Drijen, novo-staro voće koje članovi zadruge Eko-razvoj prerađuju u pekmez, sok i rakiju

Poljoprivrednu ekološku zadrugu Eko-razvoj čini sedam članova iste obitelji. Osnovana je 2008. godine s ciljem proizvodnje ekološkog voća, posebice šljiva, drijena, aronije i kestena. Gospodare s 30-ak hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je većina u vlasništvu zadrugara. Na 2.5 ha uzgajaju drijen, sortu novosadski krupnoplodni.

Članovi zadruge koriste plodove drijena za izradu pekmeza, soka i rakije, no u planu im je još proizvodnja čaja. "Pekmez proizvodimo bez kuhanja. Nakon pasiranja ga hladno mutimo uz dodatak šećera vodeći računa da se miješa nekoliko sati samo u jednom smjeru jer se tako pektin najbolje povezuje. Bez kuhanja će dio vitamina ostati prisutan u gotovom proizvodu“, objašnjava Dragan Milić, upravitelj zadruge. 

Kako je drijen visoko-medonosna biljka, ideja zadrugara je u budućnosti spojiti proizvodnju meda i voća.

Potres, kasni snijeg i mraz 'obrali' urod 

Nasad je mladi, tek oko šest godina i u 2019. je urod bio oko četiri kg po stablu. Iako je drijen voćka otporna na mraz, ova godina je nažalost, uz potrese donijela i kasni snijeg i mraz u okolicu sela Klinac pokraj Petrinje. Urod drijenka je zato izostao.

"Da, iznenadilo nas je. Po prvi put od kada imamo nasad urod je izostao. Ova godina je počela loše već s potresom, a onda snijeg i hladnoća. Za područje Petrinje proglašeno je stanje elementarne nepogode“, objašnjava Dragan. Berbu za sada izvode ručno što se pokazalo najzahtjevnijim zadatkom u proizvodnji. "Mana ove voćke je što svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno pa je potrebno brati u nekoliko navrata što zahtijeva radnu snagu“, dodaje. I ovdje se, otkriva, osjeća manjak radnika, zato Dragan u dugoročnom planu ima nabavku stroja protresača za branje.

"Sama voćka jednostavna je za uzgoj i održavanje. Pofrezamo nasad dva puta godišnje, kosimo, te prihranjujemo peletiranim stajnjakom. Rezidbu još nismo odradili jer nismo sigurni je li potrebno. Niti u institutu u Novom Sadu nisu još na čisto pa se nadamo čuti iskustva nekoga tko je duže u uzgoju“, naglašava upravitelj. Stabla su sađena u relativno gusti sklop 4x5 m, ali bolesti niti štetnika nema na vidiku. Lišaj se mjestimično uhvatio na koru debla i to će zaposlenici tretirati bakrom koji je dozvoljen u ekološkoj poljoprivredi. Nema potrebe za korištenjem zaštitnih sredstava i to čini značajnu uštedu kod uzgoja. Naš sugovornik preporučuje ovu voćku svima koji razmišljaju o ekološkoj poljoprivredi.

U planu sadnja novih nasada drijena i kestena 

U planu je nabava hladnjače radi skladištenja proizvedenog voća u budućnosti, te sadnja novih nasada kestena i drijena. Za novi nasad upravo čekaju mjere iz regionalnog LAG-a. U dugoročnom planu im je i uvođenje sistema navodnjavanja plantaže radi povećanja kvalitete ploda uslijed ljetnih suša.

Inače, ovo voće konzumira se u istočnoj Europi, Ujedinjenom kraljevstvu, Kanadi, Iranu, Rusiji i dr. Svježe bobice trpkog su kiselkastog okusa i nisu za svačije nepce. Plod drijena bogat je vitaminom C, a duže skladištenje ploda nije preporučljivo jer brzo dolazi do truljenja, pa je prerada najbolji način iskorištavanja uroda. U šećeru se bobice mogu održati nekoliko zimskih mjeseci. Mogu se i zamrzavati. Bobice se mogu upotrebljavati za izradu umaka za pečenja, slično kao i popularni umak od brusnice. Uklone se koštice, te se kuha pasirana masa s dodatkom šećera i naranče.

U pojedinim krajevima svijeta konzumacija sušenih drenjula je popularna. U jugoistočnoj su Europi džem, rakija i kompot omiljeni proizvodi (Crna Gora, Bosna, Srbija) dok se u Turskoj i Iranu drenjule jedu zasoljene kao grickalica. Kora i lišće mogu se koristiti za čaj. Moguće je i dobiti ulje hladnim prešanjem iz preprženih koštica, ali ovakav proizvod još traži svoje kupce. Plodovi drijena se upotrebljavaju i u kineskoj tradicionalnoj medicini.