Čemu služi poljoprivreda (ozbiljno pitanje)?

Na sjeverozapadu Italije, u ruralnom području u blizini Ivree i Torina, u jednoj alpskoj dolini po imenu Valchiusella, ovog se ljeta, kao i svake godine, održao jednomjesečni tečaj Ecovillage Design Education (EDE).

Sudionici su bili iz 13 različitih zemalja, od Brazila do Danske, a odvijao se na području ekosela Damanhur, u kojem živi oko 600 ljudi, i koje ima proaktivnu obrazovnu politiku, od vlastite osnovne škole do obrazovanja iz područja održivosti.

Damanhur postoji već četrdesetak godina i dio je Svjetske mreže ekosela (Global Ecovillage Network). "Ekoselo" o kojem se ovdje govori nije skup od nekoliko tradicijskih kuća u kojima se prikazuje kako se nekada živjelo (muzejsko-turistički objekt). Ekoselo je zajednica ljudi koji biraju živjeti na način koji je dobar za prirodu, koji podupire skladne društvene odnose, koji stvara uravnoteženu ekonomiju, i koji širi svijest o tome da se istovremeno može živjeti održivo i kvalitetno.

Aktivno učenje

Na tečaju smo svakodnevno bili aktivni od 8 sati ujutro do 10 sati navečer pa smo stigli dobiti puno informacija i steći različite vještine koje se tiču ekološke, društvene, ekonomske i svjetonazorske dimenzije održivosti.

Nismo pasivno sjedili i slušali predavače, nego smo aktivno učili. Bilo je tu puno grupnog rada i diskusija, koje su bile zanimljive jer su sudionici došli s različitim životnim iskustvima, već i zato što su neki imali 25 godina, a neki 72 (i sve između toga). Osim toga, bilo je tu i puno praktičnog rada, od gradnje slamom do žbukanja glinom, isprobavanja poljoprivrednih alata koji čuvaju leđa itd.

Jedan od predavača bio je Nicola Savio, profesionalni poljoprivrednik koji nije stanovnik ekosela, ali u blizini ima zemljište na kojem živi i radi, uzgajajući povrće za prodaju na ekološki način, dakle bez uporabe ikakvih umjetnih gnojiva i pesticida, ali i bez oranja. Nicola je vodio dio tečaja koji se tiče permakulture.

Od polja do zajednice

Jednog smo dana posjetili Nicolinu farmu, gdje nam je pokazao kako radi, od projektiranja nasada (u odnosu na sunce, vjetar, oborine, svojstva tla, međuodnose biljnih vrsta, kukce, tipove alata i puno drugih faktora), detaljnog sezonskog planiranja (u evidenciji mu je svaka pojedina sjemenka!), sjetve u stakleniku za uzgoj sadnica, presađivanja, prirodnog gnojenja, kompostiranja, obogaćivanja tla biougljenom, i još puno toga, sve do branja, obrade uroda, određivanja cijene proizvoda i isporuke kupcima.

Dio koji se tiče kupaca bio je jednako inspirativan koliko i projektantsko-tehničko-tehnološki dio. Naime, Nicola prodaje manji dio uroda na samoj farmi, a veći dio isporučuje u obliku košarica s povrćem na koje su pretplaćene obitelji u okolici. Njegovi su kupci ljudi koji mu vjeruju dovoljno da mu unaprijed uplate košarice ili to učine u nekoliko rata, jer su uspostavili direktan odnos sa «svojim» poljoprivrednikom, i znaju koliko je predan organskom uzgoju, koliko je metodičan u upravljanju poljem i koliko je pošten prema svojim kupcima.

Na neki način, Nicola je postao središte jedne lokalne «poljoprivredno-prehrambene zajednice», postao je faktor okupljanja ljudi oko zdrave hrane, graditelj povjerenja i poštovanja koje čine svakodnevni život ugodnijim i ljepšim, a i nešto izvjesnijim jer on zna da će imati kupce, a kupci znaju da će dobiti hranu.

Alternativa korporacijama

Osim toga, tako je Nicola iz lanca koji povezuje plodno tlo s obilnim ručkom izbacio velike distributere, prekupce, trgovačke lance, velike tržnice, dakle karike koje naplaćuju svoje provizije, favoriziraju velike proizvođače, a često i ucjenjuju pa poljoprivrednici dolaze u situaciju da moraju proizvesti što više i što jeftinije umjesto što zdravije.

Tko ne može, prestaje se baviti poljoprivredom, seli se u grad u potrazi za poslom, i time još više hrani ekonomiju velikih distributersko-trgovačkih korporacija. Kuće na selu ostaju prazne, nestaju škole, nestaju liječnici, nestaju kulturna događanja. Istovremeno, u gradu se treba skućiti, skupo unajmiti stan ili dići kredit. Poznato, zar ne?

Ekosela i mali lokalni poljoprivrednici poput Nicole, sa životom koji donose cijeloj općini ili u slučaju Damanhura cijeloj jednoj alpskoj dolini, oblik su protuotrova za taj zabrinjavajući ekonomski i društveni tijek događanja.

Oporavak ekosustava

U cijelom tom lancu koji stoji iza polica u supermarketu postoji još jedna nevolja, a to je transport. Namirnice se često dovoze iz velikih udaljenosti, s inozemnih veletržnica, što troši ogromne količine nafte, iziskuje ogromna ulaganja u ceste i kamione, i pritom zagađuje i pogoršava već ionako zabrinjavajuće klimatske promjene.

Ironično, klimatske promjene, koje donose više oluja, više suša, više poplava, manje podzemnih voda, i tako dalje, najžešće pogađaju upravo poljoprivredu i poljoprivrednike. Najbrža rješenja, kao što je više navodnjavanja i kemikalija, dugoročno samo pogoršavaju situaciju jer smanjuju pričuve vode za budućnost i uništavaju prirodnu ravnotežu tla.

Ono što Nicola radi pomoću organskog uzgoja je upravo rad na ozdravljenju tla i uspostave ekosustava koji je puno otporniji na klimatske promjene. To nije put ka brzom bogatstvu, ali njegova praksa pokazuje da postoji alternativa, i to je jako dobra vijest za sve nas i u ekološkom smislu i u smislu opstanka civilizacije.

Poljoprivreda kao nada

Dakle, poljoprivreda može biti problem, a može biti i rješenje. Ovisi o izborima koje donosimo kao ljudi, kao poljoprivrednici i kao potrošači hrane.

Edukacije kao što su Ecovillage Design Education i tečajevi permakulture mogu nam pomoći da otvorimo oči i shvatimo koliko je zapravo velik i važan naš utjecaj na našu vlastitu budućnost. Navikli smo očekivati od političara da sve riješe, i navikli smo razmišljati u odvojenim kategorijama – jedno je poljoprivreda, drugo je ekonomija, i tako dalje. Potrebno nam je obrazovanje koje povezuje različite teme i koje nam daje alate da sami nešto poduzmemo.

Uloga poljoprivrede i poljoprivrednika u tome je ogromna i nevjerojatno važna. Oduvijek je i bila, ali smo možda to zaboravili otkad smo postali urbana civilizacija.