Da nema državnih poticaja, nemalo bi uzgajivača bilo na gubitku, žali se Mate Pranić koji se s obitelji odlučio za ekološki uzgoj aronije, a veliko iskustvo stekao u proizvodnji 100% matičnog soka.
Zdrava je kao ljekoviti dodatak prehrani, a organizam snaži posebice u hladne dane. Riječ je o bobičastom voću aroniji, koju na svom obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu uzgajaju supružnici Danica i Mate Pranić nedaleko Kutine, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Prije nekoliko godina, kažu, livadu su pretvorili u plantažu aronije koje imaju na oko dva hektara, dok im je 1,5 u naravi travnjak za napasanje pčela, a imaju i ponešto tikvi da zemlja nije prazna.
Kako je područje gdje im je zemlja bujno i travnato, svaka dva tjedna mora se obavljati košnja, posebice ljeti. "Ovih sam dana baš obavio košnju trave i s obzirom na toplo vrijeme, nadam se i zadnje takve radove", kaže nam Mate i dodaje kako zemlju obrađuju uglavnom on i supruga. Posla ima stalno, ali bilo bi dobro, požalio se, da je i prodaja takva.
"Teško mi je, nažalost, iznaći tržište. Pokušavao sam u našem kraju s trgovinama zdrave hrane, ali nije bilo većeg interesa. Neki su se dućani i zatvorili. Obraćao sam se i poljoprivrednim zadrugama za možebitni otkup moje robe, no u nekim su mi rekli: ništa ne plaćamo nego kada vi dobijete svoj dio, mi ćemo uzeti naš", prepričava iskustva s prodajom.
Supružnici proizvode stopostotni matični sok od aronije koji prodaju po 50 kuna za litru. Nekada su pripravljali i čaj, odnosno liker na bazi kuhanog vina, a ne na podlozi od rakije kako to mnogi čine, no i to je teško iznalazilo put do kupaca. Prodaju obavljaju na kućnom pragu i to isključivo matičnog soka kojeg šalju i poštom, ili u bližim im područjima dostavljaju sami.
Od druge su ponude, poput pekmeza, zasad odustali jer nemalo je izdataka, ponajprije za eko nadzor koji ih godišnje stoji i do 2.500 kuna. Valja, kažu, platiti i ambalažu, etikete, provjeru zdravstvene ispravnosti i drugo pa se troškova nakupi. Svake tri, četiri godine treba podmirivati i uzorkovanje zemlje i kontrolu eko uzgoja, što stoji i više od tri tisuće kuna. Stručnjaci koji im dolaze u kontrolu pregledavaju uzorke tla, lišća...
"Itekako se provjerava eko uzgoj", tvrdi naš sugovornik dodajući kako se polja sad već snimaju i dronovima. Napominje kako je ova godina slaba jer je bilo kiše pa sve grmove, a imaju ih oko dvije tisuće, nisu ni obrali. Po grmu biljka u punom rodu može dati i više od pet kilograma, ali kod Pranića je to zasad nešto više od kilograma. Takav "zastoj” u prodaji smatraju, nastao je i zbog toga što su oni mali OPG više seosko gazdinstvo, koji na poreznoj prijavi godišnje ne smije prijeći više od 80.000 kuna, a ne mogu zbog takvog im ustroja dobiti ni bar kod, pa je većim proizvođačima aronija zato zahvalniji posao.
"Zbog takvih papirnatih zapreka ne mogu kompletirati ponudu”, žali se naš sugovornik dodajući da bi robu prodao i na veliko, ali svi bi ju uzeli i platili za šest mjeseci. Ove godine zato ide polako jer iskustvo je stekao u spravljanju navedenog matičnog soka - koji je sve ono što je izašlo iz bobice, ne razrjeđuju ga, već je to gusta tekućina koja se treba konzumirati u rakijskoj čaši od 0,3 ili 0,5 dcl. Od kilograma bobica dobije oko sedam decilitara.
"Aronija je dobra kod ljudi koji dugo konzumiraju dosta lijekova, pa im je organizam na njih postao otporan, zahvalna je anemičarima, ali i oboljelima od šećerne bolesti odnosno svima koji trebaju podići imunitet. Matični sok valja konzumirati redovito jer tako će po organizam imati najbolji učinak", navodi Mate.
Pomažu im, dodaje, poticaji koje država daje, a na jednu je plantažu to oko 500 eura godišnje. Javili su se i na natječaj iz Programa ruralnog razvoja te kroz tip operacije 6.3.1. dobili sredstva u visini od 15.000 eura. Tim su sredstvima nabavili traktor, roto kosilice i druge strojeve i alate.
"Sve je pribavljeno, iskontrolirala inspekcija, čak su gledali broj šasije strojeva, puno su toga zapisivali i fotografirali. S njima moram raditi pet godina, ne mogu ništa prodavati jer tako kažu pravila” nabraja zakonske stavke. Završio je on i tečaj od četiri semestra za eko proizvođača što im je organizirala tadašnja Savjetodavna služba, jer u drugom slučaju ne bi se mogao baviti ekološkom proizvodnjom.
Dodaje da se pri odabiru uzgoja aronije, možda malo zaletio jer ”nije u potpunosti za vjerovati društvenim mrežama, a i nekim novinskim napisima i prilozima koji su sve nekako dizali u nebesa”. Ispitivao je tržište, ali prodaja sporo ide pa ne čudi da je "palo” gotovo 30 posto uzgajivača aronije i da uvoznici tog voća bolje stoje. Aronija ponajviše u Hrvatsku dolazi iz Poljske koja na svojim poljima sve manje zagovara to bobičasto voće i okreće se drugim kulturama.
"Da nema državnih poticaja za aroniju, nemalo bi uzgajivača bilo na gubitku", zaključuje Mate sretan jer mu, koliko stigne, pomaže i sin Marko. Ponajviše u "društveno – mrežnoj komunikaciji”, ali i prodaji sokova na prigodnim sajmovima.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 23 sata
Pa koga zanima domaća poljoprivreda ? VLADINU HPK , sigurno NE ! Isto ne zanima to ni hrvatske političare , koji nemaju veze o poljoprivredi , a Više [+]
