Nikola Drobnjak je u svojim stajama imao i 60 konja - danas ih je 18. "A rastanci su teški, odlaze vam dijelovi obitelji, dijelovi vas, pogotovo kada odlazi grlo čijem ste ždrijebljenju nazočili."
Poznavajući dr. Nikolu Drobnjaka, specijalista psihijatra i subspecijalista socijalne psihijatrije s 20-godišnjim iskustvom na vinkovačkoj i vukovarskoj Psihijatriji, a sada u svojoj privatnoj psihijatijskoj ordinaciji u Vinkovcima, i njegovu neskrivenu strast prema konjima, nije me iznenadilo kada je predložio naslov "Njegovo veličanstvo Konj" s velikim K.
Veličanstveni mimohod folklornih skupina, konjanika i svečanih svatovskih zaprega na Vinkovačkim jesenima, već godinama je nezamisliv bez istinskog zaljubljenika u konje, Nikole Drobnjaka i njegovih sinova. U njegovom slučaju uopće nije pretjerano reći da je povezan s konjima od samog rođenja pa i prije.
"Prije 54 godine moja trudna majka je fijakerom odvežena u rodilište i vraćena istim fijakerom kući, ali i ja s njom. Odrastam uz djeda Nikolu, vinkovačkog fijakeristu i to je rana infekcija konjima.
Već u osnovnoj školi, imam svog konja, rastajem se s njim samo za vrijeme odlaska u vojsku i za vrijeme studija medicine. No, tada sam stalni gost hipodroma Pampas u Osijeku, gdje završavam i školu jahanja prije više od 30 godina. Povratkom u Vinkovce ponovno hrzanje u našoj kući, dolazak sinova na svijet. S njima dolaze i prvi poniji. Prije su projahali, no prohodali. Oni polako odrastaju, ja polako starim, iako se nastojim stalno igrati. Stvaranjem OPG-a, formiramo i Ergelu za uzgoj konja lipicanske i arapske pasmine Drobnjak, koja u svom zenitu broji preko 60 grla.
Po 20 matičnih lipicanskih kobila i 20 matičnih arapskih kobila, uz pastuhe i pomladak", priča dr. Drobnjak dodajući kako je on, ali i mnogi konjogojci, razočaran u državu koja malo mari za opstanak konja u hrvatskim stajama, koralima i pašnjacima pa se i u njegovom stajama smanjio broj grla i sada ih je 18 (lipicanci, pony, američki kasač, arapi, HSK,) "uz tendenciju smanjenja broja".
"Kao i u mnogo čemu u Lijepoj našoj, nismo iskoristili niti u konjogojstvu uzgoj lipicanca kao brend, koji je Hrvatska mogla imati. U cijelom svijetu postoji 10 do 12 tisuća grla lipicanaca, a samo u RH, jednoj maloj, ponosnoj zemlji, oko 2.000, dakle, petina svjetskog uzgoja. Znam, teško je sučeljavati se s istinama, ali nikada nije bio jasno definiran, stručni, trajni, bez obzira na političke mijene, smjer i plan konjogojstva i tu mislim na sve pasmine. Zato smo danas tu gdje jesmo - nigdje.
Danas je ždrijebe jeftinije od šteneta. Istina, državne potpore postoje, ali za autohtone pasmine - hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, međimurski konj - kao i za zaštićene pasmine - lipicanac i magarac. Sve ja tako dobro da nam se svakim danom kvaliteta konja sve više urušava, o cijeni više i ne možemo govoriti, bolja riječ je potcjenjivanje, ništa. No, svi imamo, ono nešto, što se zove emocije, inat, volimo ih i za nas vrijede toliko da cijene i nema. Ali za bilo kakvo ozbiljno mjesto uzgoju, plasmanu, više, barem za sada, nema govora. Uglavnom ljudi, koji konja nemaju, niti u srcu, niti pored sebe, imaju predodžbu kako je to hir, kako je to bacanje novca - ne, to je davanje sebe i to bezpoštedno. Koliki broj njih vozi "ergele" ispod hauba svojih automobila, ali to ni jedno grlo nema dušu, to je hladni lim. Od kuda mi, od kuda da baš i ja postanem konjoljubac?
Ljubav prema konju, bolest je opasna, zarazna, neizlječiva, ali uživaš u njoj, ako patiš i patnja slatka biva. I do kada? Pa do kraja života", govori vinkovački psihijatar i kao da iznosi dijagnozu o hrvatskom konjogojstvu koje je prije 20-tak godina doživjelo ekspanziju u Slavoniji pa više nema sela gdje nema konjičkog kluba, njegovanja i oživljavanja tradicionalnih pokladnih jahanja selom, ali izostaje pomoć države jer danas se konji drže samo iz ljubavi. Dr. Drobnjak je kroz godine druženja i "ljubovanja" s konjima razmišljao da se i profesionalno počne baviti konjogojstvom ili barem da jednim dijelom profesionalizira ovu djelatnost pa je stoga i osnovao ergelu.
"Tada ljubav i emocije prema plemenitašu, počinju buditi i ozbiljne planove za budućnost, no nažalost naša zbilja ih je istopila i urušila. Bilo je odlazaka na razna natjecanja i izložbe.
Jedan sam od začetnika konjičkog sporta u našem gradu nakon Domovinskog rata. Pokrenuo sam konjičko natjecanje Vinkovačka konjička revija, koja je živjela osam godina, nakon čega zbog mog posustajanja dolazi do pauze. Takvi događaji su bili jako bitni, jer je to bila reinkarnacija konjičkog sporta u našem gradu, koji je bio prisutan, negdje od 50-ih pa do sredine 60-ih, kada je u Vinkovcima egzistirao KK Sremac.
Godinama sam se borio za gradnju hipodroma u Vinkovcima, ali i za to treba ekipa, koja zajednički misli i spremna je na davanje sebe, no, nije bilo dostatne kritične mase. Organizator sam 1. izložbe konja županije Vukovarsko-srijemske, koja je održana samo tada i više se nije ponavljala, jer nije bilo dovoljno entuzijasta za nastavak. Niti prije Domovinskog rata takvih izložbi nije bilo. Kroz godine druženja s konjima, osvajane su nagrade za sportske nastupe, kao i za izložbena grla. Danas u cijeloj RH konjički sport je na najnižim granama u svoj povijesti.
Galopski, kasački sport su ugašeni, preponske utakmice se organiziraju jer su individualnog karaktera. Zaprežni sport, i pri tom ne mislim na revijalne utakmice i utakmice koje ne zadovoljavaju hrvatske niti međunarodne kriterije, kao da se diže ponovno iz pepela. Ima entuzijasta, ali ništa od konjogojstva, poglavito vezano za sport nije prepoznato na državnoj razini", žaluje dr. Nikola Drobnjak i dodaje kako hranu za svoje konje proizvodi na svojoj i zakupljenoj zemlji, vlastitim strojevima i vlastitim radom, jer je tako jedino moguće održavati taj broj konja, ali bez angažmana cijele obitelji sve to ne bi išlo.
Dva Drobnjakova sina od oca su naslijedila ljubav prema konjima i mislio je da će i preuzeti ergelu, ali uvijek u životu ima neki "ali" koji pokvari planove. "Odrastajući uz konje, moja dva sina su preuzela i ljubav prema njima i oba su bila u početku vrlo aktivna. No, mlađi Branimir (23), gotovo u potpunosti je izašao iz konjičke priče. Stariji sin Danko (26), sada je uposlenik državne ergele lipicanaca Đakovo, gdje trenira sportske konje, odlazi na natjecanja. I on je za sada napustio privatno bavljenje konjima, tako da ovoga trenutka, jedino ja ne odustajem, ne predajem se i nastojim ostvariti barem dio svojih snova, planova i možda se inatim sa samim sobom. OPG i Ergela Drobnjak, žive, radim planove za budućnost. Rastanak od plemenitaša za mene nije moguć i mislim da ću ja s njima i oni sa mnom ići sve do trenutka kada ja budem morao napuštati ovaj Svijet.
A rastanci s konjima su teški, odlaze vam dijelovi obitelji, dijelovi vas, pogotovo kada odlazi grlo čijem ste ždrijebljenju nazočili. No, današnji svijet ne voli romantičare, ljude s emocijama pa zašto onda ne bi vrijedilo "I konji umiru, zar ne?". No, ja se nadam ozbiljnom i jarkom Suncu, uvijek sam vjerovao u mladost, kao i sada. Svi mi koji smo bili, ili smo još tu, možemo biti vjetar u leđa mlađima koji nastavljaju naš put. I kada dođe vrijeme umiranja, nadam se da i tamo negdje postoji On, Njegovo veličanstvo Konj", zaključuje dr Nikola Drobnjak.
Zemlja ne bi značila ništa bez čovjeka, a čovječanstvo ne bi značilo ništa bez konja. Gdje god je čovječanstvo ostavilo svoj trag u dugom usponu od barbarstva do civilizacije, iza toga stoje otisci konja. "Moram spomenuti i legendu o postanku konja: Kada Stvoritelj svijeta odluči stvoriti konja, reče vjetru:
Ti ćeš mi roditi biće koje će ljubiti i poštovati moji robovi. Neka bude strah svima, koji ne poštuju moju zapovijed. I tako stvori konja i reče mu: Tebe sam stvorio bez mana. Sva blaga svijeta leže među tvojim očima. Ti ćeš pod svoja kopita bacati moje neprijatelje, a prijatelje ćeš nositi na svojim leđima. Neka si sretan na čitavoj zemlji i budi ispred svih ostalih stvorenja i ljubav gospodara zemlje neka pripada tebi. Ti ćeš letjeti bez krila i pobjeđivati bez mača", priča legendu o konju dr. Drobnjak i podsjeća da su ljudi počeli pripitomljavati konje prije 4.000 godina prije Krista, procjenjuje se da trenutno na Zemlji živi oko 60 - 75 milijuna konja, (najviše ih je u SAD), a u Hrvatskoj ima nešto više od 20.500 grla.
Povezana stočna vrsta
Može se reći da je konj životinja o kojoj je u prošlosti najviše ovisio napredak ljudske civilizacije te je imao najveću i najraznolikiju upotrebu. Domestikacijom konja,... Više [+]
Fotoprilog
Tagovi
Autor
