Šaptačica konjima Edit Kappel

Zemlja se doslovce trese. Ne jako. Onako kao da podrhtava. Pa stane. Onda krene opet. Pogledaš prema bijelim ljepoticama i ljepotanima. Zalete se onako ponosno i kad jedan stane, stane i drugi. Uvijek sam volio na Ivan dvoru đakovačke ergele u koralu gledati konje bijele. Lipicance, ponos Slavonije. Nisam siguran volim li ih više gledati kada mirno pasu ili kada se ovako zatrče. Puno češće su mirni. Gledaju negdje na mjesto gdje se spaja nebo i slavonska zemlja. I pomislim uvijek kako bih sada rado da ih mogu pokrenuti u taj trk, kas, galop ili što već. No, neće oni to kada se meni hoće. Što da im kažem, da im šapnem nešto pa da krenu i da ponovo osjetim rad tih njihovih kopita.

No, na Đakovačkoj sam ergeli nedavno u sklopu jedne manifestacije gledao ženu koja to može. Iz Mađarske je stigla, iz malog sela Bakonykúti u blizini starog kraljevskog Székesfehérvár grada. Edit Kappel je upravo ono što smo mislili da nitko ne može. Šapne nešto konjima i oni to mogu. Još na dvorištu ispred zimske jahaone na Pastuharni ove državne ergele primijetili smo da ova lijepa plava žena konjima vlada bolje od ikog do sada koga smo vidjeli.

Nevjerojatna ljubav prema konjima 

Uz pomoć fotografija Silvije Butković iz Đakovačke ergele kao i onih s fb profila same Edit pokušat ćemo ispričati ono što velika većina nikada niste vidjeli, niti će te vidjeti. Koliko je nastup drag i samoj Edit i kako su je dojmile fotografije vidljivo je i po tome što se Silviji na svom profilu zahvalila za prekrasne foto uratke.

Conversano XXIV-63 Niki i Favory XXVII-29 Futár su dva prekrasna lipicanca. Edit i njezini konji održali su jednu doista fascinantnu prezentaciju. Zatrči se ona. Oni za njom. Pa stane. Nešto im priča. Pomiluje. Onda odjednom oni otrče u nekakvom krugu. Pa u drugačijem obliku i onda im opet Edit dotrči, s njima krene dalje. Pokaže im nešto rukom i oni opet svojim prekrasnim grivama zaparaju zrakom. Teško je to opisati. I na kraju legnu pa Edita sjedne na njih. Legne. Sve uz prekrasnu glazbu. Toliko skladno da smo pomislili da oni možda ne slušaju nju, već glazbu pa se po njoj kreću. No, jednostavno reći, Edit je fantastična u tome. Ta ljubav prema konjima je očita u svakom njezinom koraku. Tako je nedavno prekrasno napisala jedan post o oproštaju sa svojim prethodnim konjima s kojima je radila 15 godina. Faktor (Favory XXVIII-5) i Paktum (Pluto XXXIV) otišli su u mirovinu i poziva nas da kada ih vidimo na paši. Pomilujemo, lijepu riječ kažemo.

Kappel Edit je trenerica konja i instruktorica jahanja koja je naučila jahati u Nagykanizsi u dobi od 7 godina. Nastupala je po cijelom svijetu, radila u Italiji, Irskoj,  natjecala u preponskom jahanju. No, izgleda da joj je ipak šaptanje konjima najdraže.

Ergela u Đakovu

Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća. I upravo ti lipicanci s kojima i radi Edit Kappel, šaptačica konjima, su središte svega. Konji lipicanci, naše plemenite životinje, dobar glas o Đakovu i Ergeli filmskim su zapisima pronijeli od svjetskih natjecanja do kraljevskih dvorova. Poznati đakovački četveropreg lipicanskih pastuha obišao je Europu sve od Aachena, Münchena i Lucernea do Windsora, a preko Budimpešte, Beča i Verone do slavnoga Rima.

Velik broj lipicanaca iz ove Ergele ponosno nosi titulu europskih šampiona, zbog čega je engleska kraljica Elizabeta II. odlučila 1972. osobno posjetiti Ergelu i Ivandvor. A šaptačica konjima koja je bila gost, zasigurno je upotpunila svima nama i sliku o tim predivnim Lipicancima.