Riječ "nametnik" je vrlo opsežan i nejasan pojam. S kojim se štetama i s kojim se nametnicima susrećemo u vrtu?
Biološki preparati predstavljaju sredstva za zaštitu bija izrađena od tvari prisutnih u prirodi, kao što je ljekovito bilje i njihovi ekstrakti. Osim korištenja biljnih preparata, kod prirodnog suzbijanja štetočina, bitno je pratiti i ritmove, kao što su ritam dana i noći i mjesečeve mijene.
Štetne životinje čine najveću skupinu neželjenih stanara koja obuhvaća najmanje nekoliko stotina tisuća vrsta koje su na mnogo načina upletene u veliki ekološki sustav. Većinom istovremeno imaju i korisnu i štetnu ulogu. Moguće ih je podijeliti u pet velikih skupina: kukci, grinje, nematode, mekušci i divljač.
Kukci se pojavljuju na Zemlji u najmanje milijun vrsta. Mogu se vrlo brzo razmnožavati te stoga i iznenada pojaviti u velikim količinama. No, takva je nedaća većinom izrazito ovisna o klimi, ponudi hrane i prisutnosti njihovih prirodnih neprijatelja. Tko se uspaničari pri masovnoj invaziji ušiju, mora znati da se i nametnici kao i korisne životinje pojavljuju većinom u ritmu od tri godine.
Pritom su učinkovite vrlo logične zakonitosti: u prvoj se godini pri izrazitoj pojavi nametnika vrlo brzo razmnožavaju i korisne životinje, jer se mogu dobro prehraniti. Tijekom druge godine vrtom zavladaju dobri duhovi. No, sada je njihov stol siromašnije postavljen nego u doba nametnika. Dakle, korisne životinje se više ne razmnožavaju tako obilno. Tijekom treće godine nametnici ponovo mogu dignuti glavu. Tada predstava počinje iznova, uz pretpostavku da nitko nije intervenirao i poremetio ravnotežu.
Pri sisanju biljaka, kukci mogu prenijeti virusna oboljenja.
Kukci mogu oštetiti biljke, jer ih grizu i sisaju. Oni prolaze kroz različite stadije razvoja stoga se svi ne hrane samo kao odrasle jedinke, već i kao ličinke, gusjenice i upljuvci. Budući da se na našim prostorima rijetko dogodi da izjedu cijelo drvo ili pobrste povrtne gredice, šteta od kukaca je obično samo djelomična. To se događa prvenstveno tamo gdje aktivni ostanu i njihovi suparnici.
No nažalost, pri sisanju biljaka kukci mogu prenijeti i virusna oboljenja. U štetne kukce ubrajaju se uši, stjenice, muhe, ličinke leptira, ose, mušice, kornjaši i mnogi drugi. Grinje ne pripadaju, kako mnogi ljudu misle, kukcima već paučnjacima.
Gljivice se ubrajaju u niže biljke koje se sastoje iz vlaknastih stanica i žive bez klorofila. Zemljišne štetne gljivice prodiru kroz korijenje u provodne snopove biljaka i prouzrokuju iznenadni kolaps. Rak kore uzrokuje rak rane koje prodiru duboko u tkivo te prekidaju kolanje sokova. Grane koje rastu dalje od mjesta infekcije s vremenom odumiru. Pjegavost lišća su različita gljivična oboljenja koja mogu napasti celer, grah, grašak, krastavac i rajčicu. Na lišću ali i na plodovima, vidljive su pjege koje se suše te dovode do odumiranja cijelog dijela biljke.
Hrđe osobitno napadaju ruže, sljez, grah i ribiz.
Hrđe imaju neke osobitosti: one nastaju samo kada gljivice pronađu dvije različite vrste biljaka koje su im potrebne za njihovo razmnožavanje. Na određenim međudomadarima razvijaju se gljivične spore koje potom prelaze na biljke domadare i uzrokuju hrđave pjege. Osobito su ugroženi ruža, sljez, grah i ribiz.
Plamenjača pogađa prvenstveno pomoćnice kao što su krumpir i rajčica. Plamenjača ili smeđa trulež širi se na vlazi. Ona uništava listove rajčica, a plodovi postaju neukusni. Gljivice sive plijesni šire se osobito brzo i neugodne su u vrtovima. One trebaju uvijek dovoljno vlage za svoj razvoj i smatraju se tipičnim nametnicima slabosti. Jasno vidljiva siva plijesan na lišću i drugim dijelovima biljke oštećuje jagode, grožđe, salatu, krastavce, grah, rajčice, ali i geranije i ciklame, lukovičasto cvijeće i božure.
Pepelnica i plamenjača ubrajaju se u najraširenija gljivična oboljenja prouzrokovana različitim vrstama gljivica. Pepelnica se razvija i pri suhom vremenu, a plamenjača prvenstveno tijekom vlažnih ljeta. Prepoznaje se po brašnastoj prevlaci na listovima. Ona napada ruže, krastavce, grašak, ogrozde, voćke i vinovu lozu. Plamenjača je pak vidljiva po brašnastoj prevlaci s donje strane te žutim ili smeđim mrljama na gornjoj strani listova. Ugrožena je vinova loza, ali i luk, salata, kupusnjače i špinat.
Baktrerije spadaju u sićušne žive organizme koji nisu vidljivi golim okom već isključivo pomoću elektronskog mikroskopa. Bakterije tla sa svojim brojnim vrstama ubrajaju se u najkorisnije žive organizme. Druge bakterije pak uzrokuju oboljenja životinja i ljudi. Bakterijama mogu biti zaražene i biljke. Posljedice su, između ostalog, tumorne izrasline i pojave truleži. Bakterijska oboljenja su primjerice, trulež podanka ili rizoma perunike, opasan bakterijski palež koji prvenstveno uzrokuje odumiranje vrhova izdanaka krušaka te bakterijski rak rajčice. Ne postoje učinkovita sredstva za prskanje protiv bakterijskih bolesti.
Ne postoje učinkovita sredstva za prskanje protiv bakterijskih bolesti.
Virusi su još manji od jednostaničnih bakterija. Razvijaju se u živim stanicama. Deformacije, patuljasti rast i promjena boje žila listova, često dokazuju da je došlo do virusne zaraze. I žućenje i mozaične pjege ukazuju na te nevidljive nametnike u stanicama. Mozaik na grahu, na salati, viroze krumpira, žuta crtičavost kod luka i bijela crtičavost gladiola, primjeri su takvih zaraza. Biljke napadnute virusom, ne mogu se spasiti prskanjem.
U prirodi raste bilje koje je vrlo korisno protiv mnogih biljnjih oboljenja. U bio-vrtu se na vrapce ne puca topovima. Prirodna sredstva na manje problematičan način postižu željeni uspjeh. Ona su, osim toga, kada ih sami proizvedemo, mnogo jeftinija. Za proizvodnju vlastitog sredstva za prskanje dovoljna je posuda od 10 litara. Sami možete sakupiti biljke za juhu napravljenu kod kuće ili ih čak pustiti da poludivlje izrastu u nekom kutu vrta. Gavez i pravi pelin čak spadaju u vrt s ljekovitim biljem.
Kod koprive, preslice, gaveza i pravog pelina koristi se cijela biljka sa stabljikom i listovima prije cvatnje. Kod vratića koristi se biljka u cvatu. Sušene biljke mogu se također nabaviti u drogerijama, ljekarnama, poljoprivrednim ljekarnama i specijaliziranim biološkim prodavaonicama. Količine navedene u receptima mogu biti različite budući da i sadržaj aktivnih tvari biljaka nije stalan.
Koprivino tekuće gnojivo djeluje kao obrana od kukaca i jača otpornost biljaka. Postupak je taj da se jedan kilogram svježe koprive (velike ili male vrste) stavi se u 10 litara vode. Ako je kopriva sušena potrebno je 100-200 grama. Fermentirano gnojivo se mora razrijediti u omjeru 1:10. Njime se može zalijevati područje korijenja, tlo ili-samo jako razrijeđenim-listovi. Mlado, fermentirajuće gnojivo koriste se otprilike nakon 4 dana, potrebno ga je razrijediti u omjeru 1:50, a djeluje, prskano po listovima i stabljici, protiv lisnih ušiju i grinja.
Ljuta juha od koprive djeluje kod blagog napada ušiju
Ljuta juha od koprive radi se od 1 kg svježe koprive i 10 litara vode, no ne smije fermentirati. Taj ekstrakt iz hladne vode stoji 12-24 sata i prska se nerazrijeđen. Djeluje protiv lisnih ušiju. "Žareće" tvari koprive gube se, ako juha predugo stoji. Učinkovitost ekstrakta koprive je dvojbena. Tijekom sustavnih pokusa uši djelomično uopće nisu reagirale. Vjerojatno su rezultati ovisni i o cjelokupnoj ekološkoj situaciji u vrtu. U svakom slučaju, ova se juha može preporučiti samo kod blagog napada ušiju.
Tekuće gnojivo od gaveza pripravlja se isto kao i gnojivo od koprive i koristi u istu svrhu. Obje se biljke mogu i zajedno pomiješati, jer se nadopunjuju svojim djelotvornim tvarima. Gnojivo od gaveza sadrži dušik i kalij.
Tekuće gnojivo od poljske preslice. Za pripravu gnojiva od ove biljke namače se 1 kg svježih ili 150 grama osušenih biljaka u 10 litara vode tijekom 24 sata. Sljedeći dan juha se pusti da lagano ključa oko pola sata. Nakon toga mora se ohladiti i kasnije procijediti. Prije prskanja razrjeđuje se s peterostrukom količinom vode. Sadrži izrazito mnogo silicijeve kiseline i djeluje prvenstveno preventivno protiv gljivičnih oboljenja. Preslicom prskajte za suhog vremena, tijekom sunčanih dana. Preventivni učunak je najizrazitiji kad se prskanje redovito ponavlja od proljeća do ljeta. Kod nagle opasnosti od gljivičnih infekcija koje se brzo šire, tekuće gnojivo od preslice mora se primjenjivati tri dana zaredom.
Koprivino tekuće gnojivo i tekuće gnojivo od preslice mogu se pomiješati i tako prskati. Koprivinom tekućem gnojivu možete dodati i šaku preslice.
Šumska paprat ili bujad za obradu protiv puževa
Za izradu tekućeg gnojiva od šumske papratu moguće je koristiti šumsku paprat i bujad. U 10 litara vode stavi se po 1 kg svježih ili 100 grama osušenih biljaka. Gnojivo od paprati koristite nerazrijeđeno za zimsko prskanje. Ono se prska izravno po biljkama i pomaže protiv štitastih, voštanih uši ili crvaca i lisnih ušiju. Nerazrijeđeno tekuće gnojivo ili juha od paprati može se primijeniti i protiv hrđa. Tekuće gnojivo od bujadi razrijedite u rano proljeće s 10 puta većom količinom vode i prskajte protiv lisnih ušiju. Tijekom ostalih perioda godine koristite to gnojivo nerazrijeđeno.
Ono se, osim na biljke, nanosi i na tlo te pomaže u obrani od puževa. Bujad posjeduje visoki sadržaj kalija pa kod njegovog manjka može djelovati na ravnotežu hranjiva. Ovo gnojivo možete politi i po kompostu. Bujad se može pripraviti i kao juha.
Vratić nije paprat, biljka botanički i spada u glavočike. U 10 litara vode za pripremu gnojiva, juhe ili čaja stavi se 300 do 500 grama svježe biljke u cvatu ili 30 g osušenih biljaka. Tijekom zime prskajte tom nerazrijeđenom tekućinom biljke, a u ljeti tlo. Juha od vratića za prskanje poslije cvatnje ili za jesensko prskanje razrijedi se dvostrukom količinom vode. Taj ekstrakt od samoniklog bilja djeluje općenito protiv jagodinog cvjetara, jagodine grinje, kupinove grinje, malininog pupara, osa listarica, hrđe i pepelnice.
Vratić se u narodu naziva i paprat protiv crva, jer se kao domaće sredstvo može koristiti protiv crva. Danas je poznato da biljka ima i toksične sastojke te da nije bezopasna.
Tekuće gnojivo ili juhu od pravog pelina napravite od 300 grama svježih biljaka pravog pelina ili 30 g osušenih biljaka i 10 litara vode. Tijekom proljeća tim se nerazrijeđenim gnojivom prskaju ribizi protiv lisnih uši i hrđe ribiza, a biljke protiv gusjenice i mrava. Tijekom lipnja do srpnja trostruko razrijeđeni čaj djeluje protiv lisnih uši i jabučnog savijača. Tijekom jeseni prskajte dvostruko razrijeđenu juhu protiv kupine grinje. Nerazrijeđeno tekuće gnojivo ili čaj od pravog pelina odbija i kupusne bijelce.
Ekstrakt lista rajčice tjera leptire i zaštita je od kupusnog bijelca
Ekstrakt lišća rajčice priprema se od 2 šake lišća i bočnih izdanaka. Usitnite svježi biljni materijal i ostavite ga 3 sata u 2-3 litre vode. Taj bijeli ekstrakt se tijekom vremena izletavanja kupusnog bijelca polijeva svaka dva dana po kupusnjačama. Svojim intenzivnim mirisom tjera leptire.
Tekuće gnojivo od češnjaka i luka možete napraviti od 500 grama luka i češnjaka koji se stave u 10 litara vode. Gotovo gnojivo se, razrijeđeno u omjeru 1:10, polijeva po dnu gredica i ispod drveća. Ono povećava obrambene snage protiv gljivičnih oboljenja, prvenstveno kod krumpira i jagoda. Luk i češnjak mogu se koristiti pomiješani ili zasebno. Mogu se dodati i listovi crnog ribiza.
Tekuće gnojivo od ljuski luka nastaje od 20-50 g ljuski i propalih dijelova luka koji se moraju močiti tijekom 4-7 dana u 1 litri vode. Tim gnojivom prskajte protiv grinja i gljivičnih bolesti kao što je plamenjača rajčice i krumpira.
Čaj od luka i češnjaka djeluje općenito protiv nametnika. Juha od 75 g sjeckanog luka ili češnjeva češnjaka i 10 litara vode mora stajati najmanje 5 sati. Potom se nerazrijeđena može prskati po biljkama i tlu. Pomaže protiv jagodine grinje te drugih grinja i gljivičnih oboljenja. Kod svih preparata od luka i češnjaka odlučujuću ulogu vjerojatno ima visok sadržaj sumpora kao i antibiotskih tvari koje uništavaju klice.
Juha od kvasije se radi od 150 grama gorkog drva kvasije, može se nabaviti u ljekarnama i 2 litre vode. Slijedeći se dan ta juha mora kuhati 1 sat. Potom dodajte još 2 litre juhe od preslice i 10 litara vode u kojoj je otopljeno 250 g kalijevog sapuna. Ta se mješavina dobro čuva i može se po biljkama prskati nerazrijeđena od proljeća do jeseni. Koristi se protiv lisnih uši i drugih životinjskih nametnika. Koristiti samo u hitnom slučaju! Sredstvo djeluje kao želučani i nagrizajući otrov na sve kukce, dakle i na korisne! Drvene strugotine se mogu ponovo posušiti i koristiti još 2-3 puta.
Juha od kvasije djeluje protiv lisnih uši, ali suzbija i korisne kukce - koristiti samo u hitnim slučajevima
Otopina kalijevog sapuna radi se kao 2%-tna otopina i prska protiv uši. Potrebno je nabaviti čisti kalijev sapun u drogeriji ili ljekarni. Normalni kalijev sapun za domaćinstvo nije prikladan budući da sadrži i različite dodatke. Jednostavan pokus će pokazati kvalitetu korištenog proizvoda: otopite u vodi malo sapuna. Ako se stvori čista otopina bez taloga, kupili ste čisti, dobar kalijev sapun. Ovisno o tome koliko jaka i učinkovita mora biti otopina, pomiješa se 150-300 grama kalijevog sapuna u 10 litara vruće vode. Nakon što se ohladi, treba prskati nerazrijeđenu otopinu. Otopina kalijevog sapuna zatvara organe za disanje mekokožnih kukaca: ona nagriza i vanjski omotač pa se životinje osuše na suncu. Ta sudbina pogađa i mekokožne korisne životinje kao, primjerice, ličinke muha lebdilica. Odgovoran bio-vrtlar mora stoga prije upotrebe otopine kalijevog sapuna ispitati svoju savijest, razmisliti opravdava li cilj sredstvo.
Otopina alkohola i sapuna radi se tako da se otopi 200 grama kalijevog sapuna u vrućoj vodi i potom razrijedi s 10 litara vode. U to se doda i 1/3 koncentriranog alkohola. Ova miješavina pomaže protiv lisnih uši te protiv voštanih, štitastih i krvavih uši budući da agresivna otopina nagriza zaštitne slojeve ovih kukaca. Ekološki promatrano, otopina kalijevog sapuna i alkohola je pod još većim upitnikom od otopine čistog kalijevog sapuna.
Sumporno-kalijeva otopina proizvodi se od 20-40 grama sumpornog kalija, (mješavina sumpora i pepeljače-kalijev karbonat) i 10 litara vode. Mješavina se dobro promiješa i prska u nerazrijeđenom obliku. Ova je otopina blago sredstvo protiv gljivica i pomaže protiv čađave krastavosti i pepelnice. Ali, ona može naštetiti osjetljivim grabežljivim grinjama i grabežljivim stjenicama. Uz to, vrtlar ne smije imati osjetljiv nos: mrvice sumpornog kalija imaju vrlo neugodan miris sličan mirisu pokvarenih jaja.
Vodeno staklo suzbija gljivične spore, ali ne smije doći u dodir s očima
Vodeno staklo je kalijev ili natrijev silikat i sadrži silicijevu kiselinu. Možemo ga pronaći i u preslici. Prskanje vodenim staklom otvrdnjava površinu lišća te tako sprječava prodiranje gljivičnih spora. Sredstvo se radi u 1-2%-tnom razrjeđenju, a koristi se za zimsko prskanje voćaka. Tijekom ljeta otopina se može dodati preventivnom prskanju voćaka i vinove loze protiv gljivica. Pozor: Ne smije se prskati dok sja sunce! Ne smije doći u dodir sa staklom (naočale) jer nastaju tvrdokorne mrlje. Vodeno staklo izaziva nadražaj očiju!
Trobaklova otopina se pripravlja u dvije posude. U prvoj posudi se u 3 litre vruće vode otopi 1 kg kalijeve soli (40%-tne) i ostavi da se ohladi. Potom se u tekućinu doda još 100 grama kalijevog vodenog stakla. U drugoj posudi otopi se 1 kg negašenog vapna u 10 litara vode. To vapneno mlijeko umiješajte kroz krpu u otopinu prve posude i dodajte još toliko vode da na kraju dobijete 20 litara tekućine. Ovom otopinom prskajte voćke i bobičasto bilje sve dok otopina ne počne kapati s njih. Kad se tekućina posuši tvori čvrsti omotač oko pupova i štiti od napada ptica. Tom otopinom pogođene su i ličinke, jajašca i kukci koji zimu prezimljuju u kori. Pozor: Prskanje vodenim staklom nije prikladno za povrtnjak.
Kameno brašno posipa se po biljkama vlažnim od rose (ne za vjetrovitog ili kišovitog vremena). Fini prah djeluje protiv uši te preventivno protiv gljivičnih oboljenja. Ovaj se postupak mora ponavljati tijekom glavnog razdoblja rasta svaki tjedan. Prsten od kamenog brašna posipan oko krastavaca ili salate odbija puževe. No, ova obrana od nametnika ne funkcionira kad je vrijeme kišovito.
Kameno brašno posipano oko salate odbit će puževe
Kameno brašno je neotrovno, no bio-vrtlar mora znati kakav učinak ima taj fini prah: on zatvara sićušne tjelesne otvore, prije svega organe za disanje mekokožnih kukaca, jer se fini kremeni kristali talože između segmenata tijela. Oni toliko bolno nagrizaju kožu tijela da životinje u svojoj boli ostaju nepokretne i na kraju uginu od gladi. Pritom osjetljive korisne životinje prolaze isto kao i nametnici. I vrtlar mora biti na oprezu dok radi s kamenim prahom-ne smije ga udisati, jer oštećuje pluća.
Dijatomejska zemlja također se posipa po listovima biljaka. Ona potiče otpornost na kukce i gljivična oboljenja, posebice na čađavu krastavost, pepelnicu, plamenjaču, krumpirovu zlaticu, lukovog moljca i buhača. Oprez: ne primjenjivati na biljke osjetljive na vapnenac.
Drveni pepeo se, slično kao i kameno brašno, posipa po biljkama vlažnima od rose. On djeluje protiv ušiju. Puževe možemo odbiti pomoću prstena od drvenog pepela posipanog oko biljaka. Pepeo sadrži kalcij i zato nije prikladan za biljke kao što su azaleje i hortenzije, koje uzgajamo na tresetnim tlima.
"Pred svim ovim, dakako, ne treba zatvarati oči, i unaprijed odbijati, jer, kako reče Paracelzius - Istinito je u poljoprivredi ono što praksa dokaže", riječi su Darka Znaora, istraživača i konzultanta te našeg prvog magistra ekološke poljoprivrede.
Foto: depositphotos.com/Goodluz
Tagovi
Autorica
