Čuvajte domaće sjeme - trebat će vam!

Na svom lijepom gospodarstvu na Gospinom brdu u Požeškoj kotlini supružnici Trudi i Stjepan Boršoš organizirali su petu po redu razmjenu sadnica i presadnica povrća te ljekovitog, začinskog i ukrasnog bilja. I ove godine godine okupili su se zaljubljenici u organsko vrtlarenje iz požeškog, novogradiškog, pakračkog i slavonskobrodskog kraja.

Gospođa Boršoš, inicijatorica razmjene, rođena Švicarka koja sa suprugom Stjepanom već desetak godina živi u Slavoniji, godinama sakuplja i razmjenjuje sjeme raznovrsnih rajčica, ali i drugog povrća i bilja. Dugogodišnjim aktivnostima u švicarskom udruženju za biovrtlarenje Bioterra stekla je bogatu vrtlarsku praksu koju dolaskom u Hrvatsku nastavlja nesebično širiti na sve zainteresirane.

Važno je sačuvati stare sorte

"Mislim da je u sadašnje vrijeme jako važno sačuvati stare i autohtone sorte. To je jako bitno za očuvanje ukupne bioraznolikosti, ali i zbog njihove otpornosti, boje, okusa i mirisa, s kojima se ne mogu uspoređivati hibridi koji se proizvode u intenzivnoj konvencionalnoj poljopprivredi.

U Švicarskoj taj pokret očuvanja starih sorata traje već šezdesetak godina. Jako je važno da i u Hrvatskoj što više ljudi u svojim obiteljskim vrtovima sadi i čuva te sorte, da sami čuvamo vlastito sjeme, jer neke bi već nestale da nema nas zaljubljenika.

Primjerice, prije ste u poljoprivrednim ljekarnama mogli kupiti sjeme zagrebačke rane rajčice, autohtone sorte koje, koliko znam, više nema u prodaji, ali ju uzgajamo i čuvamo mi u našim vrtovima. Osim toga, ovakve razmjene jako su dobre zbog druženja ljudi i razmjenjivanja iskustava i stalnog učenja. Zato bi slične radionice trebalo organizirati barem četiri puta godišnje. Jako je važno da razmjenjujemo što više sjemenja i presadnica, treba za to zainteresirati što više mladih, da znaju što siju, sade i proizvode, da znaju kakvu hranu jedu iz svojih vrtova koja je sigurno zdravija od one iz trgovačkih lanaca, naravno ako je proizvedena po načelima", kaže gospođa Trudi.

Ova vrijedna sakupljačica sjemenja posjetiteljima njihova obiteljskog gospodarstva poklonila je velik broj presadnica rajčica, ali i raznih sorti patlidžana, batata, kikirikija, među ostalim i uzgojene i presadnice riže.

Kolekcija od 1.600 sorata rajčica

"U svojoj kolekciji imam više od 1.600 sorata rajčice iz cijelog svijeta raznih oblika, okusa i boja. Ne sadim ih svake godine sve, ali čuvam sjeme. Zanimljivo je da sam prijateljima u druge zemlje s kojima razmjenjujem sorte poslala i neke naše hrvatske pa tako sada rajčicu volovsko srce uzgajaju moji prijatelji u Austriji, Njemačkoj, Norveškoj i nekim drugim zemljama i vrlo su zadovoljni njezinim okusom".

"Ovo su vrlo korisne razmjene jer svi mi imamo u svojim vrtovima viška presadnica pojedinih vrsta povrća, ljekovitog i začinskog bilja. Ovo je najbolji način način da ponešto poklonimo jedni drugima, da se na taj način ispomažemo. Inače, u mojim vrtovima nema nikakve kemije, ako što treba zaštititi onda to činim biljnim juhama i čajevima od kamilice, stolisnika, preslice, prihranjujem gnojnicama od koprive i gaveza", kaže Mirjana Latinović iz Nove Gradiške koja se godinama bavi organskom proizvodnjom, uglavnom starih sorata. Žao joj je što taj pokret proizvodnje zdrave hrane nije više zaživio, jer u ovom dijelu Slavonije za to imamo odlične prirodne uvjete.

Slavonci tvrdi na organski uzgoj

"Treba samo malo više dobre volje i rada. Tko god ima komadić zemlje, može nešto proizvoditi, ali ljudi se jednostavno odvikavaju fizičkog rada. Meni je to puno znači, suživot sa biljkama to je jednostavno način života, više ne mogu bez tih biljaka u svom vrtu, to je i dobra psihoterapija od svih mogućih stresova kojima smo danas izloženi, a i korist je za svaku obitelj jer znate čime se hranite. Mi Slavonci malo smo tvrdi na taj organski uzgoj. U nekim sredinama, posebno u zagrebačkoj regiji i Istri, tome pridaju daleko veću pozornost", kaže Mirjana.

Na razmjenama sadnica na gospodarstvu Boršoš svatko pronađe nešto zanimljivo, a Višnju Soldatović razveselila je ljekovita biljka vrkuta.

"Ta je biljka izvrsna za žene, čaj od vrkute dobar je za ženske bolesti i svaka bi ju žena trebala imati u vrtu. Inače, mnogi mi se čude što u svom malom vrtu uzgajam i nekoliko grmova kopriva. Iako ju svi smatraju ružnim korovom koji uz to i žari, kopriva je jedna od najkorisnijih i najljekovitijih samoniklih biljaka. Od jela, pripremamo ju kao špinat, spremam sokove, kuham čaj od koprive, a posebno je važna za zaštitu bilja i kao gnojnica za prihranjivanje biljaka. To mi je omiljena biljka u vrtu. Kod nas je to malo čudno, međutim, u nekim europskim državama kopriva se uzgaja na plantažama", kaže Višnja.

Živjeti u skladu s prirodom

Supružnici Ljubica i Slavko Gelemanović stigli su na razmjenu iz Momjana u Istri gdje žive. Došli su malo kući u rodni Davor, ali su sa velikim zanimanjem navratili i u Požegu. Ljubica je gospođi Boršoš poklonila sadnice masline čemu se ona jako razveselila. Gelemanovići uživaju u svojim vrtovima i voćnjacima u Slavoniji i Istri. Posadili su dosta voćnih vrsta, imaju maslinik, ali uzgajaju i puno raznovrsnog povrća, kažu, dovoljno za potrebe svoje obitelji.

"Na razmjeni me zanimaju i iskustva istomisljenicima kod kojih je ljubav prema biljkama usadena duboko u srcu. Druženje, razmjena iskustva i pozitivno opusteno okružje, puno pozitivne energije. Od sadnica sam izabrala tri vrste rajčice, crveni patlidžan i jednu egzotičnu nepoznatu biljku pepino. Dobila sam i sadnica cvijeća koje me posebno raduje", zadovoljna je Ljubica susretom sa biovrtlarima.

Umirovljena učiteljica Nevenka Milinčević začinsko i ljekovito bilje uzgaja 25 godina. Počela je dok je radila u školi, a sada ima i lijepu kolekciju ukrasnog bilja.

"Već tada sam počela promovirati ekološku proizvodnju u obiteljskim vrtovima. Moja poruka mladima bi bila da se manje druže sa kompjutorima i mobitelima, da više žive u skladu s prirodom. A mislim da bi ih trebalo educirati djecu već u vrtićima i školama, važno je da u razvijanju ljubavi prema prirodi, ekologiji i radu porade više i škole i obitelji. Treba se fizički malo više trošiti, u vrtu spojiti ugodno s korisnim, uz takav način trošenja energije bilo bi manje frustracija i agresivnosti. I nama starijima taj rad puno znači."

I mališani Viktorija i Leon imaju svoje vrtove

A da i među mladima ima zainteresiranih potvrđuje nam primjer Anite Štivičić, studentice treće godine agronomije u Zagrebu. Ona je s velikim zanimanjem razgledala i birala sadnice za vrt u kojemu kad ima vremena pomaže majci. Kada završi fakultet svakako će, kaže, imati svoj veći vrt. Anita se u Zagrebu kao volonterka angažirala na projektu Urbani vrtovi u sklopu kojeg pomaže na edukaciji djece u vrtićima i osnovnim školama, ali i edukaciji starijih. Sudjeluje i u najnovijem projektu u Maksimiru gdje, među ostalim, siju cvjetne trake, mješavine jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka koje svojim cvjetovima privlače bumbare, pčele i druge korisne kukce (crvena i bijela djetelina, facelija).

Očuvanje starih i autohtonih sorata!

Sa velikim zanimanjem presadnice je birala osmogodišnja Viktorija Dević iz Duboke kod Čaglina. Ona je sa majkom Anom, Ruskinjom koja se prije 12 godina nakon udaje za Slavonca doselila u Slavoniju i bratom Leonom, već sada zaljubljenica u vrt.

"Oni imaju svoje male vrtove i sade razno ljekovito bilje i paze na to. Učim ih i objašnjavam im kako se radi i za što služe biljke", objašnjava mama Ana koja uzgaja lavandu, žalfiju, šafran i mnoge druge ljekovite biljke. Njihovo ekološko gospodarstvo bavi se uzgojem koza, imaju voćnjake i puno povrća u vrtu. Nada se da će Viktorija i Leon potvrditi vlastitim djelom da na mladima svijet ostaje.

Trudi Boršoš prezentirala je i proizvodnju crne zemlje od organskih ostataka iz vrtova, šuma i iz kućanstava koja obogaćuje poljoprivredno tlo.