Krovni vrtovi mogu uštediti energiju. Kada govorimo o selu, najprimjenjiviji su na prerađivačkim objektima poput hladnjača, sušara, farmi, mljekara. Ali formiranje zelenog krova može značiti i svojevrsnu oazu za uživanje vlasnika i njihovih klijenata.
Zeleni krovovi nisu rezervirani samo za metropole, jer globalno zagrijavanje i ekstremne temperature ne razlikuju grad i selo. Za seosko područje zeleni krovovi su manje-više nepodobni zbog načina gradnje, jer klasična arhitektura stambenih objekata preporučuje krovove na dvije ili tri vode.
Međutim, često se u selima zidaju prerađivački i industrijski objekti, poput hladnjača, sušara ili farmi, koji imaju samo ploče, te su i najpogodniji za krovne vrtove, čija je uloga najmanje dvostruka - funkcionalna i estetska.
Zeleni krovovi se preporučuju prije svega kao dobri izolatori i zbog mogućnosti ublažavanja ekstremnih vremenskih uvjeta. Primjera radi, ljetnje temperature na standardnim krovovima mogu dostići i do 65 stupnjeva Celzijusa. Zeleni krovovi mogu ih ohladiti za čitavih 15, pa i 17 stupnjeva.
Kada se uspoređuje efikasnost zelenog krova, onda su odmah iza efekta drvoreda u gradovima. Na taj način zeleni krovovi smanjuju potrošnju energenata za rashlađivanje ili grijanje prostorija, jer su svojevrsni izolatori. Ovo je veoma važna stavka za prerađivače voća i povrća, koji taj trošak moraju ukalkulirati u finalnu cijenu svojih proizvoda.
Za formiranje zelenog krova važno je znati nekoliko osnovnih pravila i dobro uraditi drenažni sloj i izolaciju, kako šteta ne bi bila veća od koristi. Postoje tri tipa zelenih krovova.
Na ekstenzivnom zelenom krovu formira se lagana vegetacija koja zahtjeva minimalno održavanje i sastoji se od tri sloja: sloj koji omogućava rast vegetacije, sloj za filtriranje i drenažu. Između supstrata i drenažnog sloja postavlja se filter. Njegova uloga je zadržavanje finih čestica iz supstrata, te ste tako sigurni da će drenažni sustav dobro obavljati svoju funkciju.
Na ovoj vrsti zelenog krova sade se uglavnom sedumi. Debljina supstrata je oko šest centimetara, a karakterizira ga minimalno održavanje. Zahtjeva, naravno, redovno pljevljenje korova i gnojidbu supstrata, ali samo dok vegetacija ne prekrije površinu krova. Poslije toga, ekstenzivni krov dovoljno je održavati dva puta godišnje - u proljeće i jesen.
Ova vrsta zelenog krova podrazumijeva sadnju biljaka čija visina se kreće od 25 do 50 centimetara, uglavnom iz porodice seduma srednjeg rasta i trske. Dubina sloja supstrata je oko 20 centimetara. Održavanje je kombinacija ekstenzivnog i intenzivnog tipa zelenog krova i uglavnom je to dva do tri puta godišnje brige o biljkama.
Intenzivni tip krovnog vrta je kao bilo koja druga zelena površina u prirodi. Zahtjevniji su za izgradnju i za održavanje, ali zato daju i efekt uživanja. Na ovaj tip zelenog krova sadi se raslinje od pola metra, do čak četiri metra, a formiraju se i travnjaci. Dubina zemlje je oko 50 centimetara. Kada je vegetacijski sloj dovoljno dubok, kao u ovom slučaju, uvjeti za rast biljaka na krovu su podjednako dobri kao da su u prirodnom staništu. Tako je moguće formirati čitav mali park, a ako je površina dovoljno velika, to može biti idealno mjesto za odmor. Održavanje biljaka je potpuno isto kao da one rastu u parku, pljevljenje, gnojidba, zalijevanje.
Oni koji su ipak nepovjerljivi prema zelenim krovovima i boje se prokišnjavanja, curenja ili vlage, jednostavno mogu na svom ravnom krovu formirati vrtove u žardinjerama i skoro podjednako, kao i ostali uživati na krovu sela.
Foto: Magdalena Nenković
Autorica