Trudi i Stjepan Boršoš doselili su iz Švicarske u Slavoniju gdje sada uživaju u prelijepom krajoliku, puno vremena provode u svom vrtu i voćnjaku, a posebno uživaju uz japanske šarane koi, koje uzgajaju iz hobija.
O supružnicima Boršoš iz Vidovaca kod Požege već smo pisali na stranicama našeg portala sa naglaskom na njihovu veliku brigu na prikupljanju, očuvanju, ali i širenju mnogobrojnih sorata rajčica - Trudi ima kolekciju od oko 1.600 sorata raznih oblika, boja, okusa i mirisa tog zdravog povrća iz cijelog svijeta. Svake godine siju sjeme dijela te kolekcije, uzgajaju ih po ekološkim načelima i naveliko šire svijest proizvodnje povrća bez uporabe kemijskh sredstava i na ostale.
Rad i boravak u vrtu, voćnjaku i prirodi za njih je zapravo pravi užitak. Ondje se, kažu, pune energijom, a trenutke potpunog opuštanja doživljavaju na svojoj terasi sa pogledom na panoramu grada Požege. Uživaju uz žubor vode i u pogledu u poveći bazen, u igri neobičnih ljubimaca - raznobojnih japanskih koi šarana i zlatnih ribica.
"Ima ih pedesetak, raznih boja i veličina, od sasvim malih, pa do dužine od pola metra. Vagao ih nisam, to me i ne zanima, uživamo u njihovoj ljepoti i pokretima", kaže Stjepan dok sjedi na rubu bazena i hrani svoje ljubimce.
"Eto, vidite kako su pitomi, jedu nam iz ruke, toliko smo se sprijateljili", pokazuje Stjepan šarane koji izdižu glavu iznad vode i sisaju mu prst u očekivanju hrane. Boršošima je uzgoj ovih lijepih riba hobi. Kada su odlučili živjeti u Slavoniji, u Stjepanovom zavičaju, Trudi je Švicarka rođena u Zürichu, počeli su se baviti uzgojem nojeva.
"Prije nego što smo počeli s njihovim uzgojem obišli smo dosta farma nojeva u Njemačkoj i Švicarskoj gdje je taj posao tada dobro išao, ali kod nas to nije uspjelo. Onda smo 2007. godine registrirali konjički klub i otvorili školu jahanja. Jedno vrijeme imali smo čak 12 jahaćih grla i ped ždrebadi konja pasmine haflinger. To je austrijski alpski konj mire naravi, pogodan za rekreaciju i popularan je u cijelom svijetu.
Potaknulo nas je to što su naša djeca u Švicarskoj jahala, zavoljeli smo konje, uživali smo u njima. Znali smo da se ne može obogatiti na tome, ranije smo prestali raditi u Švicarskoj da malo uživamo u mirovini onome što radimo i volimo. To sa školom jahanja išlo je dobro ispočetka, no kako je nastupila kriza u Hrvatskoj i taj posao postao je neisplativ, pa smo prije tri godine odjavili i školu jahanja", kaže 67-godišnji Stjepan koji je prije tri godine otišao u mirovinu sa 35 godina staža.
Za ovaj hobi sa koi šaranima "kriva" je Trudi. Ona je u Švicarskoj imala akvarij sa ribicama i to je jako voljela. Kada su na njezin nagovor došli živjeti u Slavoniju, ona je u vrtu iskopala mali bazen i u njega najprije nastanila zlatne ribice.
"Kada sam prije tri godine prestao raditi sa konjima rekao sam sad ću ja sebi napraviti bazen za šarane. Ujesen je bazen bio gotov, pa sam uzeo dvije ribice od Trudi i stavio ih u vodu da vidim hoće li preživjeti zimu. Dobro su prezimile i onda sam se zaljubio u te ribe, zavolio sam ih i nabavljao sve veće i veće. Najveća koju sam kupio bila je dugačka oko 25 centimetara, a sad tu ima riba velikih i 50 centimetara", kaže Stjepan. Dodaje da koi šarani, o kojima je mnogo naučio čitajući tekstove na internetu, mogu narasti do metar i 10 centimetara.
"Moji šarani koi su miješani, jer su čistokrvni jako skupi. Primjerice, gledao sam na televiziji reportažu o jedno obitelj iz Švicarske koja je kupila jednog čistokrvnog bijelog. Platila ga je 70.000 eura, plus troškovi transporta i karantene. Donijeli su ga i pustili u svoje jezero, a vlasnica je rekla da u jezeru ima šarana u vrijednosti 25 prosječnih novih automobila", rekao je Stjepan dok su mu ribe jele iz ruke, doslovce su se gurale kako bi došle do hrane.
U veliki bazen u kojem uzgajaju koi šarane stane oko 26.000 litara vode, a pročišćava se sustavom filtara u kojima se odvajaju sve nečistoće, tako da ribama stalno dotječe čista i bistra voda. Osim filtracije, čistoći doprinosi razno vodeno bilje. Iako ih Stjepan nabavlja u cijeloj Hrvatskoj i dalje mu je, kaže, glavna logistika supruga Trudi.
"Ona u vrtu i dalje ima svoj mali bazen u kojem rastu lopoč i riža, koji pod svojim listovima kriju mlade ribe. Kada dovoljno narastu ona mi ih pušta uovaj veliki bazen da zajedno uživamo u njima", s puno ljubavi govori Stjepan o svojim ljubimcima koji su njemu i supruzi postali pravi miljenici.
"Ja sam gradsko dijete, odrasla sam u prekrasnom gradu Zurichu, punom zelenila. Volim vodu, zato sam iskopala ovu baru duboku oko 1,40 metra, u njoj ima dosta lopoča i ostalog bilja što je ribama dobro zbog mrijesta. U njoj uzgajam i koi šarane i zlatne ribice. U bari sam posijala i rižu. Sjeme sam kupila u jednoj prodavaonici zdrave hrane, posijala i ona je niknula i na moju radost uspjela proizvesti sjeme riže", priča nam Trudi dok obilazi svoj mali ribnjak uz vrt koji je i ovog ljeta bio pun raznovrsnog povrća. Iako je nadaleko poznata po mnogo sorata rajčica, Trudi uzgaja i sve druge vrste povrća i to bez uporabe pesticida i mineralni gnojiva za svoje potrebe.
"Kada već imamo mogućnosti, volimo sve uzgajati, imamo i dosta voća, grožđa, ali i ukrsnog grmlja i cvijeća, uživamo u tome." Ribe su im pravi ljubimci. Većini su dali imena da znaju o kome pričaju dok uživaju u njihovoj igri. "Tako imamo Moniku, Henrija, Marka, Tonija, Eriku", kroz smijeh nabraja Stjepan zadovoljan što je ranije otišao u mirovinu i što sa suprugom Trudi uživa u lijepom slavonskom krajoliku i hobijima koji ih ispunjavaju.
Povezane biljne vrste
Sinonim: paradajz, poma, pomidora, kavoda/kavada | Engleski naziv: Tomato | Latinski naziv: Lycopersicum esculentum
Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen... Više [+]Fotoprilog
Tagovi
Autor
