrat su dobile recepturu namaza od lješnjaka koju su im nesvakidašnji gosti obećali poslati.

Hrvatski namaz od lješnjaka po američkoj recepturi

Riječ su i održali pa se s pravom može reći kako su hrvatski namaz od lješnjaka ali i liker spravljeni po američkoj recepturi. Na OPG-u doznajemo radovi su s lješnjacima završili a ponajprije berba, koja traje od 21.kolovoza do kraja rujna. Lješnjak se, kaže Kristijan, u pravilu ne bere već se kupi s tla, jer tada bilježi najmanji postotak vlage. Iako ljudi pribjegavaju lijeske saditi u proljeće, najbolje je to činiti u jesen jer korijen biljke tada u zemlji prezimi i može se lijepo širiti dok nadzemni dio miruje. Tako je i sa orezivanjem koje se može obavljati već od prosinca uz suho i hladno vrijeme, bez snijega i takvo da biljka ne doživi šok.

Nakon sadnje lješnjaka odnosno godinu poslije, biljka se skrati na 70 cm od tla, pa joj se puštaju četiri osnovne grane koje se u konačnici formiraju u obliku vaze. Biljka doznajemo nije zahtjevna, od štetnika je napadaju voluharice koje joj vole korijenje, gusjenice a tu je i pokoja vjeverica.

Kada lješnjaka ima za vjeverice bit će i za nas

Njih Čutići prešutno i sa smješkom promatraju jer kažu "kada lješnjaka ima za vjeverice, bit će i za nas". One u prirodnom lancu imaju svoju ulogu, jer korisne su zbog prevencije štetnih kukaca i sl. Kada se lješnjaci poberu, nastavlja naš sugovornik, odlaze na sušenje (prirodno), potom se prosljeđuju u stroj na krckanje u za to predviđenu "krckalicu". Potom slijedi odvajanje jezgre od ljuske i klasificiranje prve, druge i treće klase. Potonja se koristi za slatke i tražene proizvode Čutića koji su se u svemu, kažu, učili u hodu, jer bilo je onih koji im nisu znali reći puno o proizvodnji koju su začeli, ali i onih koji su to znali ali reći nisu htjeli.

Puno su znanja usvojili od Talijana, preko interneta, čitajući i razmjenjujući iskustva s inozemstvom. Zato im kooperanti i oni koji sadnice pribave iz njihove proizvodnje dobivaju i sve informacije koje u konačnici trebaju i moraju znati. A kupcima kažu valja imati na umu da vrše i uslugu prženja lješnjaka koje po kilogramu košta 110 kuna.

Za eko nasad lješnjaka po hektaru tisuću eura

Kada je o poticajima riječ, država za eko uzgoj lijeske po hektaru daje tisuću eura a konvencionalna proizvodnja stoji dvije tisuća kuna. Kada je općenito o poticajima riječ, gospodin Kristijan ne skriva ogorčenje jer kaže tu se događaju malverzacije pa ne čudi da ima i onih koji pokupe poticaje, a kada je u jednom slučaju na teren izašla inspekcija umjesto lješnjaka, rasla je šikara! Žao mu je i da hrvatski lješnjaci nemaju otvoren put do naših trgovaca i trgovačkih lanaca, kojima je, kaže, isplativije uzimati turske lješnjake i druge koji nemaju kvalitetu hrvatskih.

Svojedobno su u jednoj hrvatskoj tvornici našem sugovorniku otkriva za kilogram lijeske prve klase s 13 posto vlage nudili tek 25 kuna. Odustao je od toga i rekao im da će lješnjak radije podijeliti sumještanima. Odustali su Marići i od europskog novca jer kada su sve zbrojili, ponuđeno im nije bilo isplativo. Za novac od 15.000 eura bilo je neodgovarajućih im uvjeta odnosno morali su za 70 posto toga kupiti polovne mehanizacije, a tek za 30 posto nove. Novih im strojeva još treba ali to će kažu radije kupovati "štednjom i onim što zarade".

Foto: arhiva obitelji Čutić