Ekološki humus s OPG-a Škrljak traže i Austrijanci

Ekološki humus s OPG Škrljak-a koji se nalazi u Svetom Ivanu Zelini odnosno prigradskom naselju Biškupec Zelinski, iz dvorišta obiteljske kuće Vladimira Škrljaka redovito odlazi za Istru, Daruvar, Čazmu, Lasinje i druga mjesta, bilo za prihranjivanje aronije, sibirske borovnice ili oraha, ali i drugih biljaka u sezoni njihove sadnje. Radi se o godišnjoj proizvodnji humusa u tri turnusa od 100.000 do 150.000 litara, moglo bi i duplo više, ali kaže vlasnik, nedostaje u prvom redu radne snage za povećanje proizvodnje.

"Postoji i ponuda za njegov izvoz u Austriju, uz rok plaćanja od 30 dana, a domaća cijena je jednu kunu po litri, iako bi trebala biti i nešto veća da se pokriju troškovi zahtjevne proizvodnje", kaže Vladimir Škrljak koji je u posao krenuo 2008. godine kada je otišao u mirovinu, a nije htio sjediti skrštenih ruku u Zagrebu već s njima nešto vrijedno raditi. Izbor je pao na proizvodnju humusa, ali na ekološki prihvatljiv način uz pomoć kalifornijskih glista. Naime, gliste su prave 'tvornice humusa', a u prirodi su jako dobre za zemlju. 

Ulaganja se još nisu iplatila, ali posao se dobro razvija  

Dakle, trebalo je prvo iskopati bazene, betonirati ih, podignuti plastenike da bi proizvodnja humusa bila moguća i u zimskom razdoblju. Radi se o zahtjevnoj proizvodnji, koja traži ne samo puno fizičkog rada već i više strojeva, kao i natkriveni veći prostor. No, iako tržište sada postoji, ni nakon punih deset godina rada, OPG Škrljak 'nije još uvijek u plusu'. No, Vladimir se uzda u bolje dane i kvalitetu proizvoda za kojeg ima mjesta na tržištu jer prave konkurencije i nema.

"Krenuli smo s 46 legala glista, a prosječno leglo koštalo je oko tisuću kuna, tako da su za nas ulaganja bila znatna jer se radilo o vlastitim sredstvima. Moram kazati da ni prve dvije godine, nakon pokretanja proizvodnje humusa, nije bilo nekog interesa tržišta za njim jer domaći ljudi nisu ni znali što je to zapravo humus", kaže nam.

"Znate kako to ide kod nas, ljudi dođu i kažu dajte mi 'vreću zemlje' pa što bude, bude. No, kad su jednom probali gnojiti voće ili povrće s humusom,  onda su postali, ali i ostali naši kupci, a i troše sve više humus", dodaje. Tržište se, kaže, najčešće razvijalo usmenom predajom i sad je potrošnja puno veća nego prije. Primjerice, već tri godine samo u Istru, OPG Škrljak isporuči godišnje 20 kubika humusa za uzgoj oraha samo jednom tamošnjem domaćinstvu.

Zašto konjski gnoj s hipodroma nije dobar za humus?     

S druge strane, kod nas se eko humus za razliku od drugih zemalja, posebno onih razvijenih, malo troši u vinogradima gdje još uvijek dominira stajski gnoj. "No stajski gnoj ima nečega previše, a nečega premalo, bilo da se radi o dušiku odnosno kiselosti. Humus, pak, kad ga dobijem preradom glisa, s isključivo 100 posto konjskim gnojem, daje najbolje rezultate. Ima ph vrijednost oko 7-7,4,  što znači da nije kiseo", pojašnjava Škrljak.  

No, nije lako kod nas doći ni do konjskog gnoja jer konja više baš i nema, a kojeg treba 40 posto više nego što se dobije humusa. To znači godišnje 500.000 kubika. Vlado ga nalazi kod konjičkih klubova, ali bolji je onaj od konja na ispaši, jer onaj sa hipodroma, zbog viška slame, 'nije dobar'.

"Humus povećava otpornost biljaka na gljivične i bakterijske bolesti, odbija napade štetnika, razvija korijenski sustav biljaka, a rajčicama i paprikama povećava udio vitamina C za 100 posto, krumpira za 200 posto, a u mrkve i do 500 posto. Eko humus ima četiri puta više dušika, šest puta više fosfora i dvostruko više kalija od običnog stajskog gnojiva. Količina, pak, teških metala u humusu je ispod dozvoljene vrijednosti regulirane Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenje štetnim tvarima", pojašnjava nam.

Prirodu zbog humusa ne treba požurivati 

Proizvodnja humusa je, ponavlja, dosta zatjevna je osim puno fizičkog rada, traži i puno vremena. Konjski gnoj, kaže, mora obavezno odstajati "jer ljudi 'svašta prodaju'. Mora stajati najmanje tri mjeseca, ako je svjež da fermentira. Onda se viljuškarom vozi do bazena, gdje se ručno s lopatom prebacuje u bazene, koji su različite dužine, od šest do 12 metara, ovisno o terenu te do 1,10 m dubine i isto toliko širine bazena. U svaki bazen, a Vlado ih ima 16, ide od 12 do 15 tački gnoja, a bazene uz opskrbu vodom treba zaštititi i od sunca kad je vrijeme toplije, ali i obići svaki dan jer se mogu 'pojaviti mravi'.   

Vidjeli smo da svi plastenici imaju više bazena, dva do četiri, ovisno o njihovoj veličini, a nekad humus ostane i dulje od tri mjeseca u njima, jer se ne može na vrijeme izvaditi zbog 'pomanjkanja radne snage'. Nužan je i postupak prosušivanja i sazrijevanja humusa, koji opet zahtijeva dosta fizičkog rada, za koji se teško nalaze kandidati u Zelini i pored 'dobre dnevnice'.    

Imao je Škrljak i stalno zaposlenog jednog radnika za proizvodnju humusa na  OPG-u, ali je, kaže nam, isti dao otkaz jer je našao 'lakši posao', pa se sad snalazi kako zna i umije, a većinu poslova odradi sam. Pri proizvodnji humusa valja voditi računa i o krticama, zbog kojih se bazeni s glistama moraju dobro zaštiti drenažom i geotekstilom, koji spriječavaju da krtice za samo dva sata unište sve gliste, a bez njih nema humusa. "To se na sreću kod nas nije dogodilo", ističe Vlado.  

Štiti biljke od suše, ali i mraza i drugih vremenskih nepogoda

Škrljak svaku šaržu dobivenog humusa daje na analizu Agronomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je kvaliteta humusa potvrđena kemijskom analizom, koja je pokazala da 'spada u visokokvalitetno gnojivo i da zadovljava sve standarde propisane za ekološku proizvodnju'. 'Toliko o tome da u Hrvatskoj nema eko humusa, što najčešće tvrde oni koji ga na veliko uvoze', kaže on.    

Ovo eko gnojivo ima dosta široku primjenu od eko povrća, u proizvodnji cvijeća, u njezi travnjaka i trave, rezanog cvijeća, lončanica, kaktusa, uzgoj flanaca, proizvodnji zdrave hrane, u gljivarstvu, organskoj proizvodnji. "Domaća polja, a posebno poljoprivredne površine su dosta stradala jer im je uništen prirodni humus pa su okamenjena, jalova zbog uporabe kemijskih mineralnih i drugih neekoloških gnojiva. Pod utjecajem humusa biljke lakše odolijevaju suši, mrazu i drugim vremenskim nepogodama, koje su učestale i kod nas posljednjih godina", zaključuje Škrljak.