Kostajnička pletenica - uspjeh OPG-a Lenac za kojeg je kriv pomalo zaboravljeni božićni običaj

Za sve je kriv već pomalo zaboravljeni božićni običaj kostajničkog kraja. Na jelovniku Badnje večeri uz pohanog šarana ili sušenu unsku ribu u svakoj se kući, uz grah salatu služila salata od sušene misirače izrezane u duge rezance. Zvali su je pletenica. Rezanci bi se tijekom ljeta sušili na suncu, zatim spleli u pletenicu i tako čuvali do Badnjaka.

Domaćica bi ih kidala na kraće komade, dobro oprala i skuhala, a zatim ocijedila, ohladila, začinila solju, paprom, sitno kosanim češnjakom te uljem i octom. Drugi dan, na Božić, slasno je prijala i uz pečenicu. Prije desetak godina, mladi Lovro Lenac i njegova supruga Svjetlana, u toj su salati vidjeli svoju poslovnu šansu. I uspjeli!

"Kad sam prvi put došla kod Lovrine mame priredila nam je pletenicu jer se ta salata, osim za božićne blagdane, radi i za posebne obiteljske prigode. Jako mi se svidjela pa smo o njoj pričali našim prijateljima izvan Kostajnice i služili ju kad bi nam dolazili na Kestenijadu, poznatu turističku manifestaciju za koju grad živi cijele godine", sjeća se supruga Svjetlana navodeći da bi ju uvijek pohvalili i znatiželjno ispitivali što je to. Onda je Lovro jednog dana predložio da višak ponude ljudima koji nisu odavde, da vide kako će reagirati. 

Krenuli s pola hektara nasada buče 

Reakcije su bile sjajne pa su na pola hektara iznajmljene zemlje zasadili buče. Tridesetak kilograma sušenih buča napunili su u vrećice s receptima za pripremu i otišli u Ivanić Grad na Bučijadu. Sve su prodali. Bio je to presudan trenutak kada su odlučili da će hobi pretvoriti u biznis, a svoj finalni proizvod nazvati Kostajnička pletenica.

"Nismo imali OPG, nikakvog iskustva u poljoprivredi, ni kvadrata zemlje, čak ni motiku. Baš ništa. Imali smo samo ideju kako to prezentirali drugima, ali nismo imali predodžbu što nas čeka i kako će sve funkcionirati. Ništa nismo znali, ali kad krenete u nešto onda se stvari sami otvaraju. Bilo je tu grešaka, i promašaja, nismo poljoprivredne struke, učili smo u hodu, i sad još uvijek učimo“, nastavlja poduzetničku priču Svjetlana.

Postupno su povećali površine da bi 2015. u selu Utalica, deset kilometara od Kostajnice, kupili zapušteno imanje ili, preciznije rečeno, šikaru i sada obrađuju ukupno 15 hektara sa kojeg poberu 30 do 40 tona buče. Imanje nije korišteno gotovo trideset godina pa ga je valjalo prvo dovesti u red. Prvi traktor koji su kupili bio je iz 1978., a prošle godine su konačno nabavili veći polovni traktor i priključke koji idu uz njega.

Ekološki su proizvođači, strogo moraju voditi računa o plodoredu pa sade i druge žitarice od koji također rade finalne proizvode u brašnu.

"Prošle godine smo po prvi puta napravili bučino ulje od koštica s ljuskom i mislim da smo prvi u Hrvatskoj. Također od prošle godine radimo i suncokretovo ulje. Sve što proizvedemo na zemlji nastojimo finalizirati i stvoriti nešto novo. Volimo raditi stvari koje nitko drugi ne radi, ne prodajemo sirovinu", kaže Lovro naglašavajući da su novi proizvodi na koje su osobno ponosni kestenovo brašno i Kestenlada jer su htjeli još nešto autentično budući da žive u gradu kestena. Trenutno imaju dva okusa: čokolada-naranča i čokolada-vanilija. Proizvod je bez šećera, pogodan  za dijabetičare i vegane. 

Ekološki certifikat 

Svi proizvodi imaju ekološki certifikat, a osim na vlastitom webshopu mogu se kupiti u trgovinama zdrave hrane u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Šibeniku. Bučini rezanci se prodaju i u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Italiji, serviraju se u vegetarijanskim i ekskluzivnim restoranima. Dobili su certifikat ‘Izvorno hrvatsko’ i postali službeni gradski suvenir.

Korona zbog koje već dvije godine ne putuju na sajmove koji su idealni za prezentaciju takvih proizvoda i serija potresa na kratko su poljuljali planove, Trebalo je odlučiti, raditi i boriti se, ili dići od ruke od svega. Pribrali su se, sredili i nastavili dalje.

"Kad imate koronu, kad je cijela obitelj zatvorena, kad vas drma potres, kad imate toliko prirodnih katastrofa oko sebe, toliko ružnih stvari, logično je da si u dilemi. Na ovom području nije lako živjeti, moraš biti pomalo lud da se odlučiš tu ostati i ulagati. Kad se sve sleglo i stišalo odlučili smo – idemo pa šta bude“, optimističan je Lovro.

A to dalje znači prijava na natječaj EU fondova za mjeru 6.2.1 - uređenje kušaonice, dućana i edukacijskog centra. U svibnju ove godine dobili su pozitivnu odluku i odmah krenuli s uređenjem prostora bivše kuhinje, restorana i kuglane bivše tvornice obuće koju je Ministarstvo državne imovine dalo na korištenje, raspolaganje i dobro gospodarenje Gradu Hrvatska Kostajnica. Prostor 20 godina nije bio u funkciji pa su potrebna znatna ulaganja u obnovu i prilagodbu.

Radovi su u punom jeku, rok za završetak projekta je 31. srpnja 2023., ali nadaju da bi trebalo i prije biti gotovo. Tu će instalirati i mini pogon za preradu svih proizvoda pa će posjetitelji i kupci moći vidjeti kako sve nastaje.

"Bit će to primjer dobre prakse gdje ljudima možemo pokazati da je ipak moguće ako si uporan i imaš viziju. Sami pišemo projekte, planiramo se i dalje javljati na mjere, planiramo ulagati i proširivati proizvodnju", ističe Svjetlana.

Svi koji budu htjeli surađivati su dobrodošli

Prošli su i na natječaju DM-a koji je bio proljetos za područje pogođeno potresom. Sufinancirali su im kupnju profesionalne sušare čime ćemo povećati kapacitete. Nadaju se da će od iduće godine na policama kupci moći birati i njihove proizvode. To će im otvarati mogućnost kooperacije s drugim proizvođačima iz ovog područja.

"Naša je želja pomoći i drugim ljudima, svi koji budu htjeli surađivati su dobrodošli. Tako je naš projekt sada dobio drugu dimenziju i sa sigurnošću možemo zaključiti kako je značajan za širu zajednicu“, zaključuje Svjetlana.

*Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u okviru javnog natječaja za poticanje kvalitetnog novinarstva