Priprema kuhane rajčice za zimnicu!

Rujan je na svom početku pa je vrijeme za pravljenje zimnice. Imam ja već dosta godinica na leđima (ne daj Bože reći da sam stara) pa bih podijelila svoja iskustva o tome s čitateljima Agrokluba.

Budući smo u domaćinstvu ostali samo suprug i ja, ne uspijevamo sve što nam u vrtu dospije za branje odmah pojesti pa taj višak zamrzavam ili na drugi način spremam. Naravno, nešto sam već i pripremila. Grašak, mahune i špinat ubrane u mom vrtu sam blanširala, zamrznula i spremila u zamrzivač.

Kuha se rajčica i sprema u zelene boce

Rajčicu smo već nekoliko puta kuhali. Kažem smo jer mi suprug pomaže u takvim poslovima. Zrele rajčice oberemo i stavljamo u gajbice u kojima stoje 2 do 3 dana. Tada ih perem, razrežem na manje komade, odsječem nezdrave dijelove i kratko prokuham - tek toliko da ih se može lakše propasirati. Nakon pasiranja, dobiveni sok kuham nešto duže ako želim da bude kao pire, a kraće (sa skidanjem pjene) za dio koji zimi pijemo. Pri kraju kuhanja dodajem sol i nešto šećera jer tako volimo.

Za vrijeme kuhanja, sok povremeno promiješam, a kad se zgusne miješam češće da ne bi zagorio. Koristim zelene bočice od gustih sokova (2 dl) koje dan prije operem i prije sipanja soka ugrijem u pećnici, a oprane suhe poklopce poprskam 96% alkoholom (za svaki slučaj). Takove bočice uvijek možete dobiti u kafićima jer nisu povratne, a njihova zelena boja će vam pomoći da sok rajčice i više godina (naravno, ako ga prije ne potrošite) zadrži lijepu crvenu boju.

Od 10 kg ploda pet litara soka

Od zdrave rajčice od koje se nema mnogo za odbaciti dobije otprilike oko 50% proizvoda. Od 10 kg ploda dobije se oko pet litara soka.

Dok se rajčica kuha, donesem gajbicu koju sam prije nekoliko godina pripremila za tu svrhu tj. obložila je s debelim ravnim stiroporom. Bočice punim vrelim sokom i odmah zatvaram te stavljam u gajbicu. Pokrijem jastukom ili dekom i tako ostavim dva dana, dok se sasvim ne ohladi.

Naravno, nema svatko svoj vrt i ako želi spremati zimnicu mora kupiti povrće. Moja preporuka je da se sve kupuje od provjerenih i poznatih proizvođača, po mogućnosti neka se ode na neko obiteljsko gospodarstvo i na licu mjesta se uvjeri kako se povrće uzgaja.