Zahvaljujući Nikolićevom daru, upornosti i spretnosti, od slame pšenice, ječma, raži, bosiljka, žalfije, kantarioni i mnogih drugih žitarica, postaju portreti, ikone, grbovi…
Više od šest decenija Vitomir Nikolić (77) iz Gadžinog Hana slika, ali ne bojama i četkicama, već uz pomoć stabljika žitarica i lekovitog bilja. Zahvaljujući njegovom daru, upornosti i spretnosti, od slame pšenice, ječma, raži, bosiljka, žalfije, kantariona i mnogih drugih žitarica, postaju portreti, ikone, grbovi…
Kroz Nikolićeve ruke prolaze hiljade i hiljade slamčica koje on pažljivo i strpljivo sortira po boji i debljini, potom seče žiletom i lepi na podlogu na kojoj je prethodno nacrtao ono što želi da oslika. Vitomir ili Vita kako ga ljudi uglavnom zovu, slamu koristi za slikanje onakvu kakvu je pronađe u prirodi. Njegovi radovi su uglavnom velikih dimenzija, preko jednog metra širine i dužine, a pojedine slamčice kojima slika su dužine svega dva milimetra, tako da izgledaju kao vez.
Koliko je slika i ikona uradio do sada i sam ne zna, ali zabeležio je da su njegove radove mogli da vide posetioci preko 100 samostalnih izložbi širom nekadašnje Jugoslavije i posetioci osamdesetak kolektivnih izložbi.
Nikolić je specifičnom slikarskom tehnikom intarzijom počeo da se bavi u Odžacima gde je odrastao, pošto je njegov otac, ratni vojni invalid, u tom mestu dobio kuću i zemlju i preselio se u Vojvodinu iz rodnog sela Semča.
"U Vojvodini postoji duga tradicija slikanja slamom i ta tehnika mi se veoma dopala još u petom razredu osnovne škole. Tada sam krenuo i nastavio i nakon što sam se sa porodicom vratio u rodni kraj. Radio sam u ovdašnjem vrtiću i u Direkciji za izgradnju, ali sam uvek pronalazio vremena za slikanje", izjavio je Nikolić za Agroklub.
Kako je kazao, slikao je najpre motive iz Narodnooslobodilačke borbe i portrete heroja iz Drugog svetskog rata, a potom i neke pejzaže. Nakon jednog neobičnog sna, pre 35 godina, počeo je da slika ikone.
"Sanjao sam da mi je sam bog rekao da u neposrednoj blizini naše kuće u Gadžinom Hanu, na jednom uzvišenju mogu da pronađem lekovitu travu neobične braon boje. Otišli smo već ujutru, supruga i ja i pronašli tu travu, zaista je bila neobične boje. Požnjeli smo je srpom i od tada je nikada više nismo pronašli na tom mestu."
Lekovitu travu koju je toga dana pronašao, kazao je, iskoristio je za slikanje Majke Božije i Svete Petke, a ikone su od tada postale njegova glavna preokupacija.
"Jednu od najlepših ikona koje sam oslikao, ikonu bogorodice sa Isusom Hristom poklonio sam manastiru Hilandar na Svetoj Gori. Ikonu Svetog Save poklonio sam hramu Svetog Save na Vračaru, a srpski grb muzeju na Krfu koji čuva uspomenu na stradanje srpske vojske u Prvom svetskom ratu", kaže Nikolić.
Njegova supruga Ljubica izjavila za Agroklub da je njihova kuća postala premala za sve slike i ikone koje njen suprug uradio tokom proteklih godina.
"Imamo radove svuda u kući, neke i na tavanu. Čuvamo još i slamu za radove koju smo doneli iz Vojvodine pre 50 godina. Vezala sam je u vezice i može odmah da se koristi. Imamo i pripremljene i druge slamčice koje smo proteklih godina sakupljali u ovom kraju, uglavnom u selima u podnožju Suve planine", rekla je Ljubica Nikolić.
Za svoje likovno stvaralaštvo Vitomir Nikolić dobio je proteklih decenija brojne zahvalnice i priznanja, kao i brojne pohvale poznatih umetnika iz cele naše zemlje.
Tagovi
Autorka